|
o ovoj temi je moj prijatelj iz BL nesto jako dobro napisao:
igra li vrijeme? jok. prostor? jok. igra li snaga? ma jok. lova? ma kakvi. sta onda igra? srce.
dr. rujkal jabuka, povodom odvoda
nekada davno, jos prije nego sto ce jedan moj pra postati banjaluckim muftijom, otac odluci da me posalje na nauk kod velikog sejha ibn arabija u zemlju andaluziju. mater me obuce u pseudomaurskom stilu, posadi na dorata i pravac andaluzija.
kod alhambre me srete neki bosnjo i svega izljubi. pita jesam li iz sarajeva. ma jok, iz banjaluke. a, izvini, licis mi na vijecnicu.
andaluzanin zaista nije stedio znanja, i vec nakon dvije godine, od silne produhovljenosti mi iskocise jagodice, a oci mi upadose u duplje. cetvrte godine vec sam lijecio manje posjekotine, a nakon seste ibn arabi mi rece da sam uspjesno primio tesavvuf i da mi valja nazad u bosnu.
na povratku kuci, negdje kod livna, sretnem dvojicu fratara i za pola sata ih prevedem na islam. ali ne htjedose se sunetiti, pa im ispricam strasnu pricu o insanu sto dvadeset godina nije skidao rolku i kako su mu se pod vratom misevi nakotili. tu se oni i osunetise.
mati me jedva poznade i naruzi me sto sam se usukao, a otac me povede u stranu i upita da se nisam, gluho bilo, navukao na one spanske musice. ma jok tata, to mi je od asketizma.
iduce godine pozva me licno tvrtko da predstavljam bosnu na prvoj asketskoj olimpijadi koja se ima odrzati u jerusalemu. ogrnem zastavu i bosonog krenem ka jerusalemu.
na ulazu u olimpijsko selo bila je postavljena mironova skulptura, maskota olimpijade: bacac tanjura. kasnije ce se, u slavu nase olimpijade, na sportskim olimpijadama uvesti disciplina bacanje diska, obzirom da su tanjuri bili neprakticni sportski rekviziti, a puno kasnije john travolta ce snimiti film "groznica subotnje veceri".
prvog mjeseca olimpijade takmicili smo se u disciplini "nejedenje i nepijenje medju bakanalijama", i tu osvojim srebro. broncu je uzeo konfucije, a zlatnu medalju je odnio toma akvinski koji ni do danas nije pojeo nista. meni najteza disciplina bila je "apstinencija od seksa s preponama": takmicar bi se skinuo gol, a dvije krecanske djevice, takodjer gole, nogama bi se zakacile za takmicareve prepone i dahtale mu u uho. pobjednik je onaj cija zhila najduze ostane u visecem polozaju. najbolja je zhila u zhila verna, reci ce kasnije john cleese na losem bosanskom, parodirajuci ovu monthi phytonovsku disciplinu. naravno, i ovdje je pobijedio toma akvinski, a ja sam ispao jos dok su se krecanke zagrijavale.
po povratku u bosnu medalju sam prodao, a novac poklonio domu za nezbrinute djevice. naredne tri godine proveo sam u spilji pod brdom sehitluci ne vidjevsi zivog insana. tog proljeca dodje mi neki covjek iz tuzle, kao on bi napisao knjigu o meni, ima ideju, cak i ime za mene, zvao bi se ahmed, onako kako je isus u barnabinom heretickom evandjelju nazvao Muhammeda a.s. moze, rekoh, ali ako ces mi dodati jos jedno ime, ono moga pretka banjaluckog muftije. nurudin.
i napisa on knjigu.
sjedim s Muhammedom i gledamo karikature. "jesi ljut?" "ma jok" "a sto si ozbiljan?" "zao mi ovih karikaturista. znas li da ce od onoga koji nacrta lik insana, na Sudnjem danu biti zatrazeno da u taj lik udahne zivot"
i vec ih vidim kako dahcu, kao krecanske djevice na uho nepokolebljivog tome akvinskog.
s druge strane, musliman se nije bradom i formom, kao sto dova upucena iz mozga i pustena preko jezika nece stici do Onoga Kome je poslana - stici ce samo ona stvorena u srcu i odaslana osmijehom. i svaki put kad uspijem izvuci neciji i najmanji osmijeh, dobio sam najljepsi zagovor i najcistiju dovu. i zato ja nikad necu zapaliti niciju zastavu.
ipak sam ja, kao i Muhammed, samo obicni trgovac.
ili: ne palite zastave, pod njima sam je ljubio, rekao bi moj drug iz ulice jovana cvijica.
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
?
)
