WERONICKA je napisao:
Ovaj tekst je posvećen jednoj zemlji koja je bila cijenjena na sve četiri strane svijeta i na svim kontinentima,u zemljama sa svim mogućim političkim režimima i kulturama.
Njeni državljani su bili oslobođeni ponižavanja pred stranim ambasadama ako su htjeli ići vani,a,ruku na srcu,mnogi i nisu htjeli ići,jer nisu imali razloga.
Ta je zemlja pokazala kako se mogu uskladiti različiti nacionalni i religijski kolektiviteti,te kako različitost kultura nije prepreka,već bogatstvo.
Ona je svojim radnicima dala najveća prava na svijetu,pa iako ona veoma često nisu mogla biti realizovana,ipak su bila putokaz za neka bolja vremena i model kakvo društvo je potrebno da bi se ostvarili ideali s kojima je počela još francuska revolucija.
Ta zemlja je bila simbol otpora fašizmu,zatim imperijalizmu sa Zapada i Istoka,ona je pokazala kako se treba boriti za svoju slobodu i dostojanstvo.
Ona je pokazala kako je moguće,ako ima želje,interesa i ljubavi za svoj narod,prevazići nepismenost,zaostalost i primitivizam.
Ona je...
Ma,ona je bila simbol svima koji pate i živi dokaz da je patnju moguće iskorijeniti i zato ju je trebalo uništiti.
Dakako,zahvaljujući našim vlastitim glupostima i ne tako malim greškama,bilo je moguće da bivši robijaši (neki politički,a neki i privredni) iz zatvorskih ćelija upadnu u predsjedničke kabinete,a da bivši partijski aparatčici umjesto srpa i čekića prigrabe nacionalne simbole i njihovom zloupotrebom zadrže moć koju nisu zaslužili.
Kako god,postradala je ogromna većina Jugoslovena,a manjina nacionalnih dušebrižnika je nastavila da spava u svili i kadifi.
Ponovo je kod nas nastala "kuka i motika",koja je sve siromašnija i bješnja,a ona će se dići tek onda kad dođu neki novi klinci koji će shvatiti da je svaki gazda isti,ma kojoj naciji on pripadao,mada je,možda,ipak najgori onaj "njihov",jer ih on najviše tlači.
A kako su gazde,koji se,zbog lokalnih jezičkih razlika zovu profiteri ili tajkuni,međusobno povezani,to će se i srpske, hrvatske... kuke i motike morati međusobno povezati ako žele nešto postići.
Tad će se ponovo aktuelizirati pitanje one divne zemlje kojoj je posvećen ovaj tekst.
Jer,ona se neće obnoviti zato što će ljudi iz Beograda ili Sarajeva htjeti ići na Jadransko more.
Za to im ne treba zajednička država.
Ona se neće obnoviti ni zato da bi se u Bosni i Hercegovini jela slovenačka pavlaka,jer nas već podaviše njome,bez ikakve koristi od toga.
Ona će biti potrebna zato što su svi društveni procesi toliko internacionalizovani,reklo bi se globalizovani,da se ništa ne može promijeniti u bilo kojoj našoj banana-republici,a da se to ne odrazi na stanje ili raspoloženje okruženja.
Da će socijalizam pobijediti izolovano u Srbiji ili Hrvatskoj ili kojoj drugoj jugoslovenskoj zemlji,to je zabluda koja će brzo postati jasna onima koji misle ostvariti nekakav socijalizam u nacionalnim granicama.
Sad smo još daleko od te divne zemlje.
Tako daleko da neki ne mogu da se snađu u toj perspektivi,pa je gube iz vida.
Sad smo bliži Evropskoj Uniji,to je tačno,ali ćemo u njoj izgubiti i onaj beznačajni djelić suvereniteta kojim trenutno raspolažemo.
Što će tad biti povrijeđene nacionalne sujete,kad se vidi da je Beograd nekad bio obično sastajalište prilično samostalnih republičkih vrhuški,dok će Brisel biti centar iz koga će se naređivati, dok će naši "nezavišnjaci" od Ljubljane do Skopja morati kušovati i izvršavati tuđe naredbe.
Tako im i treba.
Ponovo će se vidjeti kako je ovdje sve rađeno da bi se šačica ljudi preko noći obogatila i instalirala nove kvislinške režime,pokorne Briselu,a okrutno ohole prema sopstvenim sunarodnicima.
Nove generacije neće imati iluzija prema tim birokratima i tajkunima,niti će im praštati zločine u ime nacije,kao što čine sadašnje generacije, preplašene,pognute i besperspektivne,koje žive samo što živjeti moraju.
Poklič:
"Živjela Jugoslavija!"
tad neće biti odraz nostalgije,niti povod za podsmijeh,već odraz nove borbe kojim se ledi krv birokratiji i profiterima."
Jugoslavija, ideja Jugoslavije, bratstva i jedinstva, savrsenstva, ljubavi, razbibrige je postojala dok je postojao Tito. Nova Jugoslavija nije moguca, jer nema covjeka koji bi zagovarao ideologiju kakvu je zagovarao drug Tito. Neka mu je laka zemlja.