Kod:
Екстаза или иступање (од грч. έκστασις екстасис - стајати вани, изаћи, бити изван) је стање у којем доминира доживљај натприродног заноса, осећање бескрајне радости и блаженства, највиши степен усхићености у којем човек као да излази из себе самог, губи свест о свом личном Ја и стапа се са апсолутним.
Појам су користили неоплатонички филозофи да означе созерцање Бога, које доводи до заборава властите људске ситуације. Према Плотиновој филозофији екстаза се постиже удаљавањем од осетилног и повлачењем у самога себе. У хришћанској традицији мистично иступљење означава највиши облик контемплације. У стање екстазе шамани, свештеници, мистици, пророци долазе било „Божјим откровењем” или извесним нарочитим поступцима (узимањем психоактивних супстанци, ритуалним плесом, молитвом, постом итд)
(iz wikipedije)
zanimljiv je odnos izmedju ovoga, religije i morala..naziv "religija" potice od latinskog
religere sto znaci ponovo povezati..kakve veze ima moral sa ovim svim? da objasnim u cemu je fazon, parafraziracu Kroulija: za samadi je potreban prije svega dusevni mir (ako izuzmemo precicu u vidu LSD-ja, DMT-ja, transa izazvanog plesom i slicnih)...to se moze postici s dvije krajnosti koje se ukratko mogu sumirati ovako:
1. ako ti smeta lavez psa ubij ga i sl.
2. ako se tripujes na grijeh ti onda nemoj ni vodu kuvati da ne pobijes bakterije

(ima takvih zabiljezenih slucajeva)
uglavnom, dusevni mir ljudi postizu na razlicite nacine i dolaze do samadija..zasto su neki putevi legitimni a neki ne? i zasto se tako kruto drzimo moralnih dogmi, kad sve poticu od ljudi, kao i sve religijske knjige i svo ono nedokazivo palamudjenje u njima? i sve je to tako relativno..zasto ne bismo pokusali pronaci ono sto je zajednicko svemu tome, sto je istinski bozansko? naravno, do toga se moze stici samo odredjenim praksama, nikako samo citanjem
