BeckaSkola je napisao:
Da sumiramo, ko je Rusima rekao laku noc i okrenuo se zapadu, sasvim sigurno bolje zivi. Gledajuci zemlje, 2 negativna primjera (HR BG) ostalo pozitivno.
Da bi se proces zavrsio do kraja, Evropa mora da utvrdi svoju granicu i stvori neku sigurnost za investicije dolaskom NATOa, teritorija se obiljezi, KGB placenici istjeraju. Zbog repova u proslosti, ovo kod nas nikad nece biti zavrseno, a realno i ne treba, previse je NATO loseg uradio da bi im se tek tako islo u zagrljaj.
Mi Srbi smo u sah mat poziciji, zapad nas nikada nece prepustiti Rusiji, ali isto tako ni nikada pribliziti sebi. Ulazak u EU zahtjeva neke korake koje vecina naroda ne bi odobrila (ulazak u NATO i priznanje Kosova).
Ostaje nam Lazanski, Malagurski i Pernar kao prosvetitelji, da slusamo price o Bjelorusiji i njhovim prosjecnim platama od 250 eura, da se divimo diktatorskim vukojebinama tog tipa dok kao narod ne izumremo.
Složićemo se da je komunizam loš.
Opet ne možemo samo Rusima pripisivati krivicu za sve loše iz vremena SSSR-a, nije se sastojao samo od Rusa niti su Rusi uvijek bili glavni u odlučivanju.
Nakon pada komunizma Rusija je zbog prihvatanja učenja neoliberalnog kapitalizma iz SAD doživjela totalnu propast u svakom smislu. Tek zadnjih godina se oporavlja.
Bjelorusija je dosta bolji primjer, oni nisu prošli kroz "terapiju" poput Rusije zbog zdravog razuma u glavi Lukašenka, koji pored standardnog ocrnjivanja na zapadu (zadnji evropski diktator, ubica, itd) uspio izvući šta se moglo i spriječio rusku sudbinu iz 90ih godina, gdje su ljudi bukvalno umirali od gladi dok se kroz privatizaciju stvarala klasa superbogatih tajkuna tj. oligarsa.
Bjelorusija je dosta napredna u proizvodnji, prije svega građevinskih i poljoprivrednih mašina, nisu visoka primanja ali ni troškovi života, naravno dosta trebaju poraditi u ekonomskom smislu. Zbog članstva u carinskoj uniji sa Rusijom i ostalim državama bivšeg SSSR-a u zadnje vrijeme zapadne kompanije otvaraju proizvodne pogone u Bjelorusiji zbog lakšeg plasmana robe na to tržište.
Svaka država je specifična za sebe iz 1000 razloga, slijepim preslikavanjem društvenog uređenja i privrednog sistema se ne može dugoročno postići uspjeh.
Dosta bivših država istočnog bloka, sada članice EU, imaju problem sa naglim iseljavanjem stanovnštva dalje u zapadne države. Zašto bi neko radio za 500-600 evra u Poljskoj, Mađarskoj, Slovačkoj, kada može zaraditi 2000 u Njemačkoj (samo primjer otprilike).
U zadnje vrijeme često čitamo o srpskim radnicima u Slovačkoj, koji se dovode da rade za primanja koja Slovaci neće odnosno o mafijaškim kombinacijama između agencija za lizing, koji uz odobrenje nadležnih službi dovode radnike iz Srbije te im plaćaju 1-2 evra po satu a ostatak od nekih 4-5 sebi stavljaju u džep. Radnici čak ne dobijaju vizu nego idu "turistički" po principu 3 mjeseca rade, tri mjeseca odmaraju i opet u krug.
U Poljskoj se iseljenost pokušava nadoknaditi Ukrajincima, mada oni takođe masovno idu i u Rusiju (zvanično oko 5 miliona Ukrajinaca radi u Rusiji).
Imam neke rodbine u Sloveniji, nije ni kod njih više dobro kao prije par godina, zbog loše kreativnosti vlasti da prikupi poreze oni povećali davanja na plate, pa svi dobiju dosta manje nego prije a troškovi veći, dešava se nezamislivo, Slovenci masovno postaju gastarbajteri u Austriji, Njemačkoj, itd.
Problem EU kao tvorevine je u nepostojanju ravnopravnosti između država članica, nikad neće Poljska niti bilo ko drugi dostignuti nivo Austrije, Njemačke, itd. Dosta pojedinačnih država sa velikim razlikama teško opstaje i ne uspjeva izjednačiti nedostatke, preslikano na EU to znači pomnoženo sa brojem država članica.