XIX century je napisao:
to nije teško, to je nemoguće. Jedno isključuje drugo, kao u nekoj matematičkoj jednačini, po default-u. Ambicioznost nosi u sebi pohlepu i grabljenje ( makar to bio i visok prosjek na fakultetu ili vrhunski sportski rezultati koje obično bojimo pozitivno. To je ipak samo ljudska pohlepa, kad se sve svede i zbroji. )
To je sasvim moguce. Postoje primjeri hiljada ambicioznih skromnih ljudi. Pomenimo Mahatmu Gandija, Majku Terezu, Nikolu Teslu, Njutna, Ajnstajna...
Medjutim, zivimo u drustvu poremecenih vrijednosti gdje se misli da ako zelis da uspijes da trebas pregaziti nekoga. Drugim rijecima vlada misljenje da dok jednom ne smrkne drugom ne svane.
Uglavnom koji uspiju na ovaj nacin ne uzivaju u svom uspjehu a cesto ostanu posljedice. Pomenimo neke od takvih:Arkan, Sadam husein, Hitler, Milosevic, Krajisnik, itd.
Znaci moja filozofija je da svako moze uspjeti sa metodama postovanja bozjih zakona ali uspjeh je kao sve relativna stvar. Na zalost, vecina ima pogresnu sliku da je potrebno biti zao da bi uspio. Podsjeticu vas na to da lijepa rijec gvozdena vrata otvara bez ostecanja vrata, dok sila moze otvoriti ista ta vrata, ali znatno teze i to sa velikom vjerovatnocom da osteti vrata. Znaci, razmislite jos malo o poniznosti i ambicioznosti dublje pa cete shvatiti mozda.