banjalukaforum.com

Sta mislite, da li postoji sudbina? Neki kazu da covijek sam sebi kroju sudbinu.. ali to nije skroz tacno.... nemoze covijek izabrati gdje ce se roditi, u kakvoj sredini ce zivjeti ili od koga ce uciti? Naprimjer ja zelim mnogo toga sebi skrojiti.... ali nemam sredstava?

Razmislite malo i napisite svoje komentare

Koliko ja znam čovjek upravo ovo sam sebi bira.

Ja sam u dilemi po tom pitanju jer ne znam da li da vjerujemo ili vjeruje mo!

nemoj ismijavati? garava, zla teta!

_________________
Šekspir je ukrotio svoju goropadnicu, ali mene još niko nije !

Ma ne ismijavam nego sam bas u dilemi.

Darki, vjerujes li ti u sudbinu?

ja u sudbinu vjerujem kad me snađe nešto grdno, a kad je lijepo onda volim da kažem da sam ja to sama postigla.

_________________
Šekspir je ukrotio svoju goropadnicu, ali mene još niko nije !

covijek sebi bira ko ce mu biti roditelji ( bogatasi ili sirotinja)...
bira na kojem dijelu planete ce se roditi.....
da li ce se citav roditi.............................

Da.

I ti si izabrao da se rodis u BL? Vader, zasto si izabrao da se rodis u BL?


Vjerujem u Boga kao svemocnog, i da On moze uticati na neke stvari koje ce se desiti. Sta je sudbina uopste? Mislim da je totalna glupost reci da sami krojimo svoju sudbinu, jer nikada ne znamo sta nas sutra ceka. Ali isto tako, ne vjerujem da je nesto vec zapisano u nasim zivotima. Mi sami biramo put kojim cemo krenuti, a splet okolnosti nam nudi te puteve.

upravo tako

Najvjerovatnije.



Mogao bih nabrajati do sutra, znam samo da nisam mogao bolje odabrati, prezadovoljan sam izborom.

Vidis ja vise vjerujem u sudbinu, nego u Boga...Sta, ti mislis da Bog utice npr. da ti upises faks i na taj nacin skrojis sebi po sebi ostatak zivota zahvaljujuci profesiji, sa kojom ces otprilike znati sta te sutra ceka, npr. Mislim da samo mi mozemo tu odluku donijeti, a nikako svemocni (Bog)...
Ma nikad mi nece biti jasno i necu to prihvatiti, da neko ko cijeli zivot zivi kao pravi hriscanin (kad ovo kazem, mislim na postivanje osnovnih 10 bozijih zapovjesti, a ne na odlazak u crkvu...sto je po meni i bitnije), zasto neko od svog rodjenja mora da bude osudjen na patnju...i npr. bas tada, iz bas tog razloga mora da se nadje na bas tom mjestu, gdje ce mu se bas tu desiti nesto bas ruzno sto ce za posljedicu imati bas kraj njegovog zivota...ma to je samo sudbina...

ko shvatio, s'vatio

_________________
Dugo hodam vec, kroz moj rodni grad.
Izgleda mi da vec je pao mrak.
Moj grad je lep kada je dan,al' umoran je i treba mu san.

Bog je ljudima dao slobodu volje. I nisam uopste rekla da Bog utice na to koji ces fakultet upisati. Mislim da postoje puno vece stvari u zivotu. Ali Bog je prisutan. A to koji ces put izabrati biras sama. Ako ne sama, onada neko drugi bira za tebe, odnosno, primoran si, sto je opet splet okolnosti. A nigdje nije zapisano da li ces ti biti dobar covjek ili ne i kako ces zivjeti.

ouuuuuuuuu pa ja samo navedoh glupi primjer...ocigledno da me nisi shvalita..ma nebitno, zaboravi!

_________________
Dugo hodam vec, kroz moj rodni grad.
Izgleda mi da vec je pao mrak.
Moj grad je lep kada je dan,al' umoran je i treba mu san.

Pozdrav!

Meni je prihvatljiva recimo teorija po kojoj Bog daje mogucnost izbora a mi smo ti koji biramo i snosimo posljedice. Bog u Svetom Pismu kaze da On stavlja pred covjeka i vodu i vatru a covjek bira sta ce uzeti. Isto tako Pismo kaze da i zlo i dobro dolazi od Boga, a to zlo od Boga bi moglo biti upravo posljedica nasih djela, znaci ne zlo zbog zla nego zlo kao posljedica. Isto to bi vazilo onda i za dobro. Dosta cesto cujem price kako je neko nastradao a navodno je bio cestit, posten itd... Eto za smrt nekog vjernika bi covjek okrivio Boga, ali rijetko vidim da vjernici cine ono sto pisu ili kazu, zato uvijek treba biti rezervisan prije nego sto za nekoga kazemo da je cestit ili posten. Uostalom polazim od sebe, jedna od najgorih stvari koja mi se desila u zivotu je uslijedla dva dana nakon sto sam ucinio jednu od najgorih stvari u zivotu.
Ali o sudbini je po meni pogresno govoriti van nekog odredjenog konteksta jer se stice utisak da je sudbina svrha sama sebi, zato vjerujem da sudbina mora postojati nesto kao jedan aspekt onoga sa cime se ispreplecuje nasa uloga ovdje. S druge strane, cesto se prica o karmi i slicnim stvarima, o zakonu odmazde, kauzalnosti i tako.... Vjerujem da se to desava samo pod odredjenim uslovima, dok god podlijezemo tim Zakonima. U vezi toga, padaju mi na um rijeci iz Pisma, gdje Bog kaze da vjera Abrahamova njega opravdase. Zar to ne podsjeca mnogo na to razrijesenje okova kauzalnosti, Zakona, sudbine... ? Isus rece Mariji: "Tvoja vjera te je spasla", nekom drugom rece: "Oprosteni su ti grijesi"...

Dosta jednostavno objasnjenje a saglasno je sa mnogo stvari koje vidjamo oko sebe.

_________________
You smug-faced crowds with kindling eye
Who cheer when soldier lads march by,
Sneak home and pray you'll never know
The hell where youth and laughter go.

Stvar oko sudbine je po meni jednostavna, niti je tačno da je nema niti da je ima, već je negdje između, neke stvari su čovjeku određene, zacrtane, a neke nisu, i to je to. O tome ima i u Svetom Pismu, da su neke stvari za neke ljude bile strogo zacrtane i morale su se tako desiti, ljudi su u tim stvarima bili lutke u Božijim rukama i ponašali su se kako je Bog želio. To je jasno i iz zakona sjetve i žetve, kako siješ tako ćeš požnjeti, tj. zakona karme. Ako se nešto čovjeku treba vratiti onda će mu se vratiti, namjestiće mu se da se nađe u okolnostima da mu se nešto vrati. To je ono "oko za oko, zub za zub", taj zakon je i dalje na snazi.

Susreo sam osobu na drugom forumu koja navodno ima spoznaje i ta osoba je rekla da je omjer 1/3 prema 2/3, mislim da je slobodna volja 2/3 a sudbina 1/3.

Ne vjerujem baš nešto u sudbinu. I da, vjerujem da svako sebi kroji život. U sladu s okolnostima i uslovima, al svako odlučuje za sebe.

_________________

Meni se sviđa ona teorija haosa, tj. da je sadašnji trenutak beskonačni skup vjerovatnoća koje su odredili prošli događaji, a sa kojima svijest dolazi u interakciju i bira kombinacije koje će da ostvare budućnost. Primjer: ako neko studira ekonomski fakultet, mala je vjerovatnoća da će da postane doktor medicine (iako ta vjerovatnoća doduše postoji, ali je tako mala da je zanemarljiva) ali je zato velika vjerovatnoća da će postati ekonomista pa možda i magistar i doktor ekonomskih nauka... Na ovaj način, budućnost je (u velikoj mjeri) determinisana skupom vjerovatnoća s najvećom mogućnošću ostvarenja (iako, naravno, ništa nije strogo određeno ali postoje jasne tendencije)

E sad, primjenite ovaj recept na mnogo širi plan i ispada da su mnoge stvari već unaprijed određene izborima urađenim u prošlosti, a ovi izbori su određeni nekim drugim izborima još dalje u prošlosti... postoje i stvari koji itekako utiču na nas a rezultat su izbora drugih ljudi, često onih koji su živjeli mnooogo prije nas. Takođe, ovaj model se može primjeniti i na državu, naciju, pa i na čitavo čovječanstvo. Još kad se u sve to uplete metafizika sa svojim zakonima karme itd. onda baš postaje veselo

Zamislite superkompjuter u kojem su pohranjena sva iskustva i svi događaji svih vremena, sve do ovog trenutka - i zamislite da se svakim novim trenutkom njegova memorija dopunjava novim podacima: ovakav kompjuter bi mogao da determiniše sve moguće vjerovatnoće, da izračunava njihove kombinacije koje će imati najveću mogućnost ostvarenja i da samim tim prilično dobro predviđa najvjerovatniju budućnost na makro i mikro nivou, čak i dugoročno.

Naravno, neko će se upitati: a šta je sa slučajnostima, šta je sa stvarima koje se mogu desiti "nizbogčega" i potpuno poremetiti sistem? Dva su odgovora: 1) slučajnosti se stvarno mogu desiti, što znači da sudbine stvarno nema; 2) sistem je beskrajno uređen svojim zakonitostima (gdje je tu onda haos?), tako da se slučajnosti nikad ne dešavaju, nego je percepcija slučajnosti samo rezultat tačke gledišta: ovo znači da sudbina stvarno postoji u određenoj mjeri, iako ne baš onako kao se popularno zamišlja ("sve je zapisano").

_________________
conquering the darkest places

Da. Recimo na oko 50 posto bolesti utice genetika dok 50 posto moze covjek sam uticati. Iako to nije bas precizno, jer recimo ako covjek hoce da zivi zdravo a nema para znaci nije do njega pa je to na neki nacin sudbina. Recimo, hoces da budes vegetarijanac i da vjezbas u klimatizovanoj teretani ali posto nemas para moras kopati kanale na suncu i jesti sta ti oni daju je na neki nacin sudbina jer covjek zeli ali je nemocan da nesto promijeni. Isto tako razlika je ako je covjek rodjen u Iraku ili u SAD. Covjek sa istom genetikom u Iraku je vjerovatnije da postane bombas ili vojnik dok covjek sa istom tom genetikom u SAD je vjerovatno da ce raditi za kompjuterom i voziti bmw. Iako je dobra strana sto jednim dijelom mozemo uticati na sudbinu, rekao bih 50 posto u prosjeku ako ne i vise. A ako damo sve od sebe i do 90 posto. Medjutim malo je nas sa tako celicnom voljom pa da dajemo maksimum od sebe u svakom trenutku. Iako pravi odgovor vjerovatno niko ne zna da li je sve sudbina ili izbor ili pomjesano, ovo su bila neka moja logicna razmisljanja na osnovu onoga sto vidim i sto sam citao.

da, nema pravila.

Evo ja mislim da možemo više uticati na stvari u karijeri ili školi, nego u emotivnim vezama, na primjer.

U školi i na poslu važi ona " koliko posiješ, toliko ćeš požnjeti", u 98 % slučajeva.. disiplina i rad moraju dati rezultate.

U emotivnim vezama, disciplina i rad mogu donijeti dobre rezultate, a mogu donijeti nikakve ili ti se odbiti od glavu totalno - npr ti se trudiš ko mazga, a sve ti je gori status u toj vezi.. pa onda ja zaključujem da se sve svodi na sreću koga ćeš upoznati, i kako će se stvari odvijati, ili ti sreća = sudbina... Dok je ovo manje izraženo u karijeri, i jači je aspekt " tvoje uloge, rada i slično."

_________________
Šekspir je ukrotio svoju goropadnicu, ali mene još niko nije !