Citiraj:
Ja recimo mislim da Vlade Divac zna mnogo vise o problemima srpske kosarke nego Bora Stankovic, jer je donedavno bio clan reprezentacije i bio je u srpskoj kosarci kao predsjednik Partizana. Za razliku od Bore, kojeg vec jaaaaaaaaako odavno nema u nasoj kosarci. A Divac je u svojoj analizi rekao da je glavni problem u savezu, i da zbog stanja u savezu i odnosa nekih ljudi prema reprezentativcima najbolji ne zele da igraju za reprezentaciju.
Svaka čast Vladi Divcu i svima ostalima, ali svi oni sa sigurne distance, drže lekcije i savjetuju, dok je Bora Stanković jedini od velikih košarkaških imena, a koji bi mogao da učini nešto, došao i ponudio se da pomogne. Čak je i Sale Đorđević odbio selektorsko mjesto u najkritičnijem trenutku, a nije tajna da je on najveća Kapičićeva želja na mjestu selektora. Eto sreće da i Vlade Divac preuzme neku važnu funkciju u savezu, ali sumnjam da će Bojić & Co. to dopustiti...
"Odnos saveza prema pojdinim igračima" je besmislena floskula, već izlizana od upotrebe, od strane pojedinaca koji traže opravdanje da ne nastupaju za reprezentciju, jer im je preče da se odmore i daju 100% za svoj klub, koji ih papreno plaća... Odnos reprezentivaca prema državnom dresu su kombinovano upropastilo nekoliko faktora
- rastući komercijalizacija sporta preko svake granice
- kvazi menadžeri
- klubovi željni zarade
Ili u jednoj riječi - novac.
Komercijalizacija sporta, samim tim i košarke, dovela je do toga, da se igrači već u pelenama, selektuju i markiraju kao buduće košarkaške zvijezde, što predstavlja dobar signal raznim menadžerima da se okupljaju oko novog vunderkinda, jer se zna da će, ako ne košarkaški talenat, malac da naplati makar halabuku, koja se diže oko njegovog imena... U tom smislu, klincima se već u ranim fazama sportskog (u ovom slučaju košarkaškog) razvoja, nameće milionska cijena na tržištu, iako je klinac u seniroskom razvoju odigrao maksimalno revijalnu utakmicu pred početak neke zvanične. U takvoj situaciji, izgubio se klasičan proces afirmacije, karakterističan za uspješna vremena, kada je reprezentcija, igračima služila kao poligon za dodatnu afirmaciju. Sada, oko klinaca već sa 16 godina, pljušte milionske ponude i obećanja menadžera, a klub koji ga drži pod kontrolom, već vidi priliku da na talentovanom klincu pokupljenog sa obala Morave ili beogradskog parkinga, ostvare profit od 1000%, pošto su ga doveli za džeparac, a prodaju ga za koji milion... Skauting u velikim kubovima pa i NBA, sve više je okrenut takmičenjima mladih selekcija, jer se tu kriju potencijali, koji se za relativno male pare (male pare za njih), mogu dovesti u svoj klub, da bi oni uz pravilan rad od njega isfabrikovali igrača, a taj i takav, će kroz mlade selekcije reprezentcije steći dovoljnu reputaciju, da mu seniroska selekcija, više ne treba nizašta... Najsvježiji su recimo primjer Marka Kešelja i Nikole Dragovića, dok je najindikativniji i najpoučniji primjer Darka Miličića,kome je sa 18 godina, vid zamućne sa milionskim ciframa koje su se vrtile oko njega, jer su, nakon samo jedne dobre utakmice, NBA skauti ukapirali da je u pitanju vrhunski potencijal... Hemofarm i menadžerija su uvijdjeli priliku za milionski transfer, a Miličić sa 18 godina je uvaljen u NBA, leglo ogromnih milionskih ugovora i minimalnih patriotksih i moralnih vrijednosti. Nije ni čudo što je sa svojih 18 godina, već bio dovoljno drčan da odbije poziv za reprezentaciju... Zaključak - dok su stare generacije jedva čekale priliku da zaigraju za repreznetciju i dokažu se, u ranim fazama sopstvenog košarkaškog razvoja, a poslije i zato što su osjetili pripadnost reprezentaciji i osjetili kako je to osvajati trofeje, sadašnje generacije sa 18-20 godina već imaju milionske ugovore u džepovima, pa su im, ionako slabi mentalni sklopovi, dodatno unazađeni činjenicom da su već tada, obezbjeđeni za čitav život. A kad neko sa 20 godina ima milione u džepu, teško da mu moralne i patriotske norme predstavljaju bitnu stvar u životu...
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
Uopšte nema dvojke u ponudi.