Daxanna je napisao:
ihtus je napisao:
ja sam razocarn bio sam napisao duzi post, i stvarno sam se trudio, ali sam greskom sve obrisao
Molim samo da manje kritikujete tudje uvjerenje, i da nam podjelite svoje.
Cudno je kako mi vjerni nemamo opcija mnogo.Ako si nekakav polovican vjernik( tj. nikakav), kazu ti da si licemjer.Ako zivis po toj istoj vjeri svim srcem, kazu nam fanatici i ludjaci.
Kad sam bio nevjernik djavo mi je uvjek govorio da sam dobar premda sam cinio mnoge lose stvari, kad sam postao vjernik stalno mi govori kako nisam dobar dovoljno.Meni je sve ovo jako cudno.Prvo stace ti Bog tisi u sustini dobar, a sad nisi ti dovoljno dobar Bog ce te osuditi.
Slava Bogu sto me primi po milosti svojoj, ne osudjuje me nego u ljubavi podize.Sad sam zbilja ziv vise nego ikad

nevjernik...pa vjernik...desi se neki ''klik''. o čemu se tačno radi? šta se to desi u čovjeku da se preokrene, nekakav ključan događaj u životu ili? može li to netko objasniti?
....ja bih samo još htjela istaknuti da ima ljudi koji su nevjernici, ali nisu loši ljudi, oni svojim djelima žive po Bogu iako se ne deklariraju kao vjernici, ne posjećuju crkvu niti se mole. Zato ne treba a priori odbijati nekoga kad kaže da je ateist ili agnostik. Mislim da je najvažnije činiti dobro, a da bi se činilo dobro i živjelo pošteno nije neophodno pripadati nekoj religiji. I sami vjernici čisto sa ljudske strane trebali bi to razumjeti.
Sto se tice "klika", kod nekog je klik a kod nekog proces.Uglavno je poenta da covjek koji nije vjerovao u Boga dozivi duhovni preporod.Meni se desilo jedne veceri poslije molitve, kad sam se kajao za svoje grijehe, i rekao Bogu da cu ga slijediti u vjeri.Sutradan kad sam ustao nisam bio isti covjek.Nisam mogao da uzivam u grijesima koje sam prije cinio.Niko mi nije rekao da neke grijehe ne cinim.Nisam ni znao da je to grijeh, ali sam osjecao srasnu nelagodu tog dana.Tek poslije oko 7 dana otisao sam u crkvu.Do tada nisam znao sta se samnom desva, ali kad sam krocio u crkvu i cuo propovjed, dozivio sam kao da sam dugo bio zedan i da pijem vodu.Citav moj zivot je poceo da se mjenja.Poceo sam da dozivljvam da je Bog jako stvaran, piroda oko mene je postala jako ljijepa, a ljude koje sam mrzio(posebno muslimane), poceo sam da prastam i da ih prihvatam kao ljude.Desilo se u stvari ono sto sibolizuje krstenje.Stari gresni covjek je umro, a rodio se novi koji je spreman da cini dobra djela.Ovo je ustvari djelovanje Svetog Duha koji nad prirodnim putem duhovno mrtvog covjeka ozivi, a kad ga ozivi, covjk vise nije isti(ovo je na mnogo mjesta opisano u Bibliji necu ti ciirati)Ovako zivim vec 11 godina, i to je odluka zbog koje se nikad nisam pokajao.Ljubav koju je Bog izlio u mene je bez uslovna.Ni po cemu nisam bio bolji od drugih, da bi me Bog prihvatio, to je Njegova milost.Tu ljubav ja pokazujem ljudima oko sebe, i tome su svjdoci moje kolege, porodica i prijatelji.Kada se sastane na jednom mjestu vise ljudi koji su dozivjli ovo isto, onda je to za mene
PRAVA CRKVA.
Ova crkva prihvata nevjernike onakve kakvi jesu.Ova crkva ljubi te ljude nelicemjerno.Ali kada treba reci da
bez vjere u Boga niko ne moze ugoditi Bogu( hriszanstvo je prvo zajednistvo sa Bogom, a tek onda "cini dobro"), ova crkva ce reci to glasno i jasno.
Zaista je za pohvalu ako bilo ko cini dobro, jer ce nam drustvo biti bolje.Mi to podrzavamo, ali Bog zeli vise od nas, on zeli odnos prijaeljstva sa nama.To je vise od religije to je ziva vjera, puna sile.Bog nas voli i zrtvovao je svog sina, da bi oni koji vjeruju bili slobodni od ropstva.Sta mislite o ovakvoj CRKVI? Nadam se da nije predugacko.
Bozija ljubav neka dotakne tebe, i sviju na forumu
u ljubavi vas prijatelj .....
Hvala na lijepim željama na kraju tvog posta! Evo šta ja mislim......kako itko od nas može znati šta Bog želi i kako Bog razmišlja? Bog će prigrliti k sebi i čovjeka koji ne mora pripadati niti jednoj religiji, ako je taj čovjek pokazao svojim življenjem dobrotu i poštenje.....ja sam uvjerena u to. Jer Bog, za razliku od čovjeka gleda šire.....neopisivo šire.....i zašto bi mu bilo najvažnije koji čovjek pripada jednoj instituciji-Crkvi, a koji ne. I sami vjernici bi trebali da gledaju malo šire i fleksibilnije i na pitanje samog Boga, smisla života, vjere i sl., a ne ograničavati se ovim ili onim stvarima.