Schlager je napisao:
ja ne pamtim da je zvezda nadoknadila 2 gola razlike ni kad je bila 50 puta jača nego sad...ovo je samo novinarsko napucavanje atmosfere.
sportski je nadati se i pokušati,ali šanse za prolaz su mizerne.
Kako bolan? A Dinamo Tbilisi od prije četiri godine? Sa najvećim igračkim i trenerskim, a bogami i funkcionerskim prevarama u istoriji kluba. Menadžment Lukić i Adžić, na klupi Pižon, a u timu Guma, Blažić, Drogba Lekić, kapiten Psiho, "Ni sam ne znam otkud ja u Zvezdi" Cvetković, Savio, "golman" Pavlović i kompanija... Kad se to dogodilo, ja sam počeo da vjerujem da je na Marakani apsolutno sve moguće. Od najvećih katastrofa, do epskih pobjeda, tako da sam apsolutno ubijeđen da sutra Zvezda može do trijumfa i prolaza, ali za tako nešto potrebno je više stvari. Potreban je trener od autoriteta i znanja, da Milijaša konačno zakuca na klupu, dok se ne dovede u red (čitaj:dok ga ne prodaju u Kinu ili Azerbejdžan). Da mjesto u špicu zauzme Dauda, koji je apsolutna klasa od igrača, za sve Zvezdine napadače, ali dečko nema sa kim da igra. Imputira mu se konstantno taj manjak zalaganja, a lično bi i mene bolila ona stvar, kad vidim da se na krilo guraju Kasalica i Pečnik, koji to nisu ni u snu, kad je uprava nesposobna da dovede normalne štopere, kao i kad vidim da je glavni kreator i kapiten, igrač fizički ispod nivoa rekreativca, koji dušu ispušta u 15-om minutu meča, usporava igru, carini loptu i čeka priliku da dune dug pas, ka napadačkoj liniji, u nadi da će lopta pasti pred Kasalicu pod adekvatnim uglom, kako se ovaj ne bi dugo mučio sa prijemom, kao što je obično slučaj, ili se nadajući da se na Daudu neće nakačiti oba protivnička štopera, znajući da je upravo on jedina prava opasnost po gol. Dauda je igrač koji prati igru, kreće se po liniji odbrane i čeka pas u prazan prostor. Da ga se koristi na taj način, nadavao bi se golova i pored toga što nema baš briljatnu realizaciju...
Obiće nam se te greške o glavu, po ko zna koji put. Po trilioniti put ista stvar. Pojačanja stižu kasno, iako se zna da se ključne utakmice u Evropi igraju već u avgustu. Barata se nekim nerealnim pojačanjima (Milevski, Gekas, Jovanović...), pride se uzimaju igrači za već popunjene pozicije, a krizna mjesta u timu, i dalje se krpe nekim prinudnim rješenjima (Vešović na beku, Kasalica i Pečnik na krilima) i kao šlag na kraju, ono kvaliteta što posjedujemo ne koristimo na pravi način. Sad je to Ninković, Dauda, ubijeđen sam i Pečnik. Prije su to bili Evandro recimo, kod Pižona i Dostanića i Lazović, pa Barkos i Molina još ranije i tako dalje...