Evo večeras je ovo osvanulo na SC pa prenosim u potpunosti, naslov sam takođe preuzeo kako tamo stoji.
Tekst je vrlo interesantan, posebno kad se uzme da je čovjek do toga došao kroz dugogodišnja istraživanja a rezultati se poklapaju sa nekim drugim istraživanjima iako je još uvijek u pitanju dosta osjetljiva stvar

u koju mnogi još ne mogu (ne žele!) da povjeruju, zasad.
Ali kad se umnože dokazi i saznanja...
-------------------------------------------------------
Svet je rođen na Balkanu
Svojevremeno je izazvao pravi zemljotres teorijom da je Troja u dolini Neretve, a sada obilazi Srbiju, priprema nove projekte čiji će rezultati, kaže, baciti novo svetlo na nastanak svetske istorije
Roberto Salinas: Meksikanci vole agresivnije žene, ali moj tip je Marija Linda, tiha i nežna
Gde se pojavi
Roberto Salinas Prajs tu su novinari, naučnici, znatiželjnici, svi koje zanima šta novo o nastanku svetske civilizacije nudi ovaj meksički istraživač drevnih kultura. Pažnju svetske javnosti izazvao je, da podsetimo, zemljotresnom teorijom da
Troja nije u Maloj Aziji, već u dolini reke Neretve. Zbog moguće gužve koju je po svaku cenu hteo da izbegne, Roberto je u Beograd stigao i otputovao neopaženo.
Zaljuljalo se tlo sastavljeno od čvrstih istorijskih teorija kada je pre dve decenije Roberto na jednoj televiziji u Meksiku bukvalno uzviknuo: "Drevna antička reka Skamander je Neretva, a stari grad Gabela u njenoj dolini je Troja". I lavina je krenula. Kulminiralo je 1984. godine kada je Roberto objavio knjigu "Homerova slepa publika" gde do detalja obrazlaže svoju teoriju. "Naučnik ili šarlatan", "Genijalni pronalazač ili avanturista", "Meksikanac ruši drevni mit", bio je samo deo naslova u brojnim novinama. Stručnjaci su zaoštrili pera, ukrstili koplja, zauzeli gard. Jedni za odbranu Robertove teorije, drugi za napad. Nikoga tada nije ostavio ravnodušnim čovek koji se usudio da sruši jedan mit, da pokida jednu veliku, jaku i važnu kariku u lancu istorije.
Ne čudi što je u tom trenutku Roberto bio jedan od najtraženijih ljudi na svetu. Sigurno je da nema ni đaka ni naučnika koji ne zna priču o Troji ili Ilionu, moćnom i velikom gradu kralja Prijama. I svi znaju priču o velikom ratu koji su protiv Trojanaca poveli grčki vladari predvođeni Agamemnonom kako bi vratili lepu Jelenu, ženu kralja Menelaja koju je Paris oteo Spartancima. Bilo je to davno, pre trideset i dva veka. Znaju svi da je taj rat opevao Homer u "Ilijadi", a da je u "Odiseji" opevao lutanje jednog od junaka rata - Odiseja, kralja Itake, koji je deset godina lutao tražeći otadžbinu. Između tih spevova i Šlimanovih istraživanja na brdu Hisarlik u Maloj Aziji ima protivurečnosti, praznina. U taj prostor svojom teorijom udenuo se Roberto Salinas Prajs.
Sve podredio Homeru
U debelom hladu na obronku planine Rtanj, Roberto se sa osmehom na licu priseća dana kada je započeo druženje sa Homerom.
Kraj makete Galerijeve palate Romulijane
- Nastanak svetske civilizacije moja je preokupacija još iz đačkih dana - veli Roberto. - Pročitao sam sve što mi je došlo do ruku. "Ilijada" i "Odiseja" su nešto čemu sam se često vraćao. Sumnja da tu nešto ne štima rodila se onog trenutka kada sam u jednom antičkom izvoru pročitao da se Troja nalazi severno od Soluna. Kod drugih pisaca naišao sam na podatak da se Trojanski rat odigrao na Balkanu. Vratio sam se na Homerova dela, a pod lupu sam stavio i iskopavanja Šlimana. I tako sam počeo da uviđam brojne nejasnoće i kontradiktornosti.
Zaljubljenik u hotelijerstvo, vlasnik lanca restorana, ugledni meksički biznismen sve je tada napustio kako bi se posvetio izučavanju "Ilijade" i "Odiseje".
Roberto često pravi pauze zagledan u ogoleli vrh misteriozne planine Rtanj koji nemilosrdno prži julsko sunce. Zna za priču da na ovu goru često sleću leteći tanjiri, da im meštani i doček priređuju. Zna i za pretpostavku da je tu bilo mesto okupljanja i boravka slovenskih božanstava, da je to srpski Olimp.
- Tada su za mene nastale besane noći - priseća se Roberto. - Nisam mogao ni da jedem, ni da spavam. Bio sam ubeđen da Troja koju je otkopao Šliman nije Troja o kojoj piše Homer. Množila su se pitanja. Da li je Troja grad ili država, dokle se prostiralo trojansko carstvo, šta sve može da se nađe u Gabeli i na jadranskim ostrvima, ko su bili Trojanci i gde su nestali posle propasti Troje, kakva je njihova veza sa Ilirima... Tražio sam Troju godinama.
Izbor se sužavao i Jadran, kao mesto gde je lutao Odisej, sam se nametnuo. A kada sam u Neretvi prepoznao antičku reku Skamander, ostalo je bilo lako. Došao sam u ondašnju Jugoslaviju, seo u kola, vozio se magistralom, ušao u dolinu Neretve i došao do Gabele kao krajnjeg cilja.
Odmiče dan, valja krenuti dalje. U kolima Roberto nastavlja priču.
- Velika je razlika između onoga što se kod Homera može pročitati o Troji i onoga što naučnici govore o trojanskoj kulturi. Trojanska kultura predstavlja široki spektar ekonomskih, političkih, pravnih, verskih, literarnih tema, a Homer je bio samo jedan od njenih kulturnih aspekata. Proizvod te kulture su bili tekstovi "Ilijade" i "Odiseje" kao potvrda ideje da je trojanska kultura značila početak celokupne zapadne civilizacije. Sve ostale kulture koje su paralelno cvetale ne mogu da budu utemeljene kao duhovni koreni zapadne civilizacije, kao što to može da bude trojanska kultura.