Meni se sviđa ona teorija haosa, tj. da je sadašnji trenutak beskonačni skup vjerovatnoća koje su odredili prošli događaji, a sa kojima svijest dolazi u interakciju i bira kombinacije koje će da ostvare budućnost. Primjer: ako neko studira ekonomski fakultet, mala je vjerovatnoća da će da postane doktor medicine (iako ta vjerovatnoća doduše postoji, ali je tako mala da je zanemarljiva) ali je zato velika vjerovatnoća da će postati ekonomista pa možda i magistar i doktor ekonomskih nauka... Na ovaj način, budućnost je (u velikoj mjeri) determinisana skupom vjerovatnoća s najvećom mogućnošću ostvarenja (iako, naravno, ništa nije strogo određeno ali postoje jasne tendencije)
E sad, primjenite ovaj recept na mnogo širi plan i ispada da su mnoge stvari već unaprijed određene izborima urađenim u prošlosti, a ovi izbori su određeni nekim drugim izborima još dalje u prošlosti... postoje i stvari koji itekako utiču na nas a rezultat su izbora drugih ljudi, često onih koji su živjeli mnooogo prije nas. Takođe, ovaj model se može primjeniti i na državu, naciju, pa i na čitavo čovječanstvo. Još kad se u sve to uplete metafizika sa svojim zakonima karme itd. onda baš postaje veselo
Zamislite superkompjuter u kojem su pohranjena sva iskustva i svi događaji svih vremena, sve do ovog trenutka - i zamislite da se svakim novim trenutkom njegova memorija dopunjava novim podacima: ovakav kompjuter bi mogao da determiniše sve moguće vjerovatnoće, da izračunava njihove kombinacije koje će imati najveću mogućnost ostvarenja i da samim tim prilično dobro predviđa najvjerovatniju budućnost na makro i mikro nivou, čak i dugoročno.
Naravno, neko će se upitati: a šta je sa slučajnostima, šta je sa stvarima koje se mogu desiti "nizbogčega" i potpuno poremetiti sistem? Dva su odgovora: 1) slučajnosti se stvarno mogu desiti, što znači da sudbine stvarno nema; 2) sistem je beskrajno uređen svojim zakonitostima (gdje je tu onda haos?), tako da se slučajnosti nikad ne dešavaju, nego je percepcija slučajnosti samo rezultat tačke gledišta: ovo znači da sudbina stvarno postoji u određenoj mjeri, iako ne baš onako kao se popularno zamišlja ("sve je zapisano").