Nema nista ljepse i draze od djeteta. Rodi se zdravo, gledas svaki dan kako napreduje, divis se njegovim brzim saznanjima, i tako pocinjes polagati velike nade u njega. Ali, desi se jedna greska, greska rodtelja, ili greska djeteta, i sve pocinje ici naopako. To naopako ponasanje kasno shvate roditelji ali i njihova djeca. I tu pocinje tragedija porodice, tragedija mlade licnosti.
Roditelji ce traziti neku pomoc, trazit ce neciji savjet, ali posrnuli drogeras rijetko kada. Niti ce drogeras otici kod psihologa, psihijatra, a jos manje u neko mjesto za odvikavanje od droge, ako takvo mjesto uopste postoji, izuzev ako ne mislis, na prihvatene ustanove, koje organizira crkva. Ali i ovdje on mora otici nakon necijeg ubjedjivanja, jer sam tesko moze da shvati nezavidni polozaj u kome se nasao. Takve osobe najcesce ne zele lijecenje, jer su pod velikim uticajem grpe kojoj pripadaju.
Vec sam kazao da se ni jedan psholog, ni jedan pishijatar nece prihvatiti psihosocijalene terapije, jer ona trazi vrijeme, uporan i dugotrajan radu, ulazenje potpuno u licnost i probleme osobe koja se drogira, a sa kojom on radi. Roditeljima on jednostavno kaze da on moze sprovesti jednu ili vise psihosocijalnih terapija, ali jedna kosta 50 KM. On nece i ne moze kazati koliko ce biti potrebno takvih terapija, pa je to samo jedan nacin uzimanja novca, dok roditelj na kloncu ne shvati, da od svega nema nista, da strucna osoba uzima samo pare, da se ne udubljuje u problem, pa svoje dijete vraca kuci, sada samo pishicki slomljeno, jer je medikamentska terepaja ucinila svoje, unistila je i ono malo zdravog u njemu sto je postojola.
U ovim prihvatnim ustanovama koje organizira crkva, rad je puno, puno bolji, jer to rade ljudi iz ljubavi a ne iz materijalnog interesa, pa su i rezultati bolji, a sto je najvaznije, svojim radom ne unistavaju dalje licnost drogirane osobe.
Helena, nisam pesimista, ja samo opisem o nasoj ruznoj svakidasnjici. Bas mi je drago, sto ovako fino razmijenjujemo misljenja.
Pozdrav Zah
|