Not now, John! je napisao:
Ako je nešto SF na današnjem nivou nauke, ne znači da će zauvijek ostati SF
Da, tu se slažem, ali se za nešto što nije sigurno od strane nauke koriste različiti termini: SF, pretpostavka, zabluda, bajka, hipoteza...
Not now, John! je napisao:
U nauci se polazi od toga da se ništa ne zna, pa se znanja malo po malo usvajaju. U religiji se polazi od toga da se sve zna
Po mom iskustvu niti se u nauci uvijek polazi od toga da se ništa ne zna niti se u religiji uvijek polazi od toga da se sve zna. Ni u jednom ne treba poći od toga da se sve zna, jer nam je u obe oblasti dano da mnogo toga sami istražujemo, produbljujemo, potvrđujemo ili osporavamo.
Kako reče Alister "ozloglašeni" Krouli:
A ipak je sumnja dobar sluga ali je loš gospodar; savršena ljubavnica ali, mrzovoljna supruga. Doza sumnje je dobra, ali ne sumnja koja će osporavati sve ono što nam se ne uklapa sa sadašnjim našim postavkama i vjerovanjima, već sumnja koja je pokretač na nova istraživanja, uz open-minded stav.
Not now, John! je napisao:
Postoji li bar jedan dokaz da su članovi te sekte iz Italije zaista putovali kroz vrijeme?
Ne znam ništa o dotičnoj sekti ni njihovim putovanjima kroz vrijeme. O čemu se radi?
Što se tiče proračuna o starosti svemira, on je možda tačan a možda i nije, tu je dosta toga uzeto kao pretpostavka. Možda nije bilo Big Banga već je sve nastalo na drugi način, a možda i jeste. Ti veliki proračuni o starosti svemira, starosti Zemlje, starosti fosilnih ostataka, udaljenostima u svemiru...što su veći proračuni i što se više pretpostavki uzme u obzir to račun može biti nepouzdaniji. No nema veze.
Zanimljiva je teorija o širenju svemira, a drevna budistička učenja uče o nekakvim udisajima i izdisajima Brame (nisam siguran oko imena) u kojima se pri izdisaju svemir širi a onda skuplja, i po njihovim učenjima se radi o velikim vremenskim periodima. Do ovoga su došli bez naučnih mjernih sredstava.
Not now, John! je napisao:
Ne tvrdim da je današnja nauka 100% u pravu, ali biram ono vjerovatnije.
Hm, da...vjerovatno kao i svi mi. Ali tu treba biti oprezan. Ono što je najvjerovatnije (ili se nama tako čini) ponekad nije ono što je istina. To znaju svi oni koji se na fudbalskoj utakmici klade za apsolutnog favorita pa izgube. Ko bi smatrao da je vjerovatno da će Grčka osvojiti Evropsko prvenstvu u fudbalu?
Not now, John! je napisao:
Jedina razlika izneđu naučnika i tih drugih koje spominješ je u tome što će naučnik najprije provjeriti nešto prije nego što to proglasi istinom, a ovi drugi će poći od toga da je neka pretpostavka istina i neće ni pokušati da je dokažu/opovrgnu.
Moje iskustvo govori da to nije uvijek tako jednostavno, recimo do mnogih pronalazaka se došlo slučajnošću, čitao sam o tome, i sad recimo da neko dođe do nečega slučajno ali kasnije nije u stanju ponoviti taj naučni eksperiment jer ne zna šta je slučajno pomiješao, pokrenuo. On (samo on) će znati da se taj eksperiment može uspješno izvesti, ali mu drugi možda neće vjerovati. On zna da je to uspio, ali drugi mogu reći: "on je pošao od toga da je to istina i to tvrdoglavo smatra istinom, ali to nikad nije uspio dokazati". Tako ti je često kad je u pitanju metafizika (parapsihologija, duhovnost) i to je ono što sam ja vidio da često stvara zabunu i nepotrebni zid između nauke i duhovnosti. Neki ljudi lažu i privlače pažnju spiritualnim naklapanjem, ali ima onih koji su stvarno vidjeli-doživjeli-osjetili nešto izvan svijeta od pet čula, a kad pričaju o tome ne vjeruje im se jer tu pojavu nisu premjerili metrom, izvagali vagom, uhvatili je u posudu i pokazali drugima. A takvi koji su to doživjeli ni ne traže uvijek od drugih da im slijepo vjeruju, već da sami istražuju oko toga. Poziv na slijepu vjeru je dobar možda samo u malom broju stvari, a i to samo kao početna osnova na kojoj tek treba graditi potvrdu ili opovrgavanje, dok poziv na opštu i stalnu slijepu vjeru (ni u nauci ni u religiji) nije dobar.
A to što naučnici nešto provjere prije nego što to proglase istinom ne znači da je to istina i da je ta provjera neka garancija, sama nauka je to potvrdila. Recimo naučnici imaju skup podataka i iz njih izvuku jedini zaključak koji iz njih i mogu izvući, i to je OK, a onda to proglase istinom. Ali se vremenom ispostavi da se dotična pojava mogla posmatrati i sa nekih drugih strana, uz nove podatke (kao u istažnom sudstvu na primjer), uz savremenija sredstva, pa se dođe do sasvim drugog zaključka. Recimo to se dešava baš kod utvđivanja starosti fosila, Zemlje, dinosaurusa i mnogo čega drugog (drevne civilizacije, piramide: da li su Egipatske ili su starije, neki naučnici su mijenjali svoja mišljena po tom pitanju). A ipak se prethodni zaključak već proglasio istinom i bio je opšteprihvaćen. U jednoj knjizi je dat dobar prijedlog, nemojmo govoriti "to je tako i tako" nego uvijek recimo "mi do sada smatramo da je to tako".
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
), prilično umoran.
