Nego.... sjecam se, jednom, davno.... isla sam tad u 7. razred osnovne... ma, curica, pojma nisam imala ni o cemu

..... U mene se zaljubio jedan banjalucki mangup, isao je tad u 3. srednje... Sladak pravo bio, ali.... Pa kazem, "frajer"... Pusi, popije ponekad nesto zesce od soka... A ja... Khm, khm, ja sam nekad bila jedno jako fino i dobro dijete

(nemojte se sad smijati, pa rekla sam da je to bilo jednom davno

).... Dolazio je cesto, onako "slucajno" na skolsko igraliste kad sam imala fizicko ili pauzu, odjednom su mu "najbolji jarani" postali decki iz mog komsiluka.... Ali, pored svih tih znacajnih pogleda i osmjeha, nikad mi nije prisao na neki nacin koji bi me povrijedio. Jednom me je sacekao poslije skole i pitao da li me smije pratiti do kuce.
"Zasto da ne, ako ides u istom pravcu" napravila sam se naivna.
Isli smo cutke jedno pored drugog, a izmedju nas pola metra odstojanja.
"Znas, dugo te vec posmatram" poce on. A ja ga onako "iznenadjeno" pogledah. I prije nego sto sam nesto mogla reci, on je nastavio: " Jako mi se dopadas. Ali znam da ja nisam za tebe. Ti zasluzujes jednog dobrog i finog momka, ne nekog kao sto sam ja."
"Zasto mi to sve govoris?" upitah ga, jer stvarno mi nije bilo jasno sta zeli.
"Pa eto tako... mislim, ako ti nekad zatrebam... Zelim da znas, da cu paziti na tebe. Niko te ne smije dirnuti."
Ja sam se samo nasmijala.
"Izvini, ali nisam ja beba. Pa ko ce me dirati? I zasto?"
"Jos si ti mlada, ne znas kakvih gadova ima."
Bilo mi je to sve nejasno, ali mi je i godilo. Znala sam koliko je curica zaljubljeno u njega, a on, cuj sad, hoce da "pazi" mene. Iako mlada, ona zenska sujeta se procacka na vidjelo. Uzivala sam u tom osjecaju. Tako smo stigli do moje kuce.
"Ok, odoh ja sad. Hajde, cao" rekao je kao da nista nije bilo, okrenuo se i otisao.
Vidjala sam ga ponekad, dolazio je u skolu i prolazio je mojom ulicom. Ali, nije mi se vise nikad tako obratio kao taj dan. I onda, odjednom je nestao....