Nikola Tesla
...Upoznao je takođe nepoznatog, ali zapanjujuće zgodnog južnjaka koji je tek diplomirao na Američkoj mornaričkoj akademiji - Richmonda Pearsona Hobsona. Tesla je već imao 37 god. i bio kosmopolita, ne preterano zainteresovan za nova poznanstva. Ali je osećao čudnu privlačnost prema mladom oficiru čija je dečačka pojava bila u apsurdnom kontrastu sa tamnim, švalerskim brkovima koje je isticao. Hobson je bio nalik nekakvom srpskom heroju Teslinog ideala: muževan, romantičan muškarac od akcije u kojem se spaja urođena inteligencija i dobar odgoj.
Među Teslinim kritičarima govorkalo se da je homoseksualac. U neko drugo vreme ili u drugoj zemlji, to bi imalo manje uticaja na njegovu karijeru, ali u viktorijanskoj Americi, u ozbiljnom društvu inžinjera, takve glasine trebalo je da posluže kao ubojito oružje njegovih neprijatelja. Pošto se nikad nije ni trudio da opovrgne bilo kakve glasine, jedino objašnjenje koje je iznosio u prilog svom celibatu bilo je zahtevnost njegovog rada. Ovo, međutim, nije bilo prihvatljivo za društvo tog doba i pritisak da se oženi bio je neumoljiv.
Imajući ovo u vidu, Tesline fobije su bile velika prepreka za intimne veze. On je, međutim, jedno vreme iznajmljivao apartman u luksuznom hotelu Marquery na onoj strani Park avenije na kojoj se nalaze 47. i 48. ulica, u isto vreme kad je živeo u drugom hotelu. Jednom je rekao Kennethu Swezeyu da ga je koristio za susrete sa ''posebnim'' prijateljima i poznanicima. Ova izjava je otvorena za razne interpretacije.
Porodica Johnson upoznala ga je mnoštvom žena koje su bile zgodne, talentovane ili bogate, a ponekad sve to zajedno. Dosta ih je priznalo da ih je Tesla seksualno privlačio. On nikada nije uzvraćao, ali takve ponude su očigledno godile njegovom egu.
U periodu između dva rata jedan od najprisnijih Teslinih prijatelja postao je Georg Sylvester Viereck (1884-1962). Jedina sačuvana Teslina pesma "Delovi božanskog ogovaranja'' posvećena je ''mom prijatelju i neuporedivom pesniku'' - G. S. Vierecku, američkom pesniku nemačkog (i plemićkog) porekla prema kojem je Tesla, kako je zabeležio u jednom pismu upućenom njemu, ''osećao takvo divljenje da je njegov rukopis počeo da liči na pesnikov'' (Cheney, ibid. str. 244). Ko je bio zapravo taj Viereck?! U nemačkim enciklopedijama i pregledima književnosti danas ga nema, jer iako nemačkog porekla, pisao je uglavnom na engleskom (i ne svrstava se čak ni među nemačke emigrantske autore). Za američke referentne priručnike važi isto - on se prosto nikad nije amerikanizovao i odrekao nemačkog nacionalnog identiteta. Razlog ovoj ne-aproprijaciji nekad relativno poznatog pesnika, publiciste, pisca istorijskih romana, leži u nemilim stranicama njegove biografije. Viereck je u oba svetska rata podržavao nemačku stranu, a zbog rada u nemačkoj ambasadi za vreme Drugog svetskog rata, odležao je zatvorsku kaznu i osuđen na zaborav. Međutim, među poznavaocima i istraživačima gej književne kulture, Viereckovo pesničko delo s početka 20. veka, i dalje je izazivalo interesovanje. On se svrstava među takozvane ''dekadentne'' gej pesnike'' na prelazu dva veka. Viereck je pripadao i krugu okultiste Aleistera Crowleya, poznatom takođe po pesmama sa homoerotskim aspektima, koji je u svojim ''Ispovestima'' zapisao o Vierecku da je ''homoseksulac u duši, mada, verujem, ne tako mnogo u praksi''. Ostalo je zabeleženo da je recimo, zajedno sa jednim biografom Lorda Alfreda Douglasa, uramljivao ljubičice sa groba Oscara Wildea. Njegova veze i poznanstva sa najvećim seksolozima, emancipatorima i ustanovljivačima gej pokreta iz prve polovine 20. veka, izuzetno dobro su poznate. O poseti Magnusa Hirschfelda (1868 - 1935) američkim gradovima 1930.god. pisao je afirmativno u američkim novinama, a jedan poduži esej o njemu objavljen je u njegovoj zbirci eseja "Glimpses of the Great" (London, 1930). Naziv eseja ''Hirschfeld - Einstein pola'', čini se da je preuzeo nemački režiser Rosa von Praunheim za svoj dokumentarac o Hirschfeldu - ''Einstein des Geschlechtes''. U istoj zbirci, pisao je i o Albertu Mollu, a za zanimljivi istorijski roman ''My First Two Thousend Years'', recenziju su dali čuveni seksolog Ellis Havelock (1859-1939) i Thomas Mann. Kasnije će održavati korespodenciju i sa Alfredom Kinseyem .