Sad ću prenijeti jedno skoro cijelo poglavlje proroka Jeremije uz malo analize.
U ovom postu je analiza a u naredom je to poglavlje.
Činjenica je da naš narod ulazi na vrata crkvenih objekata da na neki način iskažu svoje viđenje pobožnosti, ili da samo budu viđeni u crkvi (kao političari) jer je to sada postalo moderno i daje određene poene kod drugih koji su jednako neuki kao oni koji na taj način stiču poene. Činjenica je dakle da se Srbi diče svojim crkvama i uzdaju u njih smatrajući ih vratima do Boga pa misle i govore "crkva Božija, crkva Božija ovo je" a sam Bog kaže da su to lažne riječi i lažna uzdanja. I upravo bi njima koji ulaze na vrata crkve trebalo ukazati na određene stvari a koje su jednim dijelom ovde iznesene, a jasno ih je iznio i prorok u ovome što slijedi, da prije svega treba popraviti svoje puteve u životu i svoja djela a ne uzdati se u lažnu pobožnost i oslanjati se na crkve iluzorno misleći da one približavaju Bogu.
Takođe činjenica je da kod Srba ima dosta muljaže i nepravde u sudovima, ne samo onim na sudu kao ustanovi već i sudovima koje obični ljudi donose po pitanju drugih ljudi, recimo pod uticajem mita i drugog će se izmijeniti mišljenje o nekome (bolji je onaj koji je dao mito a lošiji onaj koji nije). A zapravo treba suditi pravo između čovjeka i bližnjega njegova.
Takođe je činjenica da Srbi zapravo imaju veoma mnogo bogova a to je jasno kad se pogleda crkveni kalendar u kome ima mnogo lažnih bogova kojima se Srbi klanjaju, odaju im priznanje iako su u pitanju obični ljudi koji su se možda nešto duhovno isticali ali to je samo njihova zasluga a ne povod da se od njih prave bogovi. Srbi imaju mnogo bogova kojima slave nekakve krsne slave i mole se "svetitelju" kao što se treba moliti Bogu, smatrajući "svetitelja" za posrednika između sebe i Boga čime direktno krše učenje Svetog Pisma:
"Jer je jedan Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus" (1. Poslanica Timoteju 2,5)
A mnogi Srbi se mnogo više mole "svetiteljima" nego Bogu i jedinom posredniku, Isusu Hristu. A ne bi smjeli da se ni malo mole nekom drugom osim Bogu.
Narodi su se uvijek molili samo onima koje su smatrali bogovima, njima su priređivali svetkovina, njima prinosili žrtve. Dok god Srbi imaju ovakav stav prema "svetiteljima" oni ih time (u očima pravog Boga) smatraju za bogove, htjeli to priznati ili ne, bili toga svjesni ili ne.
Tako da Srbi imaju mnogo bogova, za koje misle da ih paze i izbavljaju, a koje su sami sebi načinili, i drže njihove ikone kao sramotne oltare na kojima kade tim lažnim bogovima kao što su Izraelci kadili Valu (a po Mojsijevom zakonu se kadilo samo pravom Bogu što potvrđuje da Srbi "svetitelje" kojima kade priznaju za bogove), kao što sve lijepo piše u Svetom Pismu:
"A gdje su bogovi tvoji koje si načinio sebi? neka ustanu, ako te mogu izbaviti kad si u nevolji, jer imaš, Juda, bogova koliko gradova." (Jeremija 2,28)
"Jer imaš bogova, Judo, koliko gradova, i koliko ima ulica u Jerusalimu, toliko podigoste oltara sramotnijeh, oltara, da kadite Valu." (Jeremija 11,13)
Takođe u ovom gore stihu se poziva da oni koji imaju lažne bogove vide da li ih ti lažni bogovi mogu izbaviti u nevolji, da li nam je kao narodu bolje sad kako se umnožavaju lažni bogovi, slave, svetkovine, kako se grade crkveni objekti. Sad to treba iskreno pogledati i analizirati.
Takođe Jeremija u ovome što dole slijedi kaže da se narod uzda u lažne riječi, o tome je već pisano, uzda se u nauku o tradiciji i nekakvom bogoštovlju kroz to, a što zapravo ne pomaže.
Takođe Jeremija kaže upravo ono što se ne može ne vidjeti, da mnogi koji idu u crkve zapravo sa strane kradu, ubijaju, čine preljube (ovo masovno i na više nivoa, mislima, željama i djelima), kunu se krivo, kade i slave druge bogove o kojima zapravo ne znaju ništa, a onda se nakon svega okupljaju i stoje u crkvama kojima daju božija imena i smatraju da su se time izbavili i očistili od onoga što su radili, i da sad mogu u drugi krug nedjela. Time ni ne poštuju crkve kojima daju božija imena i koje tim svojim djelima smatraju hajdučkim pećinama.
I zar ne kupe sinovi drva, očevi lože oganj a žene mijese tijesto i peku slavske kolače i sve ostalo da bi slavili lažne bogove? Zar ne slave Srbi veoma mnogo "svetu Petku" kao da je nekakva carica nebeska? Kao što sam nedavno pročitao da je rekao jedan monah, citiram: "U vaseljeni sveta Petka je uzvišena. Slavi je svo pravoslavlje".
A ne slave li Srbi i "svetog" Nikolu koga prikazuju kao ratnika koji ubija aždaju, a koga smatraju da sada stoji na nebu kao kakav nebeski ratnik, i koga takođe svojim djelima i kađenjem smatraju za boga, iako je Otac Nebeski jasno rekao u Svetom Pismu:
"Ako se nađe kod tebe u kojem od mjesta tvojih, koja ti da Bog tvoj, čovjek ili žena da učini zlo pred Bogom tvojim prestupajući zavjet njegov, i otiđe te služi drugim bogovima i klanja im se, ili suncu ili mjesecu ili čemu god iz vojske nebeske, što nijesam zapovijedio, i tebi se to javi i ti čuješ, onda raspitaj dobro; pa ako bude istina i doista se učinila ona gadna stvar u Izrailju, izvedi onoga čovjeka ili onu ženu, koji učiniše ono zlo, na vrata svoja, čovjeka onoga ili ženu, i zaspi ih kamenjem da poginu." (5. knjiga Mojsijeva 17, 2-5)
Takođe se može vidjeti iz Svetog Pisma da Bog nije potencirao vanjsko iskazivanje pobožnosti kroz rituale i crkvene službe ("Jer ne govorih ocima vašim, niti im zapovijedih, kad ih izvedoh iz zemlje Misirske, za žrtve paljenice ni za prinose") već je potencirao slušanje Boga i samim tim unutrašnje duhovne plodove ispoljene pozitivnim djelima ("Nego im ovo zapovjedih govoreći: slušajte glas moj i biću vam Bog i vi ćete mi biti narod, i idite svijem putovima koje vam zapovijedih, da bi vam dobro bilo").
Kao što na drugom mjestu jasno i nedvosmisleno kaže:
"Zar su mile Bogu žrtve paljenice i prinosi kao kad se sluša glas njegov? Gle, poslušnost je bolja od žrtve i pokornost od pretiline ovnujske." (1. Samuilova 15,22)
Ali umjesto da se prevaziđe nekadašnje spoljašnje služenje Bogu, koje je još davno trebalo biti unaprijeđeno i transformisano u pravo duhovno unutražnje bogosložje, narod to iz svojih interesa i neduhovnih misli još do danas, unatoč ovim kristalno jasnim stihovima, učenjem, upozorenjima iz Svetog Pisma nije polušao, i umjesto da napreduje i ode korak unaprijed narod je nazadovao i vratio se unazad, u staro površno ritualno služenje Bogu. Kao što prorok Jeremija lijepo kaže:
"Ali ne poslušaše, niti uha svojega prignuše, nego idoše po savjetima i mislima zloga srca svojega, i otidoše natrag a ne naprijed"
Bilo je pojedinaca koji su ukazivali na sve ovo, a koji i sada ukazuju, ali narod ne sluša, ni sama crkva ne sluša,
"Govorićeš im sve ove riječi, ali te neće poslušati; i zvaćeš ih, ali ti se neće odazvati."
U sledećem postu prilažem skoro cijelo to poglavlje koje mi je prije par večeri dosta zvonilo u glavi kad sam ga čitao, i koje sam tada povezao i sa hramom koji se uskoro završava u centru Banjaluke. A Bog je zaprijetio:
"Nego idite sada na moje mjesto, koje je bilo u Silomu, gdje namjestih ime svoje ispočetka, i vidite što sam mu učinio za zloću naroda svojega Izrailja"
"Zato ću učiniti tomu domu, koji se zove mojim imenom, u koji se vi uzdate, i ovomu mjestu, koje dadoh vama i ocima vašim, kao što sam učinio Silomu"
Bog je odbacio svoj dom koji je blagoslovio i koji je bio izgrađen po Njegovoj volji (ovaj u Silomu a kasnije i Solomonov hram). Pa kad je odbacio i uništio svoj dom koji je blagoslovio šta li se tek može očekivati da će uraditi od onih koje nije blagoslovio i koji se više suprotstavljaju duhovnosti koju Bog želi nego što joj doprinose?!?
Je li ono Hilandar gorio?
Jesu li rušene pravoslavne crkve i manastiri na Kosovu?
A šta je sledeće?
|