banjalukaforum.com

Dobrodošli na banjalukaforum.com
Danas je 22 Jul 2025, 08:32

Sva vremena su u UTC [ DST ]




Započni novu temu Ova tema je zaključana, ne možete da menjate postove ili da odgovarate  [ 7 Posta ] 
Autoru Poruka
PostPoslato: 01 Nov 2006, 09:22 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik

Pridružio se: 23 Sep 2006, 23:30
Postovi: 167
"Na danasnji dan " ,

Na danasnji Dan, uhapsen sam od strane JNA i svojih sugradjana koji su se izjasnjavali za pripadnost Nacije i Naroda drzave Srbije i koji su se i stavili u sluzbu srpskog agresora sa ciljem unistenja Naroda drzave Bosne i Hercegovine da bi tako stvorili uslove za podjelu BiH izmedju Srba, Hrvata i Bosnjaka, te za ostvarenje vjecnog srpskog sna o stvaranju Velike Srbije.

Uhapsen sam 31.05.’92 godine u svom domu sa ocem kad smo dosli da nesto spremimo za rucak jer smo i predhodnu noc proveli u "dubini" mjesta gdje smo vec duze vremena svake noci formirali izbjeglicke "kampove". Dok smo bili "naoruzani" legalnim oruzjem, lovackim puskama i ponekim pistoljem, svake noci smo se povlacili u "dubinu" i tu, kako vec rekoh, stvarali izbjeglicki kapm koji smo kontrolisali svojim osmatracima koji su bili naoruzani lovackim puskama, pistoljima, macolama, roguljama i poneka rucno radjena kubura, te i neke neimenovane cijevi koje su takodje spadale u nas "arsenal" borbene gotovosti.
Kad bi dan najavio svoj dolazak svi smo se vracali svojim domovima i bili sretni sto smo prezivcjeli jos jednu noc. U tim izbjeglickim "kampovima" bilo je Bosanaca svih religija, a bogme tu je bilo i nekih Slovenaca i Slovenki pa i Bugarki te se slobodno moze rec’ da je taj "kamp" imao internacionalni karakter.
Trajalo je to neko vrijeme dok u po bijela dana, negdje pocetkom aprila, srpske paravojne formacije zajedno sa formacijama koje su jos nosile oznake JNA, nisu usetale u nase mjesto. Dan je bio kao i svaki drugi i neko je radio, igrao fudbal, kafendisao, uglavnom oni su umarsisali u po bijela dana i svi smo bili "zateceni" takvom drskoscu. Nakon toga pocinje da se primjenjuje Zakon neke samoproglasene Republike pa se trazi lojalnost toj Republici a svi koji odbijaju staviti svoj potpis na lojalnost toj fantomskoj tvorevini dobijaju "sup karte".
Koliko mi je poznato, niko se nije ustrucavao da odbije da da svoj potpis toj lojalnosti i onda se pocinje sa reprasalijama. U svim drzavnim sluzbama ostaju samo Srbi a pocinje i akcija sa oduzimanjem ili vracanjem ilegalnog i legalnog oruzja. A kako smo mi Bosanci bili naoruzani najbolje se vidi iz jedne situacije u kojoj mi jedan moj rodjo u velikom povjerenju kaze da smo izdani! Ja se nasao u cudu, kako mozemo biti izdani kad se nema sta izdati, a on meni kaze,
”To i jest problem. Izdani smo i oni sad znaju da mi nemamo nista!”
Dok je otac nesto "muhljao" oko rucka ja sam cuo neku galamu na ulici pa sam priskocio prozoru i imao sta i vidjeti. "Praga" na celu a za njom kolona mojih Bosanskohercegovaca sa rukama na ledjima i glavama duboko sagnutim prema zemlji, a oko njih mnostvo vojnika JNA sa puskama na gotvos okrenutim prema koloni.
Pridjem ocu i smireno mu kazem,
“Evo ih.”
Idemo a i on prihvati mirno kao neminovnost koja je najzad dosla nakon toliko iscekivanja. Tesko je reci da je to bio neki vid "olaksanja" ali poslije toliko straha i iscekivanja, eto, kad se to dogodilo osjetio sam neko "olaksanje".
Pomislio sam kako sad vise nista ne zavisi od mene vec je sve u bozijim rukama. Pa i danas vjerujem da mi je to pomoglo da u tim trenucima budem miran iako sam sve do tog momenta ispoljavao veliki strah od takvog susreta.
Kolona je brojala mozda 150 do 200 zarobljenika a srpske vojne i policijske snage su brojale nesto oko 100 dobro naoruzanih a potpomognuti sa domacim "logisticarima".
Dok smo se tako kretali prema centru mjesta neko od domacih “logisticara" revnosno je iduci ispred nas palio kuce Bosanaca, tj. Balija ekstrema, kako su ih oni nazivali.
Kad se sjetim ko je sve dobio “pridjev" ekstrem, dodje mi da se i danas nasmijem jer bilo je tu medju Bosancima muslimanima cije su kuce paljene takvih apolitickih licnosti da su od svih politicara jedino culi i znali za Tita, Gandija i Nasera, i naravno za Milosevica o kojem nikad nisu iznoslili svoj javni sud. Ali hela nez...

U sali je izvrsena “klasifikacija" na podobne, stare i bolesne koji su izdvojeni a kojih je onako od oko bilo oko 30. 01. juna u 00.30 h naredjen je pokret i mi smo trceci kroz hodnik doticali cjevi pusaka uperenih na nas a samo su na ulaznim vratima skole bili upereni reflektori koji su zasljepljivali i pri izlasku tesko se bilo orijentisati gdje su autobusi.
Medjutim, na svaku dilemu o pravcu iz mraka su iskakali razjareni srpski militanti i udarali bez milosti kundacima a bilo je tu i civila koje sam prepoznao kad su iskakali iz mraka i udarali ove ispred mene. U jednom trenutku i ja se zbunih kud do autobusa i istog momenta me kolac dohvati po ledjima. Od jacine udarca okrenuh se oko svoje ose a onda me popravi kundakom u glavu moj “buraz " kako me je on volio zvati od prije par godina kad sam mu malog spasio od sigurnog gusenja u vodi. “Popravi" me on “bratski" i ja se zatetura a onda mi ponovo “burazer" slozi kundak u ledja, u bubreg kojem je on veoma dobro znao “lokaciju" ko kakav krvnik profesionalac. “Ukotrlja" se ja u autobus i docepa se prvog slobodnog mjesta. Tu je vec sjedio moj sunarodnik i sugradjanin musliman, koji je postao poznat po svojoj cestitosti i humanosti kad je deset majstorskih dana poklonio mjesnoj pravoslavnoj Crkvi radeci na izgradnje popove kuce kao i na renoviranju Crkve.
On je vec bio sav u krvi i samo mi je dao rukom znak da sam dobrodosao. Nakon nekog vremena sap ce mi, Idemo u Centralnu opcinsku skolu i ja ga samo nogom dotaknu da mu dam znak da sam ga cuo i razumio. Prolazimo kroz mjesto i mnoge i mnoge kuce gore a miris “goretine” dolazi i do nasih nozdrva.
U “mom" autobusu su cetiri srpska vojnika u uniformama JNA i oni se nalaze u gornjem djelu autobusa gdje nemilice udaraju one na prednjim sjedistima. Ja sam u donjem djelu i “daleko" od njihovih izivljavanja. Srecom voznja nije trajala dugo te stizemo pred zgradu Opcine a posto se Centralna skola nalazi tik iza Opcine iz “prve" sam primjetio da se pred tom skolom nalazi mnostvo uniformisanih ali i veliki broj civila a posebno sam registrirao veliki broj djece. Djeca u ova doba 01,00 h ???????????
Poceli smo da izlazimo i upucuju nas kroz “Spalir" u kojem su se nalazilo veliko broj zena i djece. Svi su u rukama imali koceve, stapove,letve i sta ti ja znam sta sve nisu imali. Ja sam uspio da uzmem malo prije nego sam "uletio" u spalir i samo sam sagnuo glavu sto vise a udarci su poceli da pljuste. U jednom trenutku sam se “zahoveljao" i ucini mi se da cu pasti, ponovo udarac pa drugi treci... i ja se popravi te se i docepa skole u kojoj su cekali uniformisani...
Kad sam dosao svjesti vidim ponovo smo u fiskulturnoj sali... Oko mene klece na koljenima sa glavama prema dole il kako su to Srbi naredjivali
“Ruke na ledja i glavu dolje!"
Pridje mi jedan "poznanik" u uniformi JNA koji je nekad bio moj radni kolega i kojem sam ja, kad je bio tesko bolestan, isao davati krv.
"Sta ti ovde radis Skljoco?" - pita me on a ja samo sleze ramenima, mislim mozda mi pomogne pa ga pitah otkud ja sa Bosancima "ekstremistima".
A on se "zaleti" pa mi slozi cipelu u glavu i dreknu
"sta lezis mater ti Balijsku, klekni i ruke na ledja i glavu dolje!"
Posto sam ja bio bez svjesti, te sam bio u lezecem polozaju, kad sam progledao on je to odmah primijetio i slozio mi udarac samo zbog toga sto nisam i u nesvjesnom stanju klecao sa rukama na ledjima i glavom dolje.
Nekako se "iskobeljam" te kleknem na koljena, ruke na ledja i glavu "dolje" te pocnem razabirati stanje u sali.
Ovi moji sumjestani bili su jos u kakvom-takvom stanju, ali u drugom cosku sale bili su Bosanci, ni mrtvi ni zivi. Kad sam vidio taj prizor sav sam se najezio. Boze sta su im uradili?
Meni krv obli lice i jedan srpski vojnik mi pridje i kaze da idem u wc da se saperem a ja mu dajem znak da cu tu krv zaustaviti ovdje maramicom i rukavima i kosuljom jer sam znao sta znaci otici do wc-a. On uporan i vidim da je on svjestan da se bojim pa mi pridje blize i kaze
“Ja te vodim, ne boj se!”.
Ustajem i samo sto sam usao u hodnik kad se jedan moj komsija "sruci" na mene ali ga ovaj sto me vodi do wc-a doceka "stosem". A komso se trze za pistolj, ali je moj sprovodnik vec uperio cijev puske njemu u celo. Komso podvije rep i povlaci se a moj "zastitinik" mu jebe milion majki. Prizor za nepovjerovati, i ja ulazim u wc, a krv mi tece iz svih mogucih "supljina".
Kad sam to vidio osjetio sam nemoc i ponovo sam izgubio svijest te "blebno" pored solje.
Kad sam dosao svjesti, prvo sam ispod oka osmotrio okolinu i vidim sve po "starom".
Malo se priberem i ponovo uzmem klececi polozaj sa rukama na ledjima i glavom "dolje".
Pomalo se nazire i zora. Sta li dan donosi? Bilo je negdje oko devet sati kad su izvedena dva nasa sugradjanina koji su inace bili poznati komunisticki aktivisti u nasem mjestu i koji su i ove noci imali priviligovan polozaj. Sjedili su na stolicama kod zlatnih vrata i nisu bili maltretirani nit tuceni.
Nakon njihovog izlaska pocinje prozivka i odvodjenje na ispitivanje. Vec nakon desetak prozvanih vidim da ona dvojica "sufliraju" pri prozivci jer uglavnom izlaze njihovi rodjaci i bivsi saradnici. Sve ide po "planu" i prozvani se ne vracaju u salu nit’ se cuje da se nekog tuce.
Sve opasno mirno! Mozda je jedna trecina "prosla" i napravi se kratka jedva primijetna pauza a onda ponovo prozivka. I sve poce liciti na pakao, cuje se dernjava, udarci, jauci...
Premlaceni se "ubacuju" nazad u salu i uglavnom svi vraceni ko izbezumljeni. Jedan od njih je "riknuo" sa zivcima, dize se uz zid i ponovo pada a ponavlja uvijek pricu da je nevin. Pocinje da sam udara glavom od zid i pada ko "svica" na pod i ostaje u tom polozaju, igleda da se "smirio".
Svi smo svjesni sta se sa njim dogadja ali mu niko i ne prilazi... Primjecujem da ipak neki ostaju i da se ne vracaju u salu, stavise, sve je manje onih koji se vracaju. I ja odlazim i moj sprovodnik me tjesi da se ne bojim.
“Nisam na spisku…“
Ja nisam odolio pa ga pitam
“A jel’ ti znas kako se zovem?”, na sta mi on potvrdno odgovori!
I kod ispektora par pitanja i papir da sam "slobodan" pa ja i krenu ka izlazu iz skole ali me vratise u jednu prostoriju jer se "brinu" za pojedinacne odlaske vec ce to biti organizirano. I samo sto se ja nadjoh medju svojim "podobnjacima" kad se vrata otvorise i jedan od uniformisanih me pita jesam li ja Skljoco?
Potvrdno odgovorih a on mi istrgnu papir iz ruke i uhvati me za ramena i izbaci iz prostorije te mi pokaza da idem u salu. U sali me sprovode u cosak u kojem su bili "obradjeni", obradjeni tako da jedan od njih pipa puls i oprasta se od nas, kaze da umire.
A ja tog cojka izuzetno cijenio, ma bio mi uzor ljudstva. Inace prosvjetni radnik, profesor, i covjek kojeg ni jedna politicka stranka nije uspjela "vrbovati". On je bio, kako sam ja to volio rec’ "Stranka Ljudstva"!
E ja mu nogom dotaknem ruku i dadnem mu znak da "pusti" brojanje pulsa pa mu se i primaknem te sapnem
“Pusti bolan, ljudi zive i bez pulsa”, a on se okrenu prema meni i koliko je uspio nasmijesi se. Nasmijesi se tako da sam ja i danas u dilemi jel’ to bio osmijeh, ali on mi je kasnije priznao da je to bio njegov osmjeh "od uha do uha".

E, negdje oko 13.00 sati ponovo se pravi pauza. Malo duza kako ce se ispostaviti.
U tom vremenu neki srpski rezervisti ulaze u salu i kotrljaju bombe po podu a oni istrcavaju, te pustaju krike iz susjednih sala pa se jasno moglo razaznati i rucna testera kako pili kost. Ma znoj velicine grudvi mi je klizio niz lice... I tad sam ponovo zakljucio, gore od same smrti je trenutak iscekivanja te smrti... to su trenuci kad se u covjeku nesto desava sto se rijecima ne moze opisati.
U takvom strahu skontam da je od mojih 200 sugradjana ostalo nas 15 "najopasnijih" elemenata za srpsku stvar. Bio je tu jedan profesor, pa ucitelj u penziji, jedan vlasnik kafica, jedan ekonomista, pet poljoiprivrednika, jedan nas gost kako smo ga zvali nas "zet", pa jos cetiri djecaka od nekih 16 godina koje nisam poznavao sto znaci da su bili iz "okoline" i ja.
U drugom cosku su klecali oni koje smo sinoc vec zatekli "obradjene" i njihovo malo glasnije jecanje i stenjanje je bio jedini znak da su zivi. Bilo ih je mozda negdje oko 60, mozda i sedamdeset, nisam mogao procjeniti bas najbolje.

02.06.'92. Utorak,
31. je bio nedelja, 01. ponedeljak, 02. utorak.
Zovu me od vrata i govore da me trazi policajac pa ga i imenuju. Ja sam se sledio i zabio u cosak fiskulturne sale u koju su nas dotjerali sinoc. Juce nakon pauze prisao mi je jedan poznanik, "Gene" kako smo se zvali, koji je bio u uniformi policijskog rezervnog sastava i pita me, "Stas’ ti Gene ovdje?". Ja mu slozio pricu da sam vjerovatno greskom ostavljen i tako to jer sam znao da on zna da je nas 15 obiljezeno kao ekstremisti, a da su ostali privremeno "podobni" i da su otisli kucama.
Ode on i vraca se brzo, pa me pita, ali osjecam, dobro osjecam prijateljski ton njegovog glasa
"A jes’ ti Gene htjeo praviti "muslimansku" Opstinu?”
Slijezem ramenima i odgovaram mu "mimikom" da sam sve vec rekao “Isledniku” a on me zagrli i kaze,
"Ne boj se Gene, mater im jebem", ima nas ovdje i niko ti nista ne smje!"
Ja se "poklopio" i sutim, ponovo vracam "film" i dogadjaje kod Islednika. Pitao on mene
"Jes ti Skljoco htjeo praviti muslimansku Opstinu?"
Ja sutio a on ponovo pitao. Ja sutio a on ustao i dao znak "pomocnicima" a ja vidim da je isti ‘urac il’ ja sutio il’ govorio pa kazem
“Druze Isljednice, ako su Bosanci samo muslimani onda je to tacno!”.
I sve proslo bez "incidenta" zbog toga i bio sam dobio papir da sam "slobodan" ali mi ga i uzeli i evo me medju 15 bosanskohercegovackih ekstrema koji su po misljenju srpskih ideologa veoma opasni za srpsku stvar. I, evo, Gene mi obecava da me niko nece ubiti jer kako rece “Ima nas ovdje!”
Kad se aksam vec mogao naslutiti stize naredba za "pokret" i nas oko stotinjak se polako (a i kako bi drugacije) pocese pridizati, a ruke na ledjima i glava "dolje" jer, kako jedan srpski policajac rece, "Nasa sudbina" dok smo njihovim rukama.
Prvi izlazi i vec se cuje "odusevljena" graja i ja shvati’ da nas opet napolju ceka "spalir".
Posebno se izdvajaju djeciji i zenski glasovi, urlicu od zadovoljstva ali onako "krestavo" kako to samo moze da proizvede zenski i djeciji glas.
I ja uhvatih "zalet" i samo sto osjetih svjez zrak kad ja "blebnu" koliko sam dug i sirok. A "bilo" me je, zadnje vaganje pred samo hapsenje 105 kg. I "sruci" se ja jer sam previdio stepenicu na izlazu iz skole i sad to debelo placam, djeca skacu po meni a zene me sutaju... Neko priskoci te me dize i ote me od te rulje, pa me cak i sprovede kroz taj "spalir" sve do autobusa. Bio je to Gene.
Autobusi su krenuli nakon naseg "ukrcavanja" a ja ono dokumenata sto sam imao uza se zaturim za sic tj. ostavljao sam trag za sobom. Nakon izlaska iz grada sapcem ovom do sebe da se samo molimo bogu da nas ne odvedu u pravcu "Ustanickog i partizanskog" mjesta R...... jer smo tad sigurno "gotovi".
On je do prozora i gura me nogom da sutim a da ce on "pratiti" pravac i samo sto me dotaknu kad onako "razdragano" mi javi da smo prosli tu raskrsnicu i da idemo dalje.
Kad je vidio da sam pokazao ravnodusnost dize obrve i ono "isaret" pita
“Sta je sad?“
A ja mu sapcem
“Ma sve je isti ' urac!”
Kad smo stigli bilo smo svi svjesni da se nalazimo u "ozloglasenom cetnickom" selu i da nas "iskrcavaju" u skolu tog "cetnickog" sela. E nadjosmo se u ovoj sali i pri utrcavanju u skolu ja se pogledom oprostim od Gene koji je bio u policijskoj "ceti" koja nas je sprovodila.
I necu da haluciniram al vidio sam “suzu” u njegovom oku! Ta me "suza" progonila cijelu noc jer sam mislio
“Nije genina suza bez osnove... “
I evo sad kad me zovu i govore da me na vratima trazi policajac sa drugim imenom ja sam odlucio da ostanem u cosku i da ne idem vratima. Strah je blokirao mozak pa "ni tamo ni vamo" i ja se usutih. A kad se moji Bosanci pocese sklanjati oko mene policajcu koji me trazio ja se na brzake oprosti sa svakim i samo sto nisam poceo da placem.
A on mi se obaraca
"Skljoco, kutija ja za tebe" i pruzi mi kutiju cigareta. Meni ruka vec drsce a on dodade kutiju i brzo se okrenu i ode. Meni kutija ispade ali je "docepase" moji Bosanci i ja im dam znak da je njihova i ja osjetih njihove zahvalne poglede na svom tjelu. Bio sam (boze me oprosti) za njih zbog te poklonjene kutije "bog". A moj pogled ponovo odluta vratima na koja je izlazio "moj" policajac. Njega sam ja poslije one Genine suze molio da neda da nas kolju i molio ga da nas streljaju ko ljude a ne...
I on samo ponovio par puta onako tiho za sebe "Skljoco, Skljoco... "
A u svim tim slikama naleti mi i slika onog rucka kojeg je otac podgrijavao, nedelja nista, ponedeljak nista sto znaci evo treci dan nista i ja posta svjestan da mi se to glad javlja!
Dok mi se glad obracala, u istom trenutku vani se zacu galama, srpske pjesme sa kasete nisu mogle da zagluse jauke onih koje su dovukli kombijem i sad ih tuku.
****************
Prvi pocese upadati u salu i nabrzake razabrah da su to mladji ljudi ali im se ni oci nisu vidjele, sve u krvi i podbuhli a sta sam na cug zapazio, svi u carapama. Njih 10-tak.
Sala se znaci puni Bosancima, balijama ekstremima kako su nas nazivali.
Dok sam tako razmisljao pridje mi moj komsija katolik i stismu me za ruku te pita
"Jel vidis?"
"Vidim Balija" odgovorih mu.
Glad se sve cesce i jace javlja. Tjesim sa vodom do koje je lako doci jer su policajci sa puskomitraljezima okrenutim prema sali na dovoljnom odstojanju, a voda je vise nego dobra, prava planinska. Lezimo na podu i uglavnom sutimo a sve cersce pristizu novi i sve se se ponavlja: kombi, srpske pjesme, jauci, krici, udarci, udarci, galama, psovanje...
Vec sam skupio dovoljno snage da razgledam one bosonoge a i oni su smogli snage da pricaju o strahoti koju su prezivjeli.
Neki su bili na streljanju pa pobjegli, neki ranjeni al’ uspjeli pobjeci. Na zalost, ubrzo su uhvaceni, ali evo ih, zivi, kako-tako al’ su zivi. Uvjereni su da je streljano preko 40 mjestana i da su ostali zivi samo oni koji su se odlucili na bijeg pa i ispred streljackog stroja.
Jedan mi se osobito dojmio, misli da je ostao bez 3 brata i sestre... I meni se dusa cijepa pa izbjegavam da slusam te tragedije. Dok tako razmisljam o vremenu kad cu moci sve te tragedije saslusati, cuh brujanje motora autobusa, procjenjujem da ih ima vise i pogledam a svi u sali se pretvorili u uho, svi osluskujemo i svi nagadjamo. Jesu li autobusi za nas ili su dotjerali jos nasih? Nije dugo trajalo i poce jaukanje, udarise i rafali iz automata, krici, ponovo sve vec vidjeno i utrcavanje novih balija, Bosanaca.
Uh, pa to su sve poznata lica, sve iz mog mjesta i mnogo rodjaka iz blize familije. Sala je vec popunjena a mi trazimo informacije od novopridoslih. Uglavnom nemaju nista novo reci jer su oni pokupljeni samo 24 sata poslije nas i sve je na isti kalup. Jedina novost je bila da su podobni koji su vraceni kucama dozivjeli velike neprijatnosti. Srbi iscenirali napad na njihovu kolonu pa ih Srbi stitili te ih odveli u sumu iznad grada pa ih onda pustili kucama. A na tom putu je mnostvo sela gdje su zivjeli Srbi, a u zadnje vrijeme su bili super naoruzani. Ipak koliko su obavjesteni sve je proslo bez zrtava pa su svi i stigli kucama i sve je to bilo sa zadrskom jer niko ne moze sve to decidno da i potvrdi. Skuzim ja da je sala krcata pa prije nego se zalegne, odem do wc-a i obavim nuzdu stojeci pa se napijem dobro vode.
A voda debela, voda koja mi sluzi i kao hrana pa je sve milujem, kvasim glavu i ruke do ramena, umivam se… Voda, hm ta mi voda postade nesto sto mi zivot znaci i osjetih ljubav prema toj vodi. A ona hladna, hladna k’o zmija pa me jos podsjeti i na moje omiljeno pice. Pivo. Gledam je i zamisljam da je piva, pivusa koja tece iz cesme, ponovo saginjem glavu pa klokot, auh...

Jutro je osvanulo fino, suncana a i mirno. Glad vec osjecam a borim se da je odagnam tako sto cu je ignorisati i necu misliti o njoj. Ipak je ona jaca pa spas ponovo trazim u wc-u na cesmi. Auh, punim stomak vodom i uvjeravam sebe da sam doruckovao. Dok sam ja tako doruckovao dopre do mene brujanje motora i srpske junacke pjesme pa ostavih dorucak i brze bolje utrcim u salu, u masu.
Nisam uspio da se probijem do svog mjesta a ulaze novopridosli. Cudim se nisu izubijani, ponovo razgledam i uvjeravam se da uglavnom svi nisu izudarani. Ima cistih i svjezih faca... ma cudim se... pa mi ti cisti i svjezi postaju sumnjivi.
I dok Balije polako zauzimaju lezeci polozaj, lijezu i ovi novi pa i ja nekako medju njima, da vidim i cujem o cemu se radi. I jednom od njih nekako uspijem odvezati jezik i poce on nevjerovatnu pricu.
- Svi su iz jednog sela a on je veli bio u basci sa zenom kad je cuo iz sume naredbe da ide kuci pa nakon tih ponovljenih naredbi od nepoznatih on sa zenom ode u selo i njih nekoliko pravac suma.
Od naoruzanja imao je kaze samo sikiricu koja mu je sluzila za ostrenje trklji za grah. I podijele se oni, a on se priblizi iza ledja jednom srpskom puskomitraljescu koji je drzao cjelo selo ko na dlanu i drekne,
“Stoj, ruke u vis!” te ga i zarobi.
Uspjesni su bili i ostali i tako oni iskupe sve te koji su opkolili selo te imali plan da ga porobe. Dok su oni njih smjestali u garazu sve zene sa djecom su izbjegle u drugo selo te novonastala situacija je natjerala balije da peku janjce na raznju a i zarobljenike je trebalo hraniti pa jedno janje mjestanima a jedno zarobljenicima. Drzali ih tako cijeli dan u garazi pa skontali da garaza nije bas najudobnija da bude zatvor te ih prebace u najbolju kucu u selu.
”Sta smo imali to smo dijelili sa njima”, kaze ovaj moj kojem se odvezao jezik. Ja nisam izdrzao pa ga upitah,
“A jes’ ti jarane ista popricao sa njima, sta oni kazu, sta misle...?”
A covjek me pogleda u nevjerici da sam ga to pitao pa kaze,
”Ja sam njima nosio cigarete kad ih mi iskupimo a da ti iskreno kazem, ma djes pricati sa njima, mi njih zarobili pa da jos pricam. Bilo me brate pravo sramota!”
Pokupim se ja i u svoj cosak. Sad mi je sve jasno. Mojih balija bilo sramota sto su zarobili one koji su ih drzali na nisanu a koji su ih nakon oslobadjanja pokupili i doveli ovdje, na “put bez povratka” kako smo svi mi mislili, ali se to niko nije usudio da kaze.
I nisu ih tukli, to je valjda iz zahvalnosti za dobar odnos prema zarobljenicima.
Sala je vec puna k’o sibica i ni igla ne bi mogla propasti a mene hvata panika da cu pola dana morati potrositi dok se probijem do wc-a tj. do svog spasa. Do vode.

Nedelja, ponedeljak, utorak, srijeda samo voda, voda... O hrani vec skoro svi mislimo ali niko to ne pokazuje. Mene zulja sta li je ono otac podgrijavao... Sad iz svog coska mogu vidjeti cijelu salu i sve Bosance u njoj, i sala mi poce liciti na ludnicu a svi mi na pacijente te ustanove. Na pacijente koji su polijegali po podu bez hrane i cigareta, a nakon primljene terapije koja se sastojala od veoma jakih apaurina koji bi i vola oborili.
"Skljoco, eno vodje Zelenih Beretki" sapce mi Piljar moj komsija i gura me da reagujem.
Pridignem se a on mi glavom pokazuje na naseg mjestanina koji je bio invalid (imao grbu) i ne veci od 145-150cm, a koji se vracao iz wc-a i koji je od obuce imao samo jednu patiku. I onda se desilo i to: Moj prvi smijeh! A suze od smijeha su bile prave a smijeh je bio samo izgovor za te suze.
"Kakva vojska takav i Komandant " odgovorih i svi se vratismo u stvarnost. I neko mi iza ledja zavrsava misao "Kakav Predsjednik takav... " i ja reagovah
"Suti!"
Dan paklen. Strazari najavise i goste, mjestane sela kojeg su nam srpski policajci predstavljali kao cetnicko gnijezdo, i rekli nam da budemo sto tisi jer se moze svasta dogoditi. A ja to “svasta dogoditi” prevedoh u sebi kao “spontani napad” mjestana cetnika na fiskulturnu salu gdje su balije bile malo glasnije. Helem stigli i gosti, tri mjestanina i ja kontam sigurno su provjereni cetnici a oni nas pozdravise, izvinjavaju se sto se pozdravljamo u ovakvim prilikama i da su eto oni nesto skupili cigareta pa donijeli da se nekako “s potribimo” i da bratski podijelimo. Mislim da se radilo o pet kutija, ali to je za nas znacilo kao da su nam poklonili fabriku duhana. I jos zamolise naseg i njihovog kako rekose “Veterinara” da dodje do njih i ispozdravljase se sa njim, ma izljubise i dadose mu neki zavezljaj sa hranom.
”E boze dragi”, mislim ja, haj’ sad budi pametan ko nam 'ebe mater.
Misao da u sali ima kruha pa i druge hrane natjera me da se pocnem probijati kroz masu koja je bezvoljno lezala na podu i cekala da se docepa kojeg dima. Ja vec zijevam i osjetim je, voda k’o i hrana, nakrkam se pa k’o bure, pun stomak pa nekako mi lakse, ma nadmem se.
”Voda je zivot!” zakljucujem to po ko zna koji put.

Ponovo paklen dan, vrucina je ko u grotlu a i parket je vec kao poslije kise. Neka me bezvoljnost uhvatila a od sinoc kad su dosli po naseg starog ucu (70godina) i odveli ga kuci kako su tvrdili, a on se opirao odlasku kuci, imam stomacne probleme, povraca mi se. U stomaku mi se sve prevrnulo, pa se ponovo vraca na svoje mjesto pa opet prevrce i ja polako brojim ta prevrtanja. A svaki premet stomacnih organa izaziva mi gadjenje i povracanje. I uvjek mi pred ocima ucina slika, lezi u jarku priklan. Onda u toj jaruzi odjednom vidim sebe, priklanog. Nakon sebe onda mi dodje slika u kojoj smo oba, i ja i uco u jarku, priklani. I uvijek se isto dogodi, prevrtanje u stomaku, mucnina, bolovi u stomaku, glavi, rukama, nogama.
”A jebem ti i ovo iscekivanje, sta vise cekaju u tri 'icke materine”, cesto mi se otimaju takve misli. I onda trcim u wc, umijem se, napijem i najedem vode. Vracajuci se, sretnem komandanta Zelenih Beretki, i taj susret me malo razgali. Moj komso Piljar je bio u pravu. Ovakvoj vojsci kakvi smi mi upravo i odgovara ovakav komandant. Eh, jebem te junacka sudbino.
Sta li je ono otac podgrijavao dragi boze, ponovo sam poceo da nagadjam.
Zalegnem ja a odmah do mene pruzi se i Balija koji je imao najsvjezije vijesti iz mjesta jer je zadnji doveden pa sapce,
“Skljoco imam jednu sa filterom… Da je sprzimo?”
”Kako mislis da je przimo samo nas dvojica?”
”Sve sam organizirao, Piljar, Ivek i Prpa ce nas zagraditi, a oni su nepusaci.”
Hajde pristanem ja i napravi se takva blokada da ni dim nece proci. Picimo mi dim po dim i ja osjetim da lebdim. Vicem ja "Balija ja lebdim" a on ce “I ja, matere mi.” Onda ce on, “Skljoco imas pozdrav od Dida!” E jebi ga, kud ga sad spomenu, i ja k’o dijete pocem da... PLACEM! Suze mi vec pokvasile i cigaru a Balija do mene nece vise.
“Dovrsi sam”, kaze mi. Osjetim da i on place. A onda napolju odjeknuse rafali a Balije u sali ni mukajet, kao da se njih vise to nista i ne tice. Svi bezvoljni i k’o drogirani, a svi mokri od znoja i cijela sala vonja na balijski znoj. Krv i znoj Balijska je nakvasila i pod i zrak ove skolske fiskulturne sale u cetnickom mjestu, kako su nam objasnjavali oni koji su nas doveli ovdje, i koji nas sad stite od mjestana “cetnickog” sela.
Ja se samo malo namjestih, i rukom dohvatih kragnu, a u kragni hamajliju koju mi je mater zasila onog dana kad su Srbi u nasem mjestu skinuli bosanskohercegovacke zastave a istakli srpske. I proucim ono sto znam, a znam samo Rabijesir i Sub- hanike, pa to vise puta ponavljam. I dok vani rafali jos odjekuju i dok ja drzim hamajliju u jednoj a cik cigarete u drugoj ruci i javljam se dragom Bogu, obuze me takav drim da sam jos samo registrovao da je Balija dohvatio jaknu i stavio mi je pod glavu.
I Did mi onda dodje na oci, sjedimo Did i ja i "picimo" niz Sanu u camcu, a kod "Zegera" nas ceka Kosaca i Balija sa hladnom gajbe pive i sa sepetom punim janjecih spinjetaka.
I dok nam oni dodaju pive i spinjetke, camac se prevrnu i ja se probudih... I sav mokar al’ brzo skontam da sam mokar od znoja a ne od Sane. Mucnina mi....

Svaka noc na visokim planinama je prijatno svjeza pa osjetim da je i ova takva,
ali na zalost samo vani jer je u sali jos uvijek bilo zagusljivo i vruce. Balija koji je imao najsvjezije vjesti nije mi danas uspio nista ispricati pa se veceras pobrinuo da legne do mene i vidim da ceka da mu dam znak da sam budan. Uzdahnem ja a on se okrenu potrbuske i poce tiho da sam ga jedva razumio pa sam nastelio desno uho, jer na lijevo ne cujem od nedjelje kad sam i dobio nekoliko udaraca u samo uho.
"Kruhami je ubijen u ponedeljak ujutro, a kad su vas onu noc odveli nastala je opca pljacka vasih kuca" sapce mi Balija. Ja samo sutim i gutam.
“Otjerali su ti auto i radnju provalili, starci su ti u kuci jer je naredjeno da svak mora biti u svojoj kuci i da niko ne smije da istu zakljuca ni u toku noci ni u toku dana. Zabranjeno je bilo kakvo zadrzavanje vise od tri osobe, a nama je zabranjeno da ulazimo i u prodavnice.”
”A jes’ ti Skljoco prim’jetio kad su vas odvodili da su na ogradama ispred srpskih kuca bile svezane bijele trake?"
”Jesam, na komsinoj ogradi preko puta je stajala bijela traka”, odgovorih.
"A nakon dva dana kad si ti odveden, pricao nam "Kolega" kod kojeg smo svratili u kucu na pice, da je tvoj komso govorio da si ti pucao na njegovu kucu iz pistolja”
”Ah, mater mu lazljivu, zar je i to izmislio?”, ote mi se.
”I mene su Skljoco ekstra pitali za tebe, pitali jes’ ti htjeo formirati muslimansku Opcinu, a ja im odgovorio da si, koliko sam ja upoznat, htjeo Bosanskohercegovacku i da je na spisku za tu Opcinu bio i veliki broj potpisa mjestana Pravoslavaca."
”I, i, i?” nemam vise strpljenja pa ga pozurujem.
"Onda su me zavalili i tukli..."
”Aaaaaaa, ubice me..... kakvu muslimansku dva puta u zivotu bio u Dzamiji..... a ubice oni mene moj Balija zbog Bosanskohercegovacke Opcine a ne muslimanske... Izgleda da ce mi 'ebati mater... !”
Picim ja monolog a Balija se usutio i vreba priliku da me prekine i da nastavi pa mu ja i pruzih priliku, a on krenu
”Odmah su pocela i silovanja, a Skljoco moj, najgori je "musliman", on siluje i radi sta hoce, jebe nam mater zbog Jugoslavije k’o da smo je mi sjebali mater on svoju. Pljacka, pali, siluje a vjerovatno i ubija, mozda je on i "Kruhami" ubio jer zna da je on dobro radio sa Kafanom pa mislio naci lovu.”
”Ko zna ?”
”Dobro Balija, a mozes li ti nama jednu na uho? Ko ga vise jebe i zivot!”
"A koju?"
Pa morel ona "Poljem se siri miris Ljiljana"
”Kak da nemere”, pa Balija "opici" k’o pravi profesionalac kafanski i "profi" i ja se pretvori u desno uho...
"Poljem se siirii mirisss ljiljanaa..." Cijeli dan sam proveo u glavnom spavajuci
i samo me Balija pomalo uznemiravao svojim pitanjima, a ja vec postao nervozan, najvise vremena provodim misleci sta li je ono otac podgrijavao. “Jel’ bilo 20dkg uprzenog il’ je bila pita, burekcic il je bio grahcic a mozda je bila i maslencica...“

A zadnji put sam jeo 30. maja i natresao se potkrze. E takvu potkrzu samo mati more spremiti... Sunce je zaslo pa je nebo dobilo cudnu boju koja se reflektuje i u Sali, pa ja pozurih da se spremim za pocinak prije nego sto Bosanci zalegnu jedan do drugog nabijeni k’o sardine. Hvatam vodu i divim joj se pa obavljam i pisanje, a cujem da neki i seru pa odmah skontam da su to oni sto su zadnji dosli, ja te potrebe nemam, a zadnji put sam to obavio onaj dan kad sam se potkrze "nalem’o".
Kad sam se “nazdero”, krenuh u salu a onda cuh kako strazar repetira puskomitraljez koji je stajao na stolu i bio okrenut prema vratima sale. Bjez’o bih, al’ noge se ukocile, cekam rafal... U tom trenutku stize i neko vozilo pred salu pa ja iskoristih to i smugnuh unutra.
Samo sto sam stigao na mjesto kad se svi uznemirise. Na vratima stoji neki oficir JNA i objasnjava da u nedelju idemo u razmjenu... Daj boze da je istina mislim u sebi al’ ne govorim nista nego se namjestam da zalegnem. Balija je do mene i kaze,
"To mi je vec Ivek danas govorio".
“Ma bjezi bolan, hajd’ ti nesto na uho.”
”I znas li ti Balija da mi Bosanci nemamo junackih pjesama, sve ljubavne?“
”E Skljoco li Skljoco, tacno je to al’ kako ti je to naletilo?”
”Ma onako vec hajd’
"Oj jeseni tugo moja kisna i oblacna...
I danas je moja draga od zalosti placna”, pridruzim se i ja... A potkrza mi pred ocima...
"oprosti Jasnima jer ja volim svoju Amru i nasega sina" zavrsavamo pjesmu a Balija ce meni,
"Did se Skljoco krije kod Prpe, pica imaju nabavlja im Cosa, a puse list od svacega.
Bili su krenuli u sumu pa jedva izbasali da se vrate. Uvijek te spominju i bili su culi da si ubijen onog dana kad su te i uhapsili. Culi da su ti prvo oduzeli sve dokumente i da je Komandir Policije dosapnuo onom oficiru od JNA da si ekstrem."
”Ma bio sam se i ja halalio al’ mi je neko od Bosanaca pravoslavaca valj’o, kad smo skretali prema skoli onaj Komandant pita ko je Skljoco a ja se nisam smio javit’, kontam sad ce me u parku ubiti. A onda mu neko pokaza na mene i on mi vrati dokumente i vjeruj, persirao me je.”
”Nevjerovatno ali neko mu je morao u medjuvremenu sloziti pricu da me ne dira.”
"E to je i Did nesto cuo, ali je neko nadovezao da su te i ubili"
”Pa nes valjda da te ubjedjujem da sam ziv?“
"Volilo se dvoje mladih..."
”Volilo se aman aman...” sapcem i ja!
”Jes’ Skljoco vidio "Gradonacelnika”, krije oci?"
”Hahaha, jesam a znas sta je radio?”
”Dogovorili se oni iz SDA i SDS-a da prave zajednicka nocna dezurstva a onda se SDS predomislio i zahtjevali samo da se dezurstva ukinu i ovi iz SDA to zahtijevali od nas, a moj kvart to odbio, mi nastavili a onda nas "Gradonacelnik" tuzavao SDS-ovcima.
Vjeruj mi, dos’o covjek koji je bio u kafani i slusao sta se govorilo.”
"Pa jes’ vidio kako su oruzje iskupljali da se vraca? A Skljoco od nocnih dezurstava stvori se odjeljenje,vod, ceta..."
”Ma suti bolan.“
"Jebe se Sarajevu za nama, a oni samo slusaju sta ce im iz Sarajeva rec. I Patriotska samo podijelila ambleme, a u takvoj su ilegali da ni oni ne znaju da postoje, hahaha"
”Suti Balija majke ti.“
"Majke mi, evo Zlatka i nosi cigaru, pomakni se" pravi se vazan Balija koji organizova bedem i mi dim po dim pa pocesmo da lebdimo.
"Skljoco "
”Suti!“
"Zlatko"
"Zavezi"

Jutros porani onaj oficir JNA da nam objasni kako se sutra trebamo ponasati kad nas oni budu sprovodili.
"Put je dug i tezak, vrucina i ide se pjeske. Mi cemo obezbjedjivati kolonu neposredno na cesti a i na odstojanju po sumi. Vi morate biti mirni i da slusate svako naredjenje, da se niko ne izdvaja iz kolone, da niko ne trci na vodu kad je ugleda..." lafra nama taj oficir i stalno nas upozorava da se nalazimo u “cetnickom” kraju.
Sapce Balija
"A gdje li je onda "partizanski" kraj, sto nas tamo ne vode?"
”Tamo nas ni oni ne bi mogli sacuvati”, da i ja kazem neku pametnu.
A onda odvali Ivek
"On je musliman!"
”A ti sve znas?“
"Zna on sve Skljoco, kazu zbilja da je ovaj oficir musliman" uvjerava me Balija.
”Ma sta nam vrijedi kad nije Bosanac, 'ebaji te ga”, ponovo ja izrekoh jednu pametnu.
Jos je taj oficiz objasnjavao o sutrasnjem pokretu ali smo mi vec zasli u sferu politike i vise ga ne slusamo.
"Skljoco, evo cojka koji se borio, njegovo selo pruzilo otpor Srbima i JNA koji su krenuli na njihovo selo. Evo ga." pokazuje Ivek na jednog ispred nas te ga i povuce za rukav i pokazuje mu da sjednemo.
Nismo sjeli vec legli i ja pitam Bosanca jel’ se zbilja borio a on kaze
"Jebi ga, samo dva dana"
“Pa sto?” poce ja sa pitanjima.
"Pa uglavnom smo imali lovacke puske i nesto poluautomatskih ali je municije teklo samo dva dana. Ja bih se zakleo da skoro nismo ni pucali a municije nestalo. Ipak su se neki probili i otisli u sumu ka slobodnim tertorijama, a mi smo ostali te vratili oruzje i neko je i prezivio, ima nas nekoliko al’ uglavnom su druge streljali."
Sutimo a on nastavlja,
"U selu koje je odmah preko vode niko nije pruzio otpor i tamo su pocinili strasne zlocine odmah pri ulasku u to selo. Kad smo mi vidjeli sta se tamo radi svi odlucimo da zivi necemo pustit da udju i kod nas. Ja sam gledao svojim ocima iz sume kako su tamo preko vode u garazu ubacivali bombe a garaza bila puna zena i djece. Samo dragi Bog zna koliko ih je izginulo."
Sutimo i dalje. Poce da suti i ovaj "Borac"! Svi sutimo. Sutnja.
Vani odjeknuse rafali, kratki pa dugi...
"Ma jebi sebi mater..." cujem Baliju.
"A sto "Dugi" place?" pita Ivek i pokazuje na jednog Bosanca koji lezi a suze mu kvase lice.
"Glad" sapce Balija "Covjek je izgladnio "
”Pa sto ne ide na cesmu?” pitam ja.
"Idem ga ja odvesti, mozda i ne zna tu foru" rece Balija i ode da covjeka digne i da ga odvede da se vode najede.

Nedelja, ponedeljak, utorak, srijeda, cetvrtak, petak, subota, ni ZALOGAJA !
A sutra nas ceka dalek put, pjesacenje. I pitam se hocul’ izdrzati da na nogama izadjem bar do ceste koja je tridesetak metara od sale. Ustajem i pokusavam da pravim cucnjeve a drugi me gledaju ko nekog ko se otkacio al’ "zasluzeno". Svi smo mi ovdje svakog razumjeli pa i one koji se otkace. Ja trpim poglede pa nastavljam, cetri-pet -sest i sve mi se muti pa moram sjesti tj. leci. Nisam vise u centru paznji jer su se svi uvjerili valjda da necu izdrzati ni do deset. A ja cvrsto odlucio da do sutra pokusavam da pravim cucnjeve da bi bar ponovo dobio osjecaj za ravnotezu. Skidam dzemper, kosulju a potkosulja prljava ko iz oranja. Ustajem i pokusavam dalje, jedan dva, tri, cetiri, odmaram se stojeci pa nastavljam pet, sest, sedam, mali odmor pa osam,devet, deset. Dajem sebi veci odmor i ponovo zalegnem.
Ide Balija i smije se "Cuo sam da treniras pa sam doletio. Nego i Smajo se pridigo, moze leci"
”Majke ti”, ote se meni, “hajd da ga vidim.”
I mi na drugi kraj sale pa kod Smaje a on spava. Komsija ga cuva i objasnjava nam da je upravo zaspo pa ga necemo ni mi da budimo. A Smajo je jedan od nas 15 Balija ekstremista, kako su nas nazvali, koji je tako namlacen da je sve ove dana presjedio na stolici jer nije mogao ni da sjedne ni da legne na pod. Spavao na stolici. Sad se docepo poda pa zalego i dahce k’o dijete.
"Moce i on sutra put po noge" govori Balija i ja samo klimnu glavom u znak odobravanja.
“Sutra idemo al’ gdje, boze moj?” To mi se vrti u glavi i ja se vracam u svoj cosak i zalijezem, dohvatim rukom kragnu i u njoj hamajliju i ucim Rabijesir, pa Subhanike, ala hume vebihamdike...
I onda po ustaljenom redoslijedu na oci mi dodje otac kako na sporetu nesto podgrijava... mozda je bila Sirnica!

_________________
ako je volis , budi njen , budi dio njenog bosanskohercegovackog naroda i njene bosanskohercegovacke nacije


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 01 Nov 2006, 12:41 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat
Korisnikov avatar

Pridružio se: 26 Jan 2006, 21:38
Postovi: 305
Skljoco, a je li tebi toliki problem da se ti jednom konacno preselis na podforum Politika, i prestanes kvariti ovo podrucje?

_________________
Kazu da jos je lijepa i da ima stav, al' cesto, cak i kad je vesela, opaze plavu sjenu u crnim ocima!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 01 Nov 2006, 12:44 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Jun 2006, 17:02
Postovi: 8177
Lokacija: RS-BANJA LUKA
Boze bolesnika

_________________
Zasto je Partizan najbolji?Zato sto Partizan nije samo fudbal.Zato sto imamo najvise titula(372).Zato sto imamo najvise kupova(180).Zato sto imamo najvise Evropskih trofeja (8).Zato sto smo najbrojnije Sportsko Drustvo na Svetu...


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 01 Nov 2006, 13:31 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik

Pridružio se: 23 Sep 2006, 23:30
Postovi: 167
Pjesacimo vec sat vremena bolje rec’ vucemo se. U pola sedam pocela je prozivka, prozvani je istrcavao
a mi se pretvorili svi u uho da cujemo kako ce proci.
Kad smo culi jauke i udarce malo smo se opustili jer sad nema dileme,
Tuku.
Do mene je stajao Smail i rece Ako njega " dohvate" ne vjeruje da ce moci ustati a ja mu predlozi da kad njega prozovu da ne trci.
Tuku svakako a mozda " setnja" opali.
Uzvratio mi on osmjeh pun " svacega" ko bosanski Lonac.
Ode Smajo blize vratima jer ce njega uskoro prozvati i upravo se to i desi a svi od vrata cas okrecu glavu prema mom cosku cas prema Smaji koji vec " gazi" kroz hodnik.
Grobna tisina a onda odjeknu ime i prezime slijedeceg Balije.
Smajo uspio pa mi drago, njega volim ko brata i evo docepo se ceste bez udaraca.
A onda dodje red i na mene pa i ja niz salu polako ko Smajo a na vratima me doceka deranje policajca pa ja potece ko " tane " a na izlaznim vratima me doceka svjez zrak ali i rafal... I ja kleknu a kad se oglasi i drugi rafal ja skontam da ja nisam meta i nastavim trceci ali me na cosku skole docekase kundaci...
" Dohoveljam" do ceste i tri vojnika JNA mi pokazuju gdje moram kleknuti, a ruke na ledjima i glava dole je vec " standardni" stav kojeg vise niko nije morao ni naredjivat. Svaki drugi polozaj je znacio da te najblizi policajac, vojnik il srpski civil mora udarcima opomenuti na " nedolicno"ponasanje.
Kleknem ja i racunam onako od namirke, racunam po pogledu sto je moglo zahvatiti oko spustene glave do zemlje.
U redovima klecimo po deset a prije mene izaslo je mozda 200 sto znaci 20 redova u koloni ali bi glavu dao da redova ima vise od 20.
U sali je ostalo jos 100-tinjak pa mi se " otrgnu" zakljucak da ima novih.
Dok sam racunao iza ledja i iza jedne supe doslo je do cudne " borbe" policajci zavukli jednog Baliju i tuku a ciuje se kako Baba otima i govori, ma galami, " Pustite djete, pustite djete " i u toj makljazi Djete se docepalo ceste i nase Kolone i razgovjetno cujem njegovo stenjanje.
A onda Baba poce da drzi govor i ocito je bilo da je imala namjeru da sto vise ima slusalaca pa poce" Jebem vam mater sto ih niste vodili u svoje selo vec ih doveli ovdje i opet ce mo mi biti " cetnici" a vi " partizani" i boracke,penzije. Picka li vam... " a onda se oglasi rafal sa druge strane ceste i bogme Baba prekinu i udalji se sa rijecima nezadovoljstva ali koje su vec bile nerazgovjetne.
Ja gledam jel iko nesto skunuo od odjece jer bi to i ja uradio sa jaknom ali prvo se moram uvjeriti da je to dozvoljeno.
Do mene moj dragi Profa i on zeli ali mu ja ne dajem priliku da mi nesto kaze, bojim se da ce vojnici koji su neposredno uz Kolonu reagovati a svako njihovo reagovanje zavrsi sa udarcima po nasim tjelima.
Nestaje svjezine planinskog jutra i sve je vruce i vruce.
Prolazimo vec kroz neka sela ali su rijetki seljani koji se vide i primjecujem da se i oni drze na nekoj distanci i da ne iskazuju znatuzelju.
Profa se osilio pa mi sapce " Boje se i oni " a ja klimnu glavom da sam razumio sta zeli da kaze.
Profa hvata priliku pa nastavlja, " Nasi su na celu Kolone a iza nas ide i autobus i nasi su i u autobusu." " Nasi" je znacilo iz naseg mjesta pa me nesto stegnu u prsima.
Profa nastavlja " Dao bih glavu da sam vidio i Dida kao i one tvoje... "
" Suti mater ti Balijsku" dreknu vojnik koji je primjetio da se Profa raspricao.
Evo cuje se i komanda za prvi Odmor.
Zavaljujemo se po cesti a ja otkopcavam sve moguce i hvatam malo " svjezine" a cini mi sa da u zraku ima svega sem vlaznosti.
Cuje se i prvi Helikopter, nadlijece Kolonu.
Gledam u Helikopter pa nisam ni primjetio da mi je prisao vojnik al kad me " zapuca" cipelom onda se ja trze a on mi naredjuje da ustanem i da nas pet idemo po vodu. Skacem uzimam kanister i trcim nazad jer smo prvo prosli seoske kuce pa sad sa dovoljne udaljenosti vraca se nas pet da donesemo vode od tih kuca.
Sipamo vodu medju tim kucama a na jedna vrata viri stariji bracni par i oni nesto gestakuliraju ociti da ne zele da ih vojnici primjete i ja namjesti da zadnji prodjem pored njih a oni mi pokazuju na usta, pretpoostavljam da me pitaju bil nesto " ubacio" u usta i ja im potvdno klimnu glavom a Did uze nesto iz Babine ruke i da mi dobaci al se u tom momentu prodera strazar i ja istrca iz avlije bez "zaveznja".
Djelimo vodu a Balije jasno pokazuju da su nezadovoljni podjelom koja se sastojala u kvasenju usta jer pet kanistera je " podmirilo" sve zedne Balije a svi su bili zedni.
Ja sam podmirivao zadnji dio Kolone ali sam i saznao mnogo toga.
Did je ovdje ali pozadi u autobusu a autobus drzi dovoljo ostojanje od Kolone da se niko ne moze u njemu poznati.
Ovdje su al na celu Kolone i druge mioje komsije i jarani koji su igrom slucaja izbjegli hapsenje onog dana kad sam ja uhapsen.
Odmor jos traje pa se ja ponovo pruzi po cesti koliko sam dug i sirok.
A nakon kvasenja usta osjetim strasnu zedj...
Cujem naredbu za pokret i svi ustajemo, vracamo ruke na ledja i glavu dole te korak po korak krecemo ka...
Razmjeni ? Ma cisto sumnjam.
Skino sam jaknu i demper i upravo se penjemo uz brdo " precice" dok autobus ide cestom koja se u zavojima penje prema vrhu brda.
Iskoristim to pa dobro razgledam po autobusu i vidim neko daje znak rukom a dobro pazi da ostane neprimjecen.
Pridje mi vojnik i predlozi da sacekam autobus i da sjednem a ja ga ubjedjujem da jos mogu.
Kad je on skonto da se ja bojim da u autobusu ima policajaca onda mi on otvoreno i rece da se ne bojim jer ni jedan policajac nije tamo.
Sjedem ja u jarak i sacekam autobus pa se ispozdravljam ocima sa svima i odmah sjednem na pod kod otvorenih vrata. Pa vozili se pet minuta i Pauza.
Kad su se oko autobusa poceli nesto muhati policajci ja odlucim da se tamo ne vracam iako su mi tamo ostali i jakna i dzemper.
Pokret i ja sa Profom krenu a nema vise nista od onih redova po deset jer i straza je zadovoljna da se krecemo pa kako bilo da bilo i Kolona se razvukla podobro niz cestu i mi nailazimo na jednog sa cela Kolone koji je pao u nesvjest pa cekaju autobus da ga ubace.
Ja malo " zavrnu" glavom pa ugleda na obroncima sume vojnika JNA sto je znacilo da je to ono obezbjedjenje sa distance i upravo mi neki kamencic zape i ja da padnem a Profa me doceka te i ispravi i ja njemu slozi da je ovo Najduzi Dan a on meni da je taj Dan bio jucer, pedeset godina od velike pobjede antifasisticke koalicije na obalama Normandije kad je poginulo 10.000 vojnika antifasisticke koalicije.
Dragi Prof, ja rekoh da je ovo Nas " Najduzi Dan" a vid' nakon toliko godina evo ta fasisticka neman ponovo je u pobjedonosnom pohodu.Profa se prepadne tih rijeci pa skrenu temu a meni se nebo i zemlja sastavi.
Uhvati me Prof i hoce da sacekamo autobus a ja necu, Idemo dalje oni krmci su u autobusu...
Sad nekako ja i Profa zagrljeni i nabadamo ovom bosanskom cestom ko po nekakvom trnju.
Zedj,glad, Sunce, nemoc, vrtoglavica, strah, neizvjesnost a meni se " uglavise" u misli stihovi pjesme " Srebrenih Krila " i Vlade Kalembera,
" O Ana, o Ana... "
Sami bog zna sta bi povod mom mozgu da mi servira u ovom trenutku te stihove pa cak i melos dopire i ja onako za sebe, nabadajuci koracima po cesti a pjevusim
" O Ana, o Ana... "
Penjemo se uz jednu uzbrdicu i neko sapce da je posljednja, blizu smo cilja, misli on.
I onda se sve uznemiri, komande dobile ostar ton i ponovo se trazi da se naprave redovi i Kolona.
Ponovo poce udaranje kundacima onih koji bas nisu vicni vojnickoj strojevoj obuci.
I vojnici uzimaju puske na gotovs i krecemo polako.Sta li je iza krivine pitam se ali ubrzo se pokaza sta je bilo u pitanju.
Na hiljade rezervista su u krugu tenkovskog poligona i kad su nas ugledali sjurili se i zele nas pobiti,lincovati ali ih zica sprecava u tome.
Nasa straza repetira puske a onda pocese da lete kamenice. Mi se krecemo i samo malo jos vise saginjemo glave a jednog kamen pogodi tacno u glavu i on pade ali ga Balije dohvatise i tako ga vuku iz ovog " pakla".
Meni ledja " docekuju" kamenice a onda se jedan dio rezervista poce probijati kroz ogradu, " nasa" straza poce pucati, kamenice sve vise pogadjaju nasa tjela a neko od " nasih" strazara dreknu da trcimo i poce " stampedo".
Negdje na pola puta sto granici sa ogradom neko " stampedo" usmjerava na sporedni put i ja se vec nadje u grupi koja je bila van domasaja kamenica.
Na tom sporednom putu nas ponovo redaju i krecemo, razbijeni, krvavi, pocjepani, umorni a izvan svega Gladni i Zedni.
Idemo polako i vec primjecujemo vojno poljoprivredno dobro, sest Stala i tri pratece zgrade.
Ulazimo u krug i stroje nas, pravi se red a onda rijec uzima zamjenik Komandanta i prestavlja se,
A toliko je glasan da sve odzvanja,
" Ja sam zamjenik Komandanta ovog Koncentracionog Logora " Manjace". Zovem se Kovacevic a nadimak mi je Spaga.... "
I onda pocese da Balije padaju u nesvjest, ka svice.
Blebnu jedan, nakon par minuta drugi, pa manje od minute treci, ja ih nabroja sedmoricu.
" Jebem vam mater Balijsku" nastavi Spaga jasno i dovoljno glasno da svi cuju.
Ovu stoku nosite a vi se spremite za Prozivku. Kako ko bude prozvan nek jasno vikne " Ja" i nek trcecim korakom ide pred " Paviljon" pred kojim je prozvan.Samo nema tentanja, mater vam Balijsku."
Blebnu jos jedan a mi se spremamo za prozivku.
Trci prvi prozvani pred donju Stalu i prislonja ruke na zid a glava je stalno prema dole.Prilaze mu policajci i noge mu razmicu i povlace unazad.
Polozaj je veoma nezgodan i onda pocinje " pregled" a nakon pregleda par udaraca i zove se sledeci.
Ali nakon utrcavanja u Stalu cuju se jauci, tamo znaci tuku.
Manjaca odjekuje od Balijskih imena ali i od jauka i bola Bosanskog, Balijskog.
Meni se sva koza najezila, ovo je pakao.
I onda me neko lupi i dobaci da sam prozvan a ja upravo bio okrenut onom stranom na koje uho nisam cuo i sad nisam siguran pred koju Stalu trebam da trcim i od prve poce zastajkivati, a onda me pocese udarati i ja ko kroz maglu primjetim da cekaju sledeceg pred srednjom Stalom i utrca ja medju policajce i ruke na zid od Stale, izguzim se, rasirim dobro noge i cekam a onaj sto proziva ponovo cita moje ima a ja dreknu iz sve snage " Ja" a ovi nemi najblizi povikose, Pa on je Skljoco te me pocese pregledati i par udaraca i jedan naredi " Ulazi" a mene sreca " oblila" mislim dobro prodjoh i utrcavam u Stalu i zatecen tamom koja je bila u Stali pokusah se orijentisati ali me onda " poklopise" udarci bezbol palica, osjetih i udarce Kabla.
Ipak nekako uspijem da se svalim sa ove platforme u donji dio Stale i vec trcim i lijezem u red koji je poceo od suprotne strane Stale.
Ja sam mozda deseti od ovih drugih vrata.
Lijezem na zemlju na kojoj je bilo nesto trave a Balija do mene mi sapce da ovdje ima i drugih Bosanaca. Kako, pitam ja, Ko su odkud su ?
" Stani smiri se, izgleda da su iz Grapske !
Dje ti je to, bolan?
" Doboj" odgovara i ja duboko uzdahnu i osjetim potrebu za spavanjem.
I onda se sjetih da mi je jakna i dzemper u autobusu...
A noci na bosanskohercegovackim planinama su veoma svjeze ali mene drim obladao i ja polako " tonem".
Jos sam samo registrovao da me neko svojom dzepnom maramicom pokrio preko ledja.
Polako se na taj gest osmjehnu i vec " picim" u duboki san.
sad:Mozda sam odspavao jednu sat vremena a onda sam cjelu noc bio u groznici, hladnoca se probijala do kosti.Stala je ko hladnjaca i svi lezimo na zemlji il betonu i niko nema bilo kakav pokrivac ali sam ja " pride" jos u kosulji.
Cjelu noc zubi " zvecili" i jedva sam doceko zoru koja je najavljivala jos jedan vruc dan.
Dezurni policajci su vec ulazili i objasnjavali nam " Kucni red" koji se sastojao u tome
- Da se glava mora drzati prema " dolje" i da se ruke u svakoj prilici moraju drzati na ledjima
- Da je " unutrasnji" Komandant Logora sam Logoras Ceric Vahid i da su za sviju nas njegove naredbe neprikosnovene.Za sve " probleme" prvo se njemu moramo obracati i da svako iznimno nase direktno obracanje nekom policajcu il strazaru mora bit sa " Druze Dezurni".
- Zabranjeno je posjedovanje bilo kakvih ostrih predmeta i ostalog sto moze izazvati neku povredu
- Zabranjeno je izlaziti iz Stale ( " Paviljona" kako ga oni imenovase ), zabranjeno je neko duze komuniciranje medju logorasima, zabranjeno je...
- Na svaki ulazak u Stalu nekog od policajaca ili drugog osoblja Logora logorasi moraju da ustanu i da stoje okrenuti ledjima prema platformi, tj. da su licima okrenuti prema zidu Stale.
Stala je duzine cirka 60 m a sirine 20 m na sredini je bila platforma sa ogradom i ona je sluzila da traktor ulazi i izlazi u Stalu a u nizem nivou sa obe strane platforme bilo je mjesto za stoku.
Mi smo bili smjesteni u nizem nivou tj. na mjestu za stoku a policajci su ulazili i satali po platformi.
Mjesta za stoku sa obe strane platforme su skoro pa vec popunjena i lezi se u dva reda izmedju kojih se moze prolaziti.
Jutros je poranio Brico i po redu penjemo se kod " frizera" koji nas sisa logoraski, do glave.
Balija me socio i nesto mi gestakulira a ulazi " unutrasnji" Komandant i galami nesto slicno ko i Spaga il ko onaj policajac sto rece da je Fadil a kojeg zovu Bula.
Dere se i mi jedva skontasmo da on naredjuje da se izlazi vani na postrojavanje vice " Prozivka" sto bi znacilo da svi moramo trcati vani i redati se u stroj sa redovima u " desetercu".
Samo sto mi skontasmo sta trebamo i pocesmo skakati i trcati van kad upadose policajci i pocese sa " pozurivanjem".
Procjenio sam da se " najdublje" oglasi onaj koga predvostruci elektro kabal debljine djecije ruke.
Redamo se pred Stalom na putu a cujem da su na " nogama" i Bosanci iz druge dvije Stale.
A sad Sunce nemilosrdno przi bjele i do glave osisane glave, strah, glad, zedj, umor, strah, nemoc,strah, bol i pred prvom Stalom neko od Bosanaca " blebnu".
Sad neko " odvali" pred trecom pa ponovo pred prvom a onda i " nas" ispred druge Stale.
Niko im ne pomaze jer niko ne odobrava da se pomogne onima sto su u nesvjesti.
Ev ispred mene " blebnu" jos jedan Balija i sad mi se njegova krv zavlaci ispod cipela.A ja ne smim napraviti ni pokret da tu krv izbjegnem.
Nekako mu dohvatim lice pogledom i vidim da gubi boju...
Poce prozivka i jedna " ekipa" trci od jednog do drugog onesvjescenog i uvlace ih u Stale...
Prozivka je identicna sinosnjoj, Prozvani se glasno javlja, trci i rukama se naslanja na zid Stale, izguzi se, rasiri noge i nakon " pregleda" trci u Stalu a na ulazu u Stalu docekaju ga policajci sa palicama, kablovima, toljagama...
Nakon zavrsene prozivke nastavlja se sisanje.
Sa bricom se sklapaju i prvi poslovni aranzmani, dvije kutije cigareta ( marka nije bitna) 100 DM a Balije nastoje da Brico pokaze malo vise volje pa ce " cerkaju" da za 100DM dobiju 3 kutije al Brico uporan il dvije il nista od posla.
Poziva se na rizik u poslu i Balije pristaju.
Cigare stizu sutra a pare se vade iz samo dragi bog zna kojih " sklonista".
Svi smo prosli do sada, minimalno, 7 pretresa od glave do pete al eto nasli se i takvi " majstori" koji su provukli po neku Marku.
Moj Balija iskoristi " guzvu"oko Brice i dosapnu mi da je moj dzemper i jakna kod jednog starijeg Balije preko " puta" i da je " lociran" blizu ulaznih vrata i ja brzo napravim plan i nekako se " dofuljam" na to mjesto i zbilja nadjem dzemper i jaknu, stari malo " zatezo" ali i dao, ostavim ga tuznog a ja cak osjetih nakon toliko vremena i znce srece. Jakna i dzemper pod rukom i vec zamisljam kako ce mi biti prijatnije spavati.
Pravi se i unutrasjnja hijerharhija i odredjuje se Starjesina Stale kao i komandiri Vodova a Vodovi broje od 10 do 15 logorasa.
Neko rece da ce veceras bit i vecera.

Cim sam to cuo vracam se na svoje mjesto i zalijezem, zelim da prespavam do te vecere.
Zalegnem i taman da se " opustim" kad svi skacu te i ja skoci i svi stojimo u stavu mirno, okrenuti ledjima prema platformi a od platforme dolaze zvuci policajskih cizama.
Dva, tri mislim i onda razaznam da se radi o samo jednom policajcu.
Grobna tisina i samo odjekuju njegovi koraci a onda neko " Blebnu", ponovo neko i vidim ja da ce i mene udariti ovaj zid ispred mene i ja se poce naginjati napred, da docekam taj zid.
I u tom " docekivanju" ugledam na zidu velikim slovima potpis " Josip" i taj zid sa " Josipom" prema meni a ja ga docekujem glavom.
" Probudim" se i gledam iznad sebe Didov i Balijin zabrinuti pogled.
" Skljoco, jes dobro"
Nikad bolje, odgovaram.
" Pao si "
Znam, padaju i drugi.
" Mi moramo ici na svoju stranu"
Znam, hajte.
Odose a ja nastavi da cekam Veceru.
Doslo mi da placem. Prohujala vjest da nema nista od vecere.
Postrojavanje za VECERU.
Ja drhtim ko grana na vjetru.
Jel moguce da cu nesto pojesti?
Vod po Vod izlazi iz Stale i ide na Veceru.
Dodje red i na moj vod i nas pestnestek krenusmo...
Mjesto odredista tj. kuhinja je nize Stala kraj puta a to je
hangar koji sluzi za susenje sjena.
I noge mi drhte...
Priblizavamo se a ja vec zamisljam kako Zvacem...
Osjetim i ljepotu Vecere...
A Vecera je kruh !
Dobar kruh vise sam nego ubjedjen.
Sapcu da smo i mi dosli na red...
Nakon devet dana ja se primicem zalogaju...
Zadnji sam u redu al nema veze, zadnji cu i pojesti...
Glavu ne dizem pa nisam siguran kako Balije dozivljavaju prve zalogaje ali veliko je zadovoljstvo cekati u redu za Veceru.
Vecera...
Otkud sad ali cuijem da mi uglavi pjevusu
" Haj puce puska nasred Sarajeva, na sred Sarajeva
haj i pogodi Mul Aziza..."
I pruzam ruku da u kojoj cu uskoro osjetiti komad Kruha i...
Skljoco, nemam vise...
Dizem glavu pa sta bude.
Majke mi, cetvrt sam komado na pestnest komada jer nas je petnest
i nije mi jasno sta se desilo...
Skuzi Komandant Vahid da se nestop dogadja i " uleti" i pita "Sta je bilo "?
Nista, kazem kratko.
" Kako nista nisi dobio hranu, ti znas ko je uzeo dva puta ".
Nemamj pojma i nije se nista dogodilo.
" Jeste, upisat cu tebe "
Upisi, odgovaram a onda se komandir drugog Voda inace moj Rodjo umjesa i moli Vahida da me ne pise u Teku.
Odlaze, a krenuh i ja prema Stali, sam.
Strazar izvan zice dere se i komanduje " Stoj" nesmjes sam, pucat cu, pucat cu, mater ti Balijsku "
" Pucaj, jebe mi se sapcem sebi u bradu i ulazim na vrata Stale a Strazar osta kao popisan.
Smjestam se na svoje mjesto, obucem dzemper a namjestim jaknu tako da mi bude i prostirac i pokrivac.
Osjetim veliku udobnost na sinocnje uslove...
Jesaam li ja proklet, postavljam sebi pitanje.
I dohvatim rukom kragnu a u kragni Hamajliju i pocnem da se javljam Dragom Allahu.
" Boze pomozi svakom, pa onda pomozi i mojim najblizim pa onda pomozi i meni tvom Skljoci."
Rabijesir, Velatuasir...
I osjetih strasnu bol u uhu na koje nisam cuo.
Bol do neba a sve pomjesano sa Zedju koja me poce razdirati....
Stezem kragnu jace, sve jace i izgleda da cu zaspati...
Lezim i podmecem potkosulju pod uho,
malo se i stidim svojih Balija koji spavaju do mene jer gnjoj iz uha koja curi nevjerovatno ruzno smrdi.
Sinoc nekako zaspo ali bolovi bili jaci i ko zna koliko sam vremena tako bio u stanju ni svjesti ni nesvjesti dok sam se sjetio Profe.
Profa je bio za mnoge stvari " tata-mata" pa i za "akupunkturu ".Niko njega i njegove kvalitete nije bolje poznavao od mene jer imali smo zajednickog prijatelja koji je radio u Kiosku i koji nam je " posudjivao" neke casopise pa sam i ja neko vrijeme bio " opsjednut" Galaksijom al iscupao sam se na vrijeme i ostavio Galaksiju na miru.
Profa je bio " Majstor" za Gitaru, Pjesmu, Planinarstvo,Akupunkturu, Vojni strucnjak,, bio je cuveni Ribolovac a znao je sve i o Pecurkama i jedini " Fah" kojem nije posvjecivao paznje bila je Politika.
Sjetim ga se ja kao " spasioca" i u neka doba noci podjem po Stali puzeci da ga trazim.
Znao sam da je na drugoj strani Platforme ali nisam znao gdje je tacno pa sam par Balija pogresno probudio jer je mrak toliki da bez govora nema tacne identifikacije.
Hele nez, napipam ja Profu nakon cetvrtog pokusaja i on sav zabrinut pita " Sta se dogodilo?"
Umirem, uho me boli, kazem mu ja tiho.
Nekako se napipamo i Profa uzme moju ruku i sa njom nadje tacku iza bolnog uha i kaze mi " Stisci koliko mozes podnijeti, kad bol " prevlada" malo popusti pa opet, ponavljaj radnju dok gnjoj ne pocne izlaziti.Vjerovatno je doslo do " zapaljenja" i zagnjojenja i sad trebas stiskanjem na ovu tacku da tu zagnjojenu ranu " provalis"."
Stisnem ga ja za rame u znak pozdrava i ponovo puzeci vratim se na svoje mjesto a ruku nisam smio da ispustim sa one tacke iza uha da je ne bih izgubio.
Ponavljao ja ta stiskanja a bol mi udarala na oci,bol koja je " prijetila" da mi oci " iskoce".
I onda je " puklo" i nestalo bola al i pocelo curiti i ja da sacuvam sto " cisce" mjesto na kojem lezim i zivim skinem potkosulju i taj gnjoj skupljam u nju.
A bola je nestalo, ne boli vise al curi...smrdi...
Profa je " kralj", zakljucujem.
sad:Prozivka !
Svi skacemo i izlazimo pred Stalu i redamo se u " deseterce".
Stojimo.
Uglavnom se nista ne desava.
Sunce vec uzima uz pomoc Gladi i Zedji
svoj danak i ponovo se cuje kako Bosanci
" Blebaju" na bosanskohercegovacku zemlju.
Danas je " Blebanje" pocelo ispred moje Stale pa
se onda culo ispred prve pa onda ispred moje srednje pa ponovo prve pa onda trece.
A u svoj toj tisini odjeknu Bulin glas da Balije ispred trece Stale moraju trcecim korakom u Stalu.
Ovdje smo sa Srbima bili u koloziji jer oni su Stalu na ulazu u Logor tretirali pod rednim brojem Tri, srednju pod Dva a najudaljeniju Stalu od ulaza pod Jedan.
Mi smo prihvatili logiku da je Prva Stala na ulazu, druga u sredini i Treca -treca od ulaza pa je cesto dolazilo da nesporazuma izmedju nas i njih jer rekoh nije nam bila ista " logika".
Kako je to Bula naredio tako su Balije i ispred Trece i ispred Prve pocele da ulijecu u Stalu.
I onda su policajci intervenisali...
Makljaza...
Neko do mene iskoristi tu " makljazu" i sapnu mi, " Iznoslili onog malog sto je podlegao"
Sutim.
Pocelo je, ote mi se misao...
Ulazimo bez Prozivke.
Smjestamo se a onda svi skacemo i u stavu mirno a okrenuti ledjima prema Platformi.
Cuju se koraci, ima ih vise, stizu na kraj Stale pa se vracaju, ponovo dolaze na kraj Stale pa se vracaju...
" Sjeeeeeddddiiiii" stize naredba iz Bulinog grla.
A onda tihim glasom neko nam se predstavlja da je on Komandant ovog Logora, da je upoznao humanitarne organizacije sa ovim Logorom, da ce neko iz tih organizacija doci ovih dana...
Ima cudan akcenat, rekao bih da nije Srbin, vrti mi se po glavi.
A on nastavlja, " Pokusavamo da organizujemo kuhinju... "
Oh, ote mi se u glavi, Sta ce kuhinja ako smo na " proputovanju" ?
Nasta tisina i koraci se udaljise a ja skupih snage da odem do straznjih vrata koja su od mene bila udaljena sirine " petnes Balija" i kroz supljinu vrata virim na straznju stranu Logora.
Tri Stale se nalaze u ogradi i to su Stale u kojima se mi sada nalazimo a tri Stale su izvan ograde.
Ograda je visoka bodljikava zica a izvan zice na svakom cosku nalaze se bunkeri sa strazarima i sa psima.
Samo sto sam to registrirao cujem ljudski " tapat" izvan Stale i upravo se zaustavise kraj vrata na koja sam ja virio.
Ima ih vise a onda se cuju i vojnicke cizme koje nose policajci i ja se brzinom munje docepam svog mjesta.
I onda poce,
Udaranje, jauci, krici, stenjanje, plac, udaranje,udaranje, pendrek, palica, kabal,cizma, cizma, Vrata se tresu i tresemo se i mi, sve Balije u Stali se tresu od straha...
" Jebo vam Alija mater Balijsku" cu se na kraju i cujemo odlazak " cizmara".
A jedan od Balija koji se zatekao blizu mene i koji je extremno drhtao sapnu " Jebo je on nama mater... "
Tisina i samo stenjanje onih pretucenih dopire do nasih usiju.
To su novi, svi vec to svatamo.
Jedan u neposrednoj mojoj blizini place...
" Mislim da mi je jedan od njih Brat."
Jedan koji je bio najhrabriji i koji je vec bio kod vrata i virio, potvrdno klima glavom i obavjestava
" Suti, zivi su ".
U Stalu ulijece "unutrasnji" Komandant Vahid i nicim izazvan poce vrijedjati,
" Vi ste stoka, marva, vi ste zivotinje.
Jel zelite da mene ubiju ?
Ni ja nisam cuo za svoju Familiju evo vec 22 dana
i sta onda hocete ?
Jel zelite da me ubiju.Vi ste stoka, marva...
Lezi stoko na stomak i ruke na ledja..." na kraju kritike naredi i Vahid, " nas" Vahid.
Ja naivno pomislio da je ova kazna lezanjem sa rukama na ledjima mazanje ociju onima vani al...
nakon sat vremena donosim zakljucak da je ovo jedna od tezih kazni.
Boli me svaki djelic tjela.
Neko od nasih dezurnih poce da cita " Zapovjest Komande Koncentracionog logora "Manjaca" u kojoj se naredjuje formiranje Radnog voda i da se za taj Radni vod prijave Stolari, Tesari, Drvopreradjivaci.
Dezurni daje " voljno" pa mi treba vise vremena da se okrenem na ledja...
Brzo se pronese glas da ce taj vod podici mitraljesko gnijezdo na sasmom ulazu u Logor a u stilu visoke Osmatracnice sa reflektorima.
Nakon sat vremena od prijave ti stolari i odlaze vani.
U Stalu stizu i oni premlaceni, braca se ljube, placu, najnovije vjesti se razmjenjuju...
Zakljucujem da oni manje informisani od nas jer uglavnom su se sve ove dane krili u sumskim dubinama gdje sumski stanovnici nista ne znaju o nesreci koja je zadesila Narod ove drzave.

U goste mi pristize i moj Balija i sta bi drugo nego mi " raportiro" sve novosti do kojih je dosao od naseg zadnjeg susreta.
" Skljoco, u sve tri Stale vec je bilo zarobljenih Bosanaca pa ima i Hrvata i oni su ovdje prije nas na sest dana dosli i postavljali ovu ogradu i izdjibravali Stale a ovdje gdje mi lezimo bile su ovce i samo prije dva dana ova Stala je izdjubrita.
A ovdje su proljetos bili zatvoreni oni hrvatski Bojovnici koje su Srbizarobili u Kostajnici.
Gornja Stala koju mi zovemo Prva vecinu cine Balije sa nase Opcine, u ovoj Stali je Grabska u vecini a u trecoj Stali su Sanjani u vecini.
Za dan il dva ovdje ce dovesti i sve one koji su odvedeni u Staru Gradisku a tamo su i mnogi " nasi" to vec znas"
Ma nemam pojma, dodadoh.
"Kako nemas pojma " cudi se Balija.
Nemam lako, nista ja vise ne znam.
A znao si pitati na onoj tribini prof. Tunju
Ko ce Bosnu branit ?" vuce me Balija za jezik po svom starom obicaju.
" Bacim" mu osmjeh pa mu i objasnim a prvo da ti kazem,
Jebo te onaj sto te nagovara da me " bockas".
Drugo, Tunjo se rasprico a sala bila prepuna " svakoga" i pitanja su postavljana od anonimusa i ja na ceduljici napisem pitanje " Gospodine profesore Ko ce Bosnu branit?" i ta tribina je odrzana u predvecerje srpske agresije pa moje pitanje je bilo sasma na mjestu jer od ljudi u drzavnom vrhu niko nije pokazivao spremnost nit nakanu da se krene u organizoanjue Otpora agresoru koji se javno deklarisao i najavio svoj pohod.
A drzava je imala legitimitet i legalitet kao i obvavezu da se Otpor organizuje.
I ja svjestan pasivnosti najodgovornijih politicara postavim to pitanje a Tunjo mi odgovori sa uvredama,
nekako ovako
" Ovaj sto postavlja ovakvo pitanje ocito nema pojma o povjesti nase drzave.Pa poce kako se Bosna kroz stoljeca branila itd.I na kraju kaze, Upravo se vracam iz Ljute K

_________________
ako je volis , budi njen , budi dio njenog bosanskohercegovackog naroda i njene bosanskohercegovacke nacije


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 01 Nov 2006, 13:50 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik

Pridružio se: 23 Sep 2006, 23:30
Postovi: 167
Ljute Krajine i znam da ce se BiH braniti."
" A sta si ti replicirao, Skljoco ?"
Pita Balija.
Pa bio si i ti na toj Tribini, nisam usta otvorio jer u sali je bilo "svakoga" a Gos. je rekao sta sam i ja znao, sta smo u stvari svi znali, BiH ce braniti njen Narod bez obzira imao on podrsku od najvisih drzavnih funkcionera il ta podrska izostala.
Tunjo tada nije mogao navesti ni jednu politicku stranku i politicara koji su bili na " fonu" sa Narodom i on je razumio moje pitanje ali je izbjegao da to i prizna.
Mi smo Balija jedina drzava u svijetu koja je usla u odbranu svoje drzavnosti a da nije imala politicara koji se poistovjetio sa Drzavom i sa Narodom ove nase drzave.
Nas ce ubiti a da mi sami necemo biti svjesni sto nas ubise a najzalosnije od svega je sto to oni znaju a mi ne znamo.
" Skljoco, bil povuko jedan dim?"
Presutim.
" Sta bolan kazes na jedan dim?" uporan Balija.
Ja cu Balija danas izaci na pisanje pa ako mi uspije napiot cu se pisake"
" Sta ?"
To sto si cuo.
" Hos ti dim ?"
Nemoj zajebavati, znas "
" Dao sam ja Skljoco onaj lancic za dvi bez filtera
i doso sam da jednu skupa s mlatimo"
Nemoj zajebavati, molim ja.
Namjesti se i skloni tu malo potkosulju u stranu, gadno smrdi"
A jes vidio kako je cista a gace mi jos prljavije,
stidim se sam sebe.
" Ma ti si budala, Skljoco "
Jesam.
" Polako nemoj oci da ti ispadnu"
Ah!
" Suti"
Ode ja u picku materinu.
" I ja "
Duhan je zakon.
" Jeste"
Sta moze uzeti ova vitica ?
" Sad suti, posli ce mo o tom"
Dobro.
Le...
"Suti, i ja... "
" Ko to kaze, ko to laze Srbija je mala,
Srbija je mala,
Kako mala kako mala
tri puta ratovala
tri put ratovala.
I opet ce i opet ce
ako bude srece
ako bude srece."
Odjekuje Manjaca od ove pjesme koju
pjevaju Bosanci koji su danas podigli matraljesko gnjezdo na ulazu u Koncentracioni logor " Manjacu".
Pjeva to logoraski Radni vod i odlaze prema Hangaru.
Neko sapce " Vecera".
Ja se vise ne mogu ni radovati, gotovo sam zamro.
Sapce mi Aiz, Balija od nekih 60 i kusut godina, " Skljoco, spremi se, prvi smo na redu i cim Radni vod " jede" idemo i mi.Napravljeni su i " stolovi"."
Osjecam zedj a glad me vec " popustima".
Zedj me prikovala za zemlju.
Voda koju niko i ne spominje.
A koliko se moze primjetiti kroz vrata pojavilo se i nesto oblaka.
Mislim bit ce mi bar malo lakse kad bar na krovu cujem kisu, a i kisa je " vodena".
Aliz mi pomaze da se pridignem i krecemo ka izlazu, idemo prema Hangaru, idemo na Veceru.
Glava je " dolje" ali u vidokrugu su mi " stolovi."
Stolovi su za posluzit s nogu sto sam ja obozavao.
Na kraju Hamgara je " Kuhinja" i nasi Kuhari koji su danas preuzeli " duznost".
Za veceru je kruh sa slaninom.
Ja sam negdje u prvim redovima i prizam ruku, prihvatam, OSJETIM u ruci HRANU i krecem prema stlovima.
JA CU JESTI, vrti mi se u glavi.
JA CU JESTI, odzvanja mi u glavi.
Prilazim stolu, naslanjam slobodnu ruku i polako desnu ruku u kojoj mi je bila Hrana podizem na sto i otvaram saku.
Kruh i slanina.
Kruh " mrvetina" al...
Slanina velicine ( duzine i sirine) jednog filtera od cigarete.
Gledam i kontam, bil proguto il bi zvako.
" Prezivaj, Skljoco " sapce mi Profa koji upravo
prilazi Stolu sa Vecerom.
Cujem Vahid pozuruje i pocinje se derati " Vod koji je prvi dobio Veceru nek " razguli"."
Stavim ja oba komada u usta i udjem u stroj i pravac Stala. Vod koji je prvi dobio Veceru je Vecerao.
Zalegnem na svoje mjesto i zvacem, Profi sve vjerujem i kad on kaze " Zvaci, " ja cu zvakati ako treba cjelu noc.
I ja nedam da mi hrana " spici" niz grlo, zvacem i vidim sta je smisao Zvakanja.
Svi me gledaju i zavide mi.
Oni progutali i sad svi mi zavide.
Ja " glavni".
Ko vas *****, mislim ja, zvakacu ja cjelu noc a vi " pocrkajte".
Balija sto spava do mene nije izdrzao i unese mi se u lice te pita" Jel ti to Skljoco jos uvjek jedes"
Da.
" A koliki si ti onda komad dobio?"
Ko sepet, odgovorim ja.
"Kuhar ti je jaran"
Nije.
"Platio si mu ?" nastavlja sa ispitivanjem.
Nisam.
"Pa sta je onda ? "
Zvacem.
" Pa i ja sam zvakao "
Jesi ali si i progutao.
" Ma ti si budala" iskreno zakljuci moj " cimer".
Ja " slozi" osmjeh i sve mi " sleti" niz grlo.
Ode mi vecera.
Zatvaraju se vrata od Stale.
Ja cu veceras pokusati da pisam i cvrsto sam odlucio da se i naoijem svoje mokrace.
Ko ga *****, tjesim sam sebe.
A wc u nocnim satima tj. kad prvim zalaskom sunca vrata od Stale se zatvore, je u Stali, dvije ovece kante koje se upravo nalaze tik iznad moje glave na Platformi, tj. u blizini straznjih vrata Stale.
Spremam se na pocinak i odgadjam ono sto sam naumio, nadam se kisi.
Oblaka je bilo i kad sam bio na veceri, mozda bude jak pljusak pa se nekud kisa probije i u Stalu.
Sa tom nadom pokrivam se jaknom,namjestam potkosulju na uho, pipam kragnu i u kragni Hamajliju.
Ucim.
Malo me i stid dragog boga ali na kraju javljanja
" nabacih" da sam veceras na njegovom nebu vidio i oblake.
Molio bih ga za kisu, al cisto me sramota.
Dragog boga molim samo za zdravlje i razum,
Prvo za svakog pa za moje najblize
pa onda nabacim i sebe.
I bi me sramota molit i za kisu
al nisam izdrzao da u mislima ne spomenem i oblake.
Bi me sramota al nisam izdrzao.
Nikad ne zelim dovesti dragog boga u takvu situaciju pa da se razocaram i pomislim da mi on nije uslisio moju molbu. Nikad.
A veceras nisam izdrzao.
Neko prnu a ja se samo malo pomjeri
i osjetim da sam vec u nekom polusnu.
Sanjam...
Neko me lupi po glavi i sapce,

"Nemoj ustajati samo slusaj hocel te procitati"
I...
" Suti, pazit cu ja "
Preko puta dize se moj Rodjo i odlazi.
Izlaze.
" Odavde su izasla jos dvojica "
Koji su ?
" Taxi i onaj " Mali"... "
I onda poce pakao koji se desava u pozadini Stala a to znaci nedaleko od vrata gdje sam ja spavao.
Stiscem ovo zdravo uho da ne cujem ali mi ruka popusti i onda ponovo dopru jauci.
" Bula, ***** mater svoju" cujem komentare.
" On je najaci a i najkrvolocniji je ".
Drsce cjela Stala od straha, ja se tresem...
A ***** mater i ovo iscekivanje...
Dodje mi da sam sebi prekratim ove muke i ovo iscekivanje.
Osjecam se ko ovca koju je privazana za tarabe i ceka " majstora" da je prikolje i pripremi za sudzuk.
Sad mi zao svake ovce jer sam postao svjestan ovcijeg polozaja dok ceka kasapina.
Preko puta cujem plac.
Placu moja dva radjaka a braca od nog koji je bio prozvan i koji se nalazi sad vani a kojeg srpski policajci na celu za Bulov tuku do iznemoglosti.
Osjetih i ja suze kako mi krenuse niz lice pa otvorim usta i hvatam ih jezikom a ove izvan domasaja vracam rukom i donosiim ih do usana pa ih jezikom " predvostrucim".
Sad placem jace i hvatam suze ali mi i umor svladava i ja u tom hvatanju suza ponovo hvatam i san.
A u tom snu, " Prolom oblaka".
Lezim i nemam namjeru da danas svojom voljom
ustajem.
Noc je prosla u iscekivanju kise koja je izostala.
Pratio sam Grmljavinu i sjevanje munja,
pratio ali lisa je Manjacu zaobisla.
Cujem da je i danas nebo " sucmurasto" pa se
i dalje nadam.
A cuo sam i nevjerovatnu pricu, jedan Balija koji
pozna ovaj teren ko svoj " dzep" tvrdi da se na nekih 300 m od ovoh Stala nalazi veliko jezero.
Nije bara vec Jezero, veliko i pravo Jezero.
Otkad sam to sazno, milion puta mi je postalo gore.
A ja naivno mislio da nam Srbi ne mogu obezbjediti vode jer je
ni oni sami nemaju.
Ma jes kurac, Srbi ko Srbi, toliko Jezero a mi umiremo od Zedji.
Sta fali... al ***** ga Skljoco, galamim sam na sebe i u sebi, Sta ti mislis da si na logorovanju.
Sinoc su stigli novi Bosanci a neko sapce da su ponovo stigli novi.
U toku noci i pitaj boga u koje doba vrata od stale su se otvorila i ubaceni su novi.
Jedan od novih se smjestio na Platformu i nesto malo dalje od moje glave
i kad je osjetio da postojimo i mi ispod Platforme i da su neki i budni pa poce objasnjavati i " pravdati" se da je on pogresno uhapsen.
Cujem starog Baliju kako ga pita Kako misli "pogresno" pa dodaje stari Balija, jes sine Srbin ?
" Nisam" odgovara, " Samo ja sam bio u posjeti kod svog Dida u Jezeru i vracao sam se u Beograd preko Banja Luke i u Krupi na Vrbasu me " skinu" i uhapse te i dovedu ovdje. Ja im objasnim da sam iz Beograda i da mi otac radi u Vijecu al rekose, nema problema to objasni onima na Manjaci."
Nastavio " Beogradjanin" da prica i dalje ali ga niko vise nije slusao...
" Cuj " pogresno" samo sam jos cuo zavrsni komentar nekog od " nasih".
" Skljoco", sta mi radis? Sto samo lezis ?
Haj proviri na vrata da vidis sta rade ? sve mi evo " slozi" moj ahbab
Balija i moli me da odem do vrata i da " nesto" vidim.
Ja bezvoljan i kazem mu da je on to vidio i da mi samo preprica
to sta je vidio.
" Idi ***** se, ti ko da zelis da umres.Trgni se malo, zivni
zivotinjo." odrza mi moj Balija pravu pridiku.
Meni se ote suza i ja malo sakri glavu da je Balija ne vidi.
" Places, picka mu materina.Zasto. Sta ti je ?"
Ja sad pojaca i vise i ne krijem da placem.
Vidi Balija da njegova namjestena grubost nema efekta pa leze kraj mene i poce onako prijateljski kako to samo moze jaran sa kojim
se djetinstvo provede,
" Skljoco, nesto te muci.Reci buraz sta je, reci svom bratku."
Ja Balija vise ne mogu, ja sam nocas misli da sam izludio.
Zamolio sam " cimera" da nikom ne prica a ja sam gestakulirao nocas,
pricao, mlatarao rukama...
" Aj ***** se, pa to svi radimo u snu, ja nekad i hodam "
To i jest problem moj Balija, To nije bio san.
Ja umirem od Zedji i ja sam u vec u onom " pustinjskom" stadiju, znas.
" A jes probo pisati ? Ja sam neke vec skuzio da to rade ? "
Ne mogu ni kapi, ne ustezem se ni sekunde al nema ni kapi.
" A jel ti nezgodno da ti nesto predlozim"
Jes hvala Balija al sam i o tome mislio. Ne mogu, hvala ti.
" Cuj prva Stala izlazi na Prozivku, srpemi se, sad ce i nas zvati."
Pomozi da ustanem.
" E Skljoco, Skljoco... "
" Prozivka, izlazi stoko... " odjekuje Stalom.
Stojim u stroju i blagi povjetarac mi malo vraca dusu a boga mi i nadu da bi mogao da " navuce" kisu.
Sa moje desne strane srpski vojnici u uniformama JNA tik uz zicu
postavljaju mine, nagazne mine.
I osmatracnica sa mitraljeskim gnijezdom je zavrsena.
Dok tako stojimo, ponovo stizu novi i prvo njih " odradjuju" i ubacuju u Stale a onda se " posvjecuju" nama i Prozivka pocinje.
Fino razaznajem imena prozvanih i ispred prve i trece Stale te zakljucujem da je Logor postao multietnicki, multivjerski i multinacionalni.
Cujem imena prozvanih Bosanaca muslimana, katolika,prepoznajem i ateiste a rekose mi jutros da ima i jedan Juda, sad ga " registrujem", a vec poznajem i imena Bosanaca kao i Hrvata i Bosnjaka te i Jugoslovena.. Kazu da ima i jedan Makedonac ali ga nisam uspio " registrovati" u toku ove prozivke.
Etnicki ima germana, ilira, juznih slavena, roma, jevreja...
" Preguglo" sam nekako Prozivku i ponovo sam na svom mjestu i ponovo prezivljavam teske trenutke.
Hocu da spavam.
Nemam vise ni pljuvacke...
Drzim kragnu u ruci a smrad sto curi iz uha mi dopire do nozdrva...
Hoc' umrijeti ko najsmrdljivije pasce...
Hvata me neki vid " sna", cujem oko sebe zamor ali sam izvan svega.
" Sjedim u " debeloj" hladovini najdrazeg kafica i cekam
da moj " Pajdo" Cosa donese od sanka hladne ko led Pive, " Nektaruse"
kako smo im mi " tepali".
I gustiram ja u tom cekanju a Cosa ide i nosi cetiri komada.
I izvjestava, "Skljoco ove dvije su hladnije i one nek malo
sacekaju na red a ove dvije su za odmah."
Pruzam ja ruku i raspoznajem glas " cimera" koji nekom govori," Opet bunca".
A nisam budala da ne mogu skontat sta je " cimer" reko, kakav kafic
i kakav Cosa, njega su mobilizirali Srbi, odredili mu da je Srbin iako mi je on uvjek govorio da je Bosanac pravoslavac.
E moj Cosa ne ***** to niko danas, pa sjetih se rijeci jednog Srbina u vezi
te teme kad mi iskreno rece, " Skljoco, imaju od nas pametniji koji nam odredjuju Ko smo."
Imaju, rezignirano sam priznao.
" Balija, on konda je smetno" ponovo cujem " cimera".
" Ne seri " prekinu ga moj jaran.
" Skljoco, sta kazes na dim ?"
Samo odmahnem rukom i nekako osjetih neku sigurnost sto je ovdje i Balija te se ja slobodno opustim i utonem u duboki san.
Hvatam sumove drveca koje se povija na vjetru.
Sigurno je vjetar " pojaco".
Zvacem, veceru. Malo veca mrva kruha
i jos malo veci komad slanine.
Zvacem jer kako Profa objasni, " Prezivanje" je
nacin da se i iz jedne mrve iscjedi sva vrijednost
te mrve pa da postoji mogucnost da se i glad
neutralise.
A u slanini ima malo i tecnosti i ja je valjam po ustima, vlazim dusu.
Vlazim ali osjecam sve vecu Zedj.
Zedj, zedj,zedj...
Voda, voda, vo...
Nebo je natmurilo,
Vjetar je sve jaci,
Ma nocas ce da " padne", osjeti se u zraku.
Ubacuju nove...
Stala je sve punija...
Cujem da neko pita jednog od novih " Hocel kisa brzo?"
Na zalost odgovor nisam cuo...
Ma hoce,kisa ce...
Ubjedjujem sam sebe, hoce...
" Jesil mala ljubila do sada,
jesi, jesi,
al Bosanca nisi... "
Ma pjevusim vascjelo jutro.
U neko doba sastavilo se nebo sa zemljom,
Koisa sastavila i iz neba i iz zemlje.
Ja lezim i sve to cujem al izdala me snaga,
ne mogu ni " repom".
Sad kad sam dozivio kisu, sad da umrem od Zedji, kontam da je to i nesto gore od " kurate" srece.
U tim mukama pocnem plakati, pa hvatati jezikom suze a kisa ko " grasak" rominja po krovu.
Ah, Skljoco nesretnice.
A onda mi se ucini da se neko priblizava izmedju nas i da je vec sasvim blizu.
Mislim ja sad sam opet u bunilu, sad cu od ovog " previda" poznat mog jarana Cosu kako nosi " Nektaruse".
Zazmirim bolje pa opet otvorim oci, Visoka sjenka se nadvila nad mene i pita, " Skljoco jes budan?"
Udarim ga nogom kao potvdu jer usta su me vec izdala, ni slova !
"Evo vode, pazi konzerva je od sardine da se ne posjeces " daje mi upute ovaj "Dobri Duh." i uvjerava se da li sam dobro preuzeo konzervu.
Prije toga malo me pridigao i ja sad prinosim konzervu ustima ali mi obe ruke kojima sam prihvatio konzervu toliko tresu da vec kapi osjecam po nogama.
U picku materinu, ote mi se u glavi, tesko cu ja ovo donijeti do usta.
A dusa nije mogla cekati da se smirim i naredi mozgu da prinosim konzervu ustima i to sto brze.
Poslusa mozak ali izdadose ruke, Sve se prosu.
" Duih" iako je bila strasna tama svati o cemu se radi pa mi uze konzervu i obeca da ce se brzo vratiti sa punom i da ga cekam u ovakvom polozaju.
I zbilja eto mog " Duha " u kratkom vremenu nazad i nekako se namjesti meni iza ledja i samo me naredi da zinem...A ona kliznu, kliznu niz grlo ko da je tuda vjecno tekla.
Ovo je grlo za nju namjenjeno a ne za neke " *****" i prljave krovove, jarkove...
Ispijem ja tu konzervu i " Duh" kaze,
" Ostani u tom polozaju eto mene opet"
O boze, da je dan vjerovatno bi se vidjela " para"
koja izlazi iz mojih usta... Ponovo mi dusa suha
al ponovo me " Duh" zakoraci i opet osjetim vodu...
Ode opet i brzo se vraca pa me opet zakoraci, ponovo osjetim vodu
kako mi klizi niz grlo...
Sve se to ponovilo u tisini negdje mozda devet-deset puta...
Kad sam osjetio da mogu govoriti pitam ja " Duha" A koji si ti ? "
Cujem kratki osmjeh sa protupitanjem" A jel me ne znas ?"
Ma kaki, glas mi poznat al...
Otkud si ? nastavljam ja dalje.
" Merko iz Sanice i idem zurim ima ih jos koji su zedni a konzervu sam nasao u zemlji pod glavom a na krovu rupa upravo iznad moje glave.
Cao Skljoco "
E boze dragi, vid sad ovo, Konzerva i rupa imaju neki odnos pa se sjetih da su ovdje u proljece " robijali" policajci iz Hrvatske. Neko se vjerovatno vec sluzio i konzervom i rupom na krovu...
Merko iz Sanice " Djao" od cojka i " Ljudstvo" od insana.
Stigo Balija i naso me kako pjevusim pa se " ibrati" kako sam jutros svjez.
" A ja doso po tebe moj Skljoco, eno " Bratko" iskopo bunar, probila voda na mjestu gdje on lezi i iskopa citav bunar i probudi me jutros i kate, trci po Skljocu dok nije presusilo.A vec bogami mnogi navracaju i piju "
Ja sam Balija nocas dosao sebi, kazem te mu sve ispricam o tom Merki iz Sanice.
" A znas li ti Skljoco pricu o tom Merki, kako je on izbacen iz SDA, kako je on nije htjeo vratiti lovacku pusku pa sa njom izlazio i na glavnu cestu kud su patrolirali srpski policajci. Ma on je Legenda."
" Nego ja sam " prodao" tu tvoju viticu,
dobio sam dvije i po pa evo a daj mi je da je odnesem. "
raportira mi Balija iz prve ruke.
Dodajem viticu i pitam Gdje su.
" Evo ih "
Hocemo odmah jednu, ponovo pitam.
" Tvoje su pa kako ti kazes "
Sta je moje to je i tvoje moj Balija, to ti znas dobro.
" Nemoj " teskih rijeci" pusti to neko evo."
Drzi ti njih kod sebe a daj sad jednu.
" Dobro ".
Poklopimo se da drugima ne rastu " zazubice" i " opicimo".
" Opicimo" i pricu...
Jutros su dosli i oni iz Gradiske.Ma svi slomljeni. Tesko ih je raspoznati, materemi.
Medju njima su i ona braca Bosnjaci."
Ja njih Balija volim i cjenim, imaju oni ljudstva u sebi.Sad su sa nama jer su postali dio nas. Jos insistiraju na bosnjastvu ali oni bosnjastvo dozivljavaju kao dio drzave. Oni poistovjecuju Bosnjastvo i Bosanstvo sto nije ispravno ali njihova ljubav i osjecaji koji pokazuju prema Bosni je Cista ko najcistiji planinski izvor.
" Jes ti cuo da su oni i Muslimani imali jaci " spor" pa je intervenisalo i Sarajevo, Centrala SDA te odrazali sastanak " pomirenja" uz prisustvo nekog iz predsjednostva stranke a oni onda svatili da su oni samo najobicnije lutke kojima Sarajevo manipulise"
Nisi mi bas najbolje objasnio al nema veze, rekoh ja.
" CEkaj, sta ti nije jasno ?
Covjek kojeg cjenis je prvo formirao SDA a onda napustio SDA i formirao MBO, jel se tako zove ona bosnjacka stranka ? I za Izbore on je vjerovatno na nagovor i po dogovoru u Sarajevu na listu SDA stavio svoje Bosnjake a Muslimani tj. Bosanci sto su oni tvrdili za sebe, budu protiv toga. Nastane spor i dodje neko iz Sarajeva da smiri strasti.
I na tom sastanku nista se nije dogovorilo ali su svi uvidjeli da se sa njima manipulise.
Vozac tog politicara docekivao Balije iz oba " tabora" i nagovarao jedne i druge da silom rijese spor a Balije bile razumni ljudi te i pored nesporazuma kontaktirali i uvazavali se pa povjere jedni drugima sta im je preporucivao onaj vozac.E na tom sastanku je izbacen Merko iz SDA i raspusteni svi odbori SDA koji su bili na strani Bosanaca.
Ma citava je to jedna prica."
Balija, koliko sam i ja mogao cuti od starijih ljudi muslimana Bosanaca oni su Bosnjake uvjek smatrali za Turke, razumjes ?
" Nisam ja odavde"
" Lebdim"
Vidi Balija, glavu bih dao da lebdim iznad Tukova.
" Pali i drugu da ne ateriramo"

" Skacemo" i okrecemo se ledjima prema " gostima."
Komandant Logora prestavlja " goste" Rukovodioce Humanitarnih organizacija
" Merhameta" i " Crvenog Kriza".
Meni situacija potpuno nejasna,
Musliman i katolik setaju po Platformi sa Komandatnom
Logora i daju nam obecanje da ce sve uciniti da nam pomognu.
Meni nije jasno, Njihova i nasa uloga, oni SLOBODNI mi osudjeni na
" smrt" i patnju.
Jednostavno mislim, Ako Srbi progone muslimane i katolike
zasto onda ova dva, vjerovatno, dobra covjeka, nisu progonjeni
vec im cak dopustaju da nas posjete.
Ponovo mi nedoumica " para" mozak,
Zasto oni a zasto mi ?
" Gosti" otisli ostala nada,
a NADA sta je to ?
Mozda jedan veci zalogaj, mozda...
jedne ciste gace...
jedna vjest od familije...
NADA je ovdje " govno".
" Sta kazes Skljoco" pita Balija koji je " Goste" docekao u mom drustvu.
" NADA je ovdje " govno" ! ponovim ja svom Baliji ono sto sam zakljucio.
" Da mi " spicimo" i onu polovicu ? "
Hajde, poklopi se. Sad mi zao vitice.
" I meni. Tesko je sad dati za ono sto smo " smarili" "
Hajti nju Care odnesi dok nislo slagali.
" Daj vamo ".
Palimo posljednju polovinu.
" Ovu ce mo " duplaka". Vazi.
Povuce on dim pa kad ga ispusta ja ga ustima hvatam, pa tako se redamo.
" Skljoco, eno traze ko ce da ide kopati rupe za zahode "
Sto ce im rupe ?
" Pa da tu seremo"
Ah, evo u kantu jos niko nije srao, cak ni ovi novi, samo pisaju a mi " stariji" cak ni ne pisamo, moj Balija.
" Pa mozda ce oviiz " Merhameta" i " Kriza" da nas " proseru".
Ma daj boze.
Vec imal jos vode u Bratkovom " bunaru".
" Hajmo"
Prozivka !
Trcimo prema izlazu... redamo se u " deseterce"...
Policajci se uznemirili, trce u Stale i vrse pretrese Stala...
Mozda traze Bratkov " bunar" pomislih.
Poce i kisa, prava ljetna " kupusarica".
Ja jos dublje saginjem glavu i namjestam da su mi usta " najniza" tacka od glave jer mi se onda sva ta kisa sa glave sliva u usta.
Boze fala ti i za Merku i za Bratkov " bunar" a fala ti i za ovoj " pljusak".
Stojimo vec pola sata, pa sat i svi smo mokri do " gole" koze.
" Pljusak" malo utihnu a onda odjeknuse Manjacom imena Bosanaca koji moraju trcecim korakom sa glavom prema dole i rukama na ledjima do Stale, nasloniti ruke na zid Stale, izguziti se, noge rasiriti...
I onda udarci, psovke... " prsce" voda iz mokrih Bosanskih ledja....
Trcim i ja a u stomaku mi se sve mucka,
Hvala ti boze.
Vecera.
Postrojavanje.Mene na izlasku iz Stale zaustavio jedan
od Balija sto su dotjerani u carapama i moli da mu po povratku posudim cipela jer je vani vec jako blato. Ja mu od srca obecajem tu uslugu i postajem malo i ponosan sto i ja mogu nekom pomoci.
Zemlja bosanskohercegovacka ovdje na " vrletnoj" planini Manjaci postaje glina vec poslije nekoliko kapi kise.
Gazimo kroz blato i ja sam na redu, saginjem jos vise glavu i osjecam " veceru" u ruci.
Komadic slanine i komadic kruha.
Kako kazu ovi sto djele, Cetvrt kruha se djeli na petnest " komada"
i ja evo tu 1/15 od 1/4 jednog kruha drzim u ruci i spremam se da je ubacim u usta zajedno sa slaninom i da sve to sto duze zvacem, ma do iznemoglosti.
Cisto me vilice zabole.
A veceras smo svi tuzni.
Jasno smo culi glasove policajaca koji u krugu pratecih objekata tj. u krugu Komande logora spremaju razanj.
A gdje je razanj tu je i pice a gdje je razanj i pice tu je i snaga koja se najcesce ispoljava na ledjima Bosanaca, Hrvata, Bosnjaka, Albanaca te tvrde i Makedonaca.
Po povratku u Stalu dajem cipele i smjestam se na svoje " liglo".
Preko puta mene moje Rodje spremaju Rodju odnosno svog Brata kojeg redovno, svake noci prozivaju i tuku.
Kad se " uvuce" ujutro u Stalu i dotetura do svog mjesta svi placemo a i svi krijemo da su nam "pukla" osjecanja do samih suza.
Bosanaca je stid plakati ali sve vise taj bosanskohercegovacki Plac je najnormanije ispoljavanje nasih osjecanja, nase solidarnosti prema drugoma, na kraju krajeva taj Plac je i ispoljavanje nase nemoci da se nesto promjeni.
To je Plac bosanskohercegovackog Bika u klaonici.
Nudim svoju jaknu i Rodjo je probaje ali mu malena jest debela i dobija sve pohvale ali je premalena. Meni zao ali neko govori da je " taman" Taxju pa daju znak da dodje i njemu pase. Odnosi je.
I "Malog" oblace.
Oblacno je i prohladno i noc uveliko ulazi u Stalu u koju vec dopire pjesma srpskih policajaca.
Mene Stari posjecuje i pita me bil mogo nocas kod njih na konak, ja mu objasnjavam da bi to opasno volio ali i da se nesmim upustati u takvu " avanturu".
" Did crce za tobom, samo sanja da se prebacis kod nas.A da ti pravo priznam i ja bih volio, ma svi bi volili. Nego moramo nesto viditi Sa vahidom da nam to sredi."
Nemoj mi spominjati Vahida, majketi. On me zapisao u teku.
" Ma jest ali te nije predao policajcima "
Da ali to ne znaci da nece.
" Nego ja imam jednu pa ako si raspolozen da je smarimo"
Otkud ti.
" Rikno sam prsten "
Ma nemoj, onaj prsten.
" Ma suti, sto ce mi vise "
" Nego pokri nas aknom"
Jakna je otisla.
" Prodo"
Ma jok nego posudio.
" Aha, Doktoru"
Ne vec Taxiju.
"Vidjaj sa filterom."
UH.
"Skljoco, kad ste vi bili u Skoli nas je nas Komso sakrio na svoju Stalu.
Proveli smo tu cjelu noc."
ON ?
" Da i onda su mene uhapsili u Srijedu, tako mislim. Otjerali me na Zeljeznicku stanicu i u stari vagon. A vagon pun ko sibica.
Marisali nas do iznemoglosti. Jaran ti jedne prilike u po tuce klizne pod stol i nece da izadje.
***** sve ali on nece.
Uzmu vucati stol po Birou al on uvjek za stlom.
Ja sam u cosku bio ni ziv ni mrtav ali sam se pocosmijati.I onda se svale na mene a on izadje ispod stola i pobjegne u vagon.a Allahu sta su nam tu noc radili.
A Pajdo tvdi da je tu noc vidio naseg jarana a kojem je on odradio Bazen bez " cvoke".
Vidio i njega i njegov kamion sto znaci da je tu noc on bio milion posto tu."
***** mater svoju, promrmljam.
" Iz vagona nas prebace u salu kod Opcine gdje ste i vi bili. Svi samo ponavljali da ste vi, vas petnest, vec ubijeni, da vas je Vrabasd odnio i te budalestine.
A onda nas u toj sali tjerali da se tucemo izmedju sebe. Ako neces onda to oni rade.
Onaj mali sto spava blizu mene dobio zadatak da mene izudara. I fem je on nejacak hem mu zao, ja mu davao znake da udara nemilice ali on je jos djete pa se stidio. A bolje da me tuce njegova neg njihova ruka.E onda oni narede da ja tucem njega.
Hocu milim se i zamahnem i lupim ga tako da mali odmah padne u nesvjest.
Ma bolje ja nego oni a onda " prdacine".
Vodali me kroz salu sa diugnutim rukama kao pobjednika...
Ma strasno, strasno...
Nas su Skljoco tukle i uciteljice. Ono u nesvjesto smo a onda one vriste i zalijecu se i udaraju, udaraju...
Hocemo jos jednu ?"
Bit ce previse, mozda bolje sutra ?
" A hocel biti sutra, moj Skljoco ? "
Kako da ti se oduzim.
" Jedes govna i gotovo. Ti da mi se oduzujes. Nemoj se praviti budala."
" Skljoco, jes' te pitali sta si pricao u kafani za osvetu ?"
Nisu, sto.
" Pa sta si govorio, majke ti ?"
Malo sam bio pri " gasu" al ja ti iskreno kazem da svaki covjek kad osjeti da mu se sprema nasilna smrt prvo i posljednje sto pomisli u tom trenutku je Osveta. Hocel iko imati da ga osveti, E jel ta osveta u okviru zakona to je druga prica. Osveta je i nastojanje nasih najblizih da natjeraju zakonodavce da se sve ubice provode pravdi.
Ja sam tad rekao da ce me moja mala osvetiti. I isplakao sam se taj dan ko nikad. I drugi su tvrdili da iima ko da ih osveti ali, To je bila poruka iz ocajanja upucena Srbima koji su krenuli u zlocin ne razmisljajuci o posljedicama.To sam rekao, otprilike.
Zasto si se tog sjetio ?
" Ma pricali su mi o tome i onaj Zujo nemoze se nacuditi tvojoj hrabrosti, cudi se !"
Stari, ta hrabrost je bila poduprijeta " Nektarusom" samo da znas, Nisam ja hrabar covjek a nisam ni kukavica.Tu negdje izmedju sam.
" Suti evo ih, ulaze... "
Ponovo iste odvode.
Doktor ce podleci.
Cao Stari.
" Zivio Skljoco".
Pocinje jos jedna noc strave i uzasa u
Koncentracionionom logoru " Manjaca"
Cjeli dan lezim i uglavnom pomazem rodjacima da vidaju rane svom burazeru koji je doteturao jutros sa " tretmana" koji je trajao cjelu noc.
Prvo mu skinuli odjecu a onda u ni sjedecem ni lezecem polozaju mazali mu tjelo slaninom koju smo sinoc sacuvali upravo za danasnje vidanje.
A tjelo od udaraca je dobilo nekanu cudnu " tirkiznu" boju, nit je crna nit je plava, cjelo tjelo je u krvnim podlivima.
" Doktor" jeci i uglavnom suti sem sto ponekad nerazgovjetno spominje Bulu.
Svi vec znamo da je Bula najkrvolocniji.Nisu ni drugi nista manje ali je Bula najaci pa je i dobio epitet najkrvolocnijeg.
Veceres nema ni ono sto mi nazivamo vecerom.
Glad sve vise " steze" a ja pored gladi osjetim ponovo strasnu Zedj.
I mislim o Jezeru koje se kako tvrde nalazi u neposrednoj blizini ovih Stala u kojima smo mi zatoceni.
Bosanci iz Grabske izlaze van i imaju svoj Radni vod koji ide cuvati Stoku pa oni pokusavaju da nesto " usicare" unoseci stocne soli i nudeci je na prodaju.
Sredstvo placanja su cigare i ko ima tu " valutu" on je Car cjelog Logora.
Sve me vise ovaj Koncentracioni logor pocinje podsjecati na ruske " Gulage" pa mi sve izgleda nekako " poznato" jer mi je jos u sjecanju knjiga koju sam citao o tim komunistickim Logorima u Sibiru.
Na sjlo mi je dosao Did sa Bratkom i donili dvije cigare a ja necu da " uzivam" bez Merke i cekajuci da stigne razmjenjujemo misljenje o trenutnoj situaciji u drzavi.
A informisani smo " Nikako" a nase unformacije su bile " dozirane" i prije hapsenja mozda cak prije i tri mjeseca, tamo negdje kad su Srbi preuzeli sve repetitore.
Upravo mi je danas jedan Bosanac iz Kozarca pricao kako su oni bili krenuli na Kozaru ustvari da su oni bili povratili Repetitor ali da je iz Sarajeva stigla neredba da oni napuste Repetitor.
Na tu pricu sam samo gutao pljuvacku i presutio svaki komentar.
Mi " raspredamo" jel tacno da ona "grmljevina" koju ponekad jasno razaznajemo dolazi od Jajca ili sa tenkovskog poligona na Manjaci.
Neki kazu da se Jajce super drzi i da ta " grmljavina" dolazi od Jajca a opet neki to negiraju i tvrde da to Srbi tjezbaju na poligonu koji je u blizini ovih Stala.
Ovih dana smo dosli do informacija da su Bosanci uspjeli da se odupru i u Prijedoru ali da je sve to veoma kratko trajalo.
Uglavnom mnogi su pokusali ali nigdje nije uspjelo da se stvore Linije razdvajanja i od Banja Luke do Bihaca, Dubice, Novog, Gradiske, pa do Jajca nigdje se nije uspjelo doci do teritorije koja bi davala neku nadu da se sa njenog tla pruzi neki ozbiljniji otpor agresoru.
Ljudi su rezignirani i duboko razocarani, najcesce se govori o dogovoru na vrhu u kojem je ova teritorija oznacena kao srpska.
Dok mi " vjecamo" o tim glasinama stize Merko i mi pripaljujemo i pocinjemo jednu " ceremoniju" u kojoj je cigara mocno srestvo za zadovoljstvo nasih umornih i praznih dusa.
Trgnu nas gost Dim i kad ugeda Doktora u kakvom je stanju " odape" strelu na Sarajevo i psuje gos. Amilu " Eeee odem ja u Sarajevo i u Centralu i kazem Amili Jel imate nesto da nam pomognete,jel imate bar neki savjet sta i kako da radimo, Rat samo sto nije poceo, a ona meni slozila pricu da sam ja neuracunljiv, ma da me pod hitno trteba preispitati i kaze, Jes ti pametan Kakav Rat ? "
" Kad je to sine bilo " tihim glasom pita Did.
" Ma u samo predvecerje agresije. Vec su " Crvene Beretke bile napravile punktove po Bosni."
" Da je kakve moci pa da sad donese svoju picku ovde i da vidi sta nam rade, ma samo da sad vidi naseg Doktora u ovakvom stanju " dodaje Bratko koji pomalo i skripi zubima.
" Rata nece biti" je poznata tvrdnja a ona se zasnivala na njihovom vjerovanju da se nenaoruzani Narod nece usuditi da pruzi bilo kakav otpor, ali Narod je " Vocka cudnovata" i Bosanci su ***** Nacija, rece i ja na kraju Sjela.
Namjestam jaknu preko ledja i spremam se da zaspem a iznad moje glave upravo je neko od Balija pisao u kantu a mrak koji " caruje" u Stali mu onemogucava da bude potpuno precizan i ja tu nepreciznost brzo osjetih na svojoj glavi.
Dragi boze,
Pomozi svakome,
pomozi mojim najblizim pa onda
molim te
pomozi i meni.
Naravno da ti dragi boze znas da je moja molba samo u domenu razuma i zdravlja
jer sve drugo je do nas samih.
Rabijesir, Velatuasir...
Drzim kragnu u ruci i u kragni Hamajliju.
Amin!

_________________
ako je volis , budi njen , budi dio njenog bosanskohercegovackog naroda i njene bosanskohercegovacke nacije


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 01 Nov 2006, 13:54 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 17 Sep 2004, 17:56
Postovi: 2372
Jel' ti zaista mislis da ovo neko chita....dechko...izdaj knjigu...ovo je forum gdje se diskutuje...a ne kopiraju se kilometarski tekstovi...


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 01 Nov 2006, 13:56 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene

Pridružio se: 04 Avg 2001, 01:00
Postovi: 15608
Lokacija: Banja Luka
Ovo je za politiku. Provokativne i potencijalno provokativne teme neću dozvoljavati. A autorima istih predlažem da preispitaju svoje motive za otvaranje takvih tema, s obzirom da znaju kakve će te teme izazvati reakcije.


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Ova tema je zaključana, ne možete da menjate postove ili da odgovarate  [ 7 Posta ] 

Sva vremena su u UTC [ DST ]


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 0 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
Hosting BitLab
Prevod - www.CyberCom.rs