Elvis Presley je napisao:
:lol:
Pa naravno da tvrdis suprotno, jer si nedokazan.
Ti bi vjerovao samo kad bi pustili struju kroz smjesu gasova i puf! svorili covjeka zivog, zdravog metar osamdeset
Aminokiselina je organsko jedinjenje, kao i seceri i masti koji su takodje stvoreni u Milerovom eksperimentu.
Sad ti ako hoces glavom kroz zid i tvrditi da to nije tacno, slobodno, niko ti ne brani, ali pravis budalu od sebe.
glavni koraci u nastanku života po tvrdnjama evolucionista su slijedeći:
(1) prvobitno postojanje prikladne atmosfere i (2) koncentracija "jednostavnih" molekula potrebnih za život u oceanskoj organskoj juhi. (3) iz tog su proizašli proteini i nukleotidi (složeni hemijski spojevi), a koji su se (4) posložili i stvorili staničnu mebranu, a nakon toga (5) razvili genetski kod i započeli samoreprodukciju.
jesu li ovi koraci u skladu sa raspoloživim činjenicama?
stanley miller je 1953 godine propustio električnu iskru kroz "atmosferu" vodika, metana, amonijaka i vodene pare.
tako su nastale neke od postojećih aminokiselina, a one su glavni građevni blokovi bjelančevina. međutim dobio je samo 4 od 20 aminokiselina neophodnih za život.
više od 30 godina kasnije ne mogu dobit svih 20 aminokiselina pod uvjetima koji bi izgledali vjerodostojno.
miller je pretpostavio da je prvobitna atmosfera zemlje nalikovala onoj u njegovom experimentu. zašto? jer su on i njegov saradnik kasnije izjavili:
"sinteza spojeva zanimljivih za biologiju nastupila je u pojednostavljenim uvjetima (bez slobodnog kisika u atmosferi)" sada drugi evolucionisti teoriziraju da je kisik bio prisutan.
nastalu dilemu izrazio je hitching: "s kisikom u zraku, prava aminokiselina ne bi nikad nastala; a bez kisika uništilo bi je svemirsko ozračje".
činjenica je da bi svaki pokušaj utvrđivanja prirode prvobitne zemljine atmosfere može temeljiti samo na nagađanju i pretpostavci.
kako je moguće da su aminokiseline, nastale u atmosferi, spustile se i oformile "organsku juhu" u oceanima? sasvim nevjerovatno.
ista energija koja bi razgradila jednostavne spojeve u atmosferi još bi brže to učinila bilo kojem kompleksu novonastalih aminokiselina.
zanimljivo je da je u svom experimentu propuštajući iskru kroz imitaciju "atmosfere", miller spasio one 4 aminokiseline samo zato što ih je maknuo sa područja djelovanja iskre. da ih je ostavio u njenu utjecaju, ona bi ih razgradila.
pretpostavimo da su aminokiseline nekako stigle u ocean i tako bile zaštićene od razornog ultraljubičastog zračenja u atmosferi-a šta nakon toga?
ispod površine vode ne bi bilo dovoljno energije da aktivira daljne hemijske reakcije; voda u svakom slučaju koči rast složenijh molekula.
kad su jednom bile u vodi aminokiseline su morale izaći iz nje da bi formirale veće molekule, koje bi se razvile prema bjelančevinama upotrebljivim za stvaranje života.
no kad bi izašle iz vode ponovo bi potpale pogubnom uticaju ultraljubičastih zraka "drugim riječima kako kaže hitching, "teoretske šanse da razvoj života prođe kroz ovu prvu i relativno jednostavnu fazu (stvaranja aminokiselina) bile bi zapriječene".
iako se obično kaže da je život spontano nastao u moru, gustoća morske vode jednostavno ne koristi potrebnim hemijskim reakcijama.hemičar richard dickerson objašnjava: "teško je razumjeti kako je polimerizacija (povezivanje manjih u zajedničke veće molekule) mogla uslijedit u vodenoj otopini prvobitnog okeana, budući da prisustvo vode pogoduje depolimerizacij (rastavljanje većih molekula u jednostavnije), a ne polimerizacij".
biohemičar george wald slaže se sa tim stavom kad navodi: "spontano raspadanje daleko je vjerovatnije, i zato uslijeđuje daleko brže nego spontana sinteza".to znači da nije moglo biti gomilanja organske juhe! wald vjeruje da je to najtvrdokornij problem s kojim se suočavaju evolucionisti (on sam je jedan od njih).
prisjetimo se postoji preko 100 aminokiselina, no samo ih je 20 potrebno za životne bjelančevine. osim toga, one dolaze u dva oblika: neke molekule su "desnoruke", a ostale "lijevoruke". ako su nastale slučajno, kao u hipotetskoj organskoj juhi, tad bi najvjerovatnije polovica njih bila desnorukih, a druga polovica lijevorukih. i do sad nema poznatog razloga zašto bi samo jedan oblik bio orijentiran u živim oblicima. međutim svih 20 aminokiselina koje stvaraju životne bjelančevine su lijevoruke!
kako to da su, slučajno, samo određene vrste trebale biti ujedinjene u juhi?
fizičar j. d. bernal navodi: "mora se priznati da objašnjenje... još uvjek ostaje jednim od najtežih djelova struktularnog aspekta porijekla života". zatim zaključuje: "možda to nikad nećemo moći objasniti".
koja vjerovatnoća postoji da se odgovarajuće aminokiseline spoje u proteinske molekule?
radi ilustracije, to bi se moglo usporedit sa velikom posve izmješanom hrpom graha, u kojoj se nalaze jednak broj crvenih i bjelih zrna. a postoji i preko stotinu različitih varijacija graha. i sad, kad bi zagrabio lopaticom u tu hrpu, što misliš da bi zagrabio?
da izvadiš grah koji bi predstavljao temeljne sastojke bjelančevina trebao bi zahvatit samo crvena - a nikako bjela zrna, osim toga na lopatici bi trebalo biti samo 20 varijacija crvenog graha i svaki bi trebao biti na posebnom unaprijed određenom mjestu lopatice.
u svijetu bjelančevina jedna jedina greška u nekom od tih zahtjeva dovodi do gubitka urednog funkcionisanja novonastale bjelančevine. da li bi bilo koja količina, a i vađenje lopaticom, u našoj hipotetskoj hrpi graha dovelo do kombinacije? ne. a kako je to bilo moguće u hipotetskoj juhi?
bjelančevine potrebne za život sadrže veoma složene molekule. koja je vjerovatnost, da je čak i najjednostavnija nastala slučajno u organskoj juhi?
evolucionisti priznaju da je to samo 1 prema 10 i sad ide 113 nula, no bilo koji događaj sa vjerovatnošću 1 prema 10 sad 50 nula matematičari odbacuju jer se takav ne može desiti.
prema računu iz broja 1 prema 10 sa 113 nula vidljivo je da je on veći od ukupnog broja svih atoma u svemiru.
neke bjelančevine služe kao građevni matrijal, a druge kao enzimi.ove posljednje ubrzavaju potrebne hemijske reakcije u stanici. bez te pomoći stanica bi odumrla. a ne samo nekoliko, već 2000 bjelančevina služe kao enzimi potrebni za staničnu aktivnost.
koja je vjerovatnost da se sve to dogodi slučajno?1:10 na 40000 "krajnje mala vjerovatnost" tvrdi hoyle "to ne bi išlo ni da je cjeli svemir sastavljen od organske juhe". zatim dodaje;
"kad čovjek ne bi imao predrasude društvenog vjerovanja ili znanstvenog odgoja u vezi (spontanog) postanka života na zemlji, samo ovo jednostavno proračunavanje ukazivalo bi mu da je cjela ova zamisao nemoguća.
vjerovatnost je zapravo i daleko manja nego što ove krajnje "male brojke" pokazuju mora postojati i mebrana koja obavija stanicu no ona je krajnje složena sastavljena je od šećera i molekula masti. evolucionist lesli orgel piše: "stanična membrana sadrži kanale i pumpe, koji specifično kontrolišu priliv i izbacivanje hrane, otpadnih tvari, iona metala i drugo. ti specijalizirani kanali sadrže visoko specifične bjelančevine, molekule koje nisu mogle biti prisutne na samom početku života".
još je daleko teže dobit nukleotide - RNK i DNK - koji oblikuju genetski kod. DNK sadrži pet histiona (histioni su, kako se misli, uključeni u upravljanje aktivnosti gena) šansa da nastane čak i najjednostavnij iznosi 1 prema 20 sa 100 nula, još jedan mali broj "veći od sveukupnog broja atoma, svih zvjezda i galaksija koje se vide najvećim astronomskim teleskopima".
no još veći problem za evoluciju je porijeklo kompletnog genetskog koda - neophodnog za reprodukciju stanice jer stvaranje bjelančevina ovisi o DNK. no DNK se ne može formirat bez prethodno prisutnih bjelančevina.
ovo je samo početak, a pogledajte čudesni svjet oko sebe.
paradoks je u tome da kad je darvin iznio svoju teoriju koju su "naučnici" prihvatili sve ovo nije bilo vidljivo, međutim kako nauka napreduje ta teorija je sve više gubila smisao, i na kraju postala besmislena u svakom smislu.
razlozi onih koji i dalje podržavaju ovu teoriju nisu naučne prirode već stvar njihovog vjerovanja.
ovo je samo mali naučni osvrt na mogućnost spontanog nastanka života gdje se još nisam dotakao mnogih stvari jer mislim da svakom iole pismenom je ovo sasvim dsovoljno da uvidi besmislenost evolucione teorije.
ako neko želi da diskutuje i opovrgne ono što sam pisao onda neka to uradi sa konkretnim naučnim osvrtom koji ima svoju potvrdu u egzaktnim naučnim činjenicama, i priznanje naučnih krugova, a ne vjerovanja, pretpostavke, teorije i slično.
ljudi diskutuju u stilu ja u to vjerujem ili ne vjerujem ili ostavljaju link wikpedie i nekih crtanih filmova za ubjeđivanje osnovaca u evolucionu teoriju, ili baljezganje u stilu elvisa.
šta ti još nije jasno ako si ponovo ovo pročitao
