Damaskin je napisao:
Још један савјет - за доручак једеш колико хоћеш, за ручак до ситости, вечеру прескачеш (не једеш ништа након шест поподне).
На тај начин нећеш морати да гладујеш, а метаболизам ће ти квалитетније функционисати...
Ovo je dosta upitno. Složio bih se sa onima koji ne zagovaraju bilo kakvo gladovanje, već veću disciplinu u ishranu, veće znanje o tome koje namirnice spadaju u koje kategorije (ugljeni hidrati, bjelančevine, masti itd.) i onda koje treba jesti kad i u kojim količinama. Npr. mislim da sam pročitao da je ugljene hidrate OK jesti za doručak ali ne i za večeru, itd. Kad se malo uđe u to vidi se da je to oko ishrane cijela nauka, ima dosta toga za naučiti da bi se pravilno primjenjivalo.
A ovo oko izgladnjivanja, čuo sam da je u najbolje slušati svoje tijelo, jesti kad si gladan, piti kad si žedan i ostalo. To se kako sam vidio sasvim lijepo uklapa sa teorijom oko ishrane koja kaže da je mnogo bolje jesti 5-6 manjih obroka dnevno nego ova tri tradicionalna, iz više razloga. Prvi je bolji rad metabolizma koji će biti "zauzet" cijeli dan a time će i bolje razgrađivati masti, a kad mu se ostavi suviše vremena između obroka onda uspori ili stane. Drugi je što se neće gladovati između obroka, svi mi znamo da kod 3 obroka počesto budemo gladni pred neki od njih, ali eto trpimo i čekamo ručak, večeru, šta god, zivkamo mamu "kad će ručak već jednom" i slično, a to nije u skaldu sa onim da osluškujemo svoje tijelo i jedemo onda kad smo gladni. Treće, manje ćemo jesti na "glavnim" obrocima ako smo ih "pokvarili" međuobrokom, što se inače smatra lošim, to "kvarenje" obroka, "nemoj jesto jer ćeš pokvariti ručak",a zapravo je dobro pokvariti obroke jer će se manje jesti.
Sad da objasnim zašto je to dobro, mislim da je vrlo važno i da se tome ne pridaje potrebna pažnja, tj. nisam primjetio da se o tome priča na ovakvim temama već se uglavnom priča o gladovanju, dijetama, vježbama i sličnom, a zanemaruje se nešto što je dosta bitno. Radi se o jednoj vrlo zanimljivoj ali i dosta nezgodnoj osobini ljudskog tijela, posebno ako se ona ne poznaje, tu osobinu sam primjetio na sebi a pročitao sam o tome i na nekim sajtovima o ovim stvarima. Tijelo kasni u registrovanju kad je sito, pročitao sam da kasni 15 minuta, ja bih rekao da je to kod mene nešto manje. Evo primjer, nisam posebno gladan pa ću napraviti samo jedno jaje, ali dok ga jedem otvori mi se apetit i jedno mi nije dovoljno, bude mi žao što nisam napravio dva, i onda kad pojedem to jedno krenem praviti drugo jedva čekajući da se isprži, ali dok se isprži ja više uopšte nisam gladan! Vjerujem da ste svi tako nešto primjetili kod sebe, to je to kašnjenje je u registrovanju sitosti, i mislim da je to primarni razlog ili jedan od primarnih razloga gojaznosti (viška masnih naslaga) što u današnje vrijeme postaje epidemija. Znači vi ako jedete sve dotle dok ne osjetite sitost to znači da ste mogli prestati jesti dobrih 5-10-15 minuta prije toga i opet biste bili siti, znači jeli ste priličnu količinu nepotrebno, a to sve ode na bokove, stomak (primarno kod muškaraca), dupe (primarno kod žena) ako već to ne potrošite solidnom fizičkom aktivnošću, a malo je onih koji svoje obilne obroke adekvatno energetski potroše. A najgora varijanta je da jedete dok ne dođe da kažete ono "e sad stvarno ne mogu ni jedan zalogaj", to prevazilazi i onaj zakašnjeli osjećaj sitosti već se sad radi o tome da je želudac pun i da on sam više neće da primi nimalo, to je katastrofa, najgora varijanta. Ovde bi se moglo reći i ovo: ako vam baš baš treba da dobro odmorite nakon obroka, da se "slegne", tad znate da ste se prejeli, nije dobro.
Zato se odavno govorilo da treba jeste 2/3 ili 3/4 količine hrane od one količine koja bi vas zasitila dok traje obrok, jer će vam tih 2/3 ili 3/4 biti dovoljno što ćete i vidjeti nakon 5-10-15 minuta kad stigne zakašnjeli osjećaj sitosti.
Dakle kad osjetite u toku obroka da ste siti tad je već kasno, prejeli ste se. A ako idete još nešto dalje preko toga pa dođete do toga da ne možete više ni jedan zalogaj staviti u usta tad ste se baš prejeli i to je najgora varijanta za organizam, često upražnjavana na slavama i sličnim manifestacijama jer ljude povuče dobar ukus i raznovrsna hrana pa žele tu situaciju što bolje da iskoriste, do zadnjeg zalogaja kojeg usta primaju, uz ljutnju što neće da prime više.
Kad se sve ovo pogleda nije ni čudno što velika većina ljudi "ima stomak", veći ili manji, jer je disciplina ishrane na dosta niskom nivou, vrlo je malo znanja o zdravoj i pravilnoj ishrani. I zato nema "skidanja kila" bez pravilne ishrane, mala je korist i od vježbanja ako će navike u ishrani ostati iste, iako ljudi vjerovatno ovo ne vole da čuju

Taj "stomak" su masne naslage a one su energetska skladišta, tijelo ih drži za energetsku rezervu, ali tijelo neće ni stvarati (prevelika) ta skladišta ako se ne unosi previše "energije" kroz preobilne obroke (znači ovo gore što sam opisao) a ni ako tijelo redovno troši energiju kroz redovnu fizičku aktivnost. Stvar je znači potpuno logična. Zato kada se stvore "skladišta" treba ih isprazniti (pod uslovom da to osoba želi, mnogima ni ne smeta) a to je ono što sam rekao u prvom postu i što svi savjetuju: dosta paziti na ishranu, naučiti bar malo o ishrani, vrsti namirnica, o tome koliko puta jesti i koliko, u koje dijelove dana šta jesti, šta izbjegavati ili bar redukovati (to su određena odricanja u odnosu na stečene navike ali šta se može), i uz to redovna fizička aktivnost, a i to je (postala) nauka za sebe, posebno za one koji baš idu da skidaju masne naslage, znači informisati se oko kardio (aerobnih) treninga, i istrajati, ali imati na umu da su oni zdravi i nevezano za skidanje masnih naslaga.