banjalukaforum.com

_________________
In principio erat verbum

Covjece kazes da si pravoslavac a oco pises za ovu temu.

_________________
In principio erat verbum

Koliko dvodimenzionalnih nacina razmisljanja na jednom mjestu...

onaj ko hoce da vidi nesto u padu drveta na djurdjevdan ce sigurno to vidjeti, dali je to istina ili ne, to ce sam odluciti, a postoji nesto drugo - Ne iskusavajte Boga svoga !

Синак... превише си провидан.

_________________
Маран Ата

Nado, dobrodošla i od mene.
Ono što iznosiš i način kako to činiš (duh koji osjećam), pozdravljam od srca.
Svako dobro.

_________________
UIOSDSAHA

Marane, pa ti ne znas za zajebanciju, jeli?

A sto zar ti nisi providan?
Ja volim providnost, nadam se da i ti.

Nemoj samo da se osjecas usamljenim u ovom svijetu, svi na ovom forumu te vole, samo se zajebavaju.

_________________
In principio erat verbum

Hvala svima na dobrodoslici, hvala domacini

Prosto je zapanjujuće, ali mi zabrinjavajuće, koliko mnogo stihova pa i cijelih poglavlja starozavjetnih proroka može da se primjeni i na današnje Srbe i (ne)duhovnu stanje među njima. Ta poglavlja se sa tolikom preciznošću mogu preslikati na Srbe kao da su pisana za njih. O tome ću sada pisati.

Ovde je već mnogo pisano o duhovnom stanju među Srbima koje se može najkraće opisati stihom iz Svetog Pisma:

"Zato reče Bog: što se ovaj narod približuje ustima svojima i usnama svojim poštuje me, a srce im daleko stoji od mene, i strah kojim me se boje zapovijest je ljudska kojoj su naučeni." (Izaija 29,13)


Kao što rekoh već je mnogo pisano o tome pa ću samo kratko, lako je primjetno koliko se u narodu mnogo ljudi izdaje za vjernike, koliko se ponose tradicijom i čuvanjem tradicije, a koliko ti ljudi uopšte ne znaju šta piše u Svetom Pismu, koliko bolje poznaju crkvenu kalendar od Svetog Pisma, koliko bolje poznaju slavske običaje nego Sveto Pismo, a da još pri svemu tome misle da treba da bude tako kako je, da su ugodni Bogu kao takvi, misle da se sa svakom proslavljenom slavom, božićem i uskrsom približavaju Bogu. A da čitaju i poznaju Sveto Pismo vidjeli bi da stvari stoje sasvim drugačije. Vidjeli bi da dosta toga što su smatrali bijelim je crno a dosta toga što su smatrali crnim je bijelo. Mislim da mnogi to bar podsvjesno ili polusvjesno znaju i da zato ni ne čitaju Sveto Pismo iz straha da će vidjeti da su drugačiji nego što sami sebe predstavljaju. I mislim da je to razlog zašto i crkva ne potencira samostalno čitanje Svetog Pisma od strane vjernika.

Mnogi se busaju u prsa da su neki veliki vjernici, srbi pravoslavci, da imaju najbolju i najispravniju vjeru...A gdje se to vidi? Gdje su plodovi toga?

Ovaj narod je izgubio iz vida šta znači vjera i pobožnost. Vjera i pobožnost nije obdržavanje određenih svetkovina i rituala u strogo naznačene dane pri čemu se misli da su se ispunile duhovne obaveze i da su time oni koji to rade još bliži Bogu. To je samo vanjska forma koja se nekada davno radila jer je tada trebalo da bude tako. To je na mnogo mjesta jasno naznačeno u Svetom Pismu kog se pravoslavna crkva navodno drži, bar na riječima, sve više samo na riječima. Nekadašnje davno prinošenje žrtava, obrezanje tijela i krštenje vodom je kasnije ukinuto i na mnogo mjesta u Svetom Pismu je rečeno da je to samo bila forma, simbolika, a da je zapravo potrebno prinošenje duhovnih žrtava kroz unutrašnju i duhovnu službu Bogu, da je potrebno obrezanje srca tj. čišćenje srca, da je na snazi krštenje Duhom Svetim kako je Isus Hrist rekao tj. donošenje duhovnih plodova a ne ritualno polijevanje vodom nakon čega "kršteni" i dalje nastavlja da živi kao da nikad za vjeru i Boga nije čuo već je "kršten" radi pomodarstva, ugleda, dobijanja krštenice da be se mogao vjenčati u crkvi, a i to radi pomodarstva i ugleda, pri čemu nastavlja lagati, varati, krasti, psovati. Svakom razumom je onda jasno zašto je još Isus Hrist rekao da je bitno i jedino mjerodavno krštenje Duhom Svetim, jer ono dolazi kao posljedica i rezultat duhovnog rada kroz koji se već iskazala odlučnost i predanost Bogu i pobožnom duhovnom životu. A to se lako može i dokazati kad se vidi da nema razlike između mnogih crkveno krštenih i nekrštenih osoba, dok se kod kršenih Duhom Svetim jasno vidjela razlika kako i piše u Svetom Pismu

Poenta je da se narod sve više, i već odavno previše, oslanja samo na vanjske rituale i običaje a da sve manje ima onoga što ima pravo da se zove duhovnost. A to je prosto zato što je ljudima lakše slaviti slave, božiće i uskrse na kojima dobro pojedu i popiju (to je mnogima najdraži dio tih svetkovina) nego raditi na sebi, čitati Sveto Pismo i ponašati se u skladu sa njim.

I kad je to tako kako se onda može govoriti o nekoj duhovnosti i pobožnosti kod Srba? A zar se ne radi zapravo o velikom, prevelikom, gigantskom licemjerju? O laganju samih sebe? O stvaranju lažne slike i života u iluziji da smo dobri, pobožni, da su nevolje koja nas snalaze nepravedne i da mi nepravedno stradamo? A kome pada na pamet da nam je ovako loše i sve lošije baš zbog tog licemjerstva, laži, samoobmana, direktnog kršenja Svetog Pisma, bezbožnosti tamo gdje mnogi vide pobožnost...?

Mnogi se prikazuju kao vjernici ali su im unutrašnje namjere sasvim drugačije, u sebi imaju neduhovne misli, želje, rade ono što se suprotstavlja učenju Svetog Pisma, ali te namjere i djela sakrivaju, misle da tako mogu raditi jer ih niko ne vidi, niko ne zna, misle da sakrivaju i od samog Boga, izgleda im kao da rade u mraku gdje ih niko ne vidi.

"Teško onima koji duboko sakrivaju od Boga namjeru, koji rade u mraku i govore: ko nas vidi? I ko nas zna?" (Izaija 29, 15)


Srbi na riječima priznaju Sveto Pismo, pa pogledajmo šta u njemu piše. U prorocima stoje stihovi, nizovi stihova, cijela poglavlja koja kao da su opisana za nas. Da li su pisana i za nas ili samo za Izraelce nije toliko bitno, bitno je da je apostola Pavle napisao:
"A ovo biše ugledi nama, da mi ne želimo zala, kao i oni što želješe..." (1. Korinćanima 10,6)

Stari Zavjet je poučna istorija Izraelaca koja nam služi da učimo na tuđim iskustvima, da težimo dobru kojem su oni težili i za koje su bili nagrađivani, i da ne činimo zlo koje su oni činili za koje su bili kažnjavani. U tome je opravdanje da se uporedimo sa Izraelcima, a pošto se veoma mnogo toga u njihovom ponašanju i njihovom odnosu prema Bogu može pronaći i kod nas, i to čestu u preslikavanju 1/1, onda je dobro to analizirati i vidjeti šta možemo očekivati kao Božiji odgovor na takvo ponašanje.

Vidim da se stvara euforija oko hrama koji se završava u centru Banjaluke, da se sa njim ponose osobe koje i nisu vjernici, da se sa njim ponose oni koji misle da su vjernici ali to ničim ne iskazuju (osim prejedavanjem i opijanjem na slavama), da se taj objekat shvata kao veliki korak prema Bogu, da se taj objekat vidi kao još jedna šansa za iskazivanje često lažne, površne, licemjerne pobožnosti, da se taj objekat vidi kao još jedna šansa za srbovanje i prkos prema nekima.

Drugim riječima Banjaluka je dobila još jedan objekat za površnu, pokaznu, često licemjernu a ponekad i iskrenu ali pogrešnu i nedovoljnu pobožnost. I opet nema naznaka da bi se stvari mogle vratiti na svoje pravo mjesto, da se ljude uče unutrašnjoj pobožnosti, samostalnoj duhovnoj izgradnji, težnji ka (samo)spoznajama, upoznavanju sebe, duhovnom rastu, samostalnom čitanju Svetog Pisma, razvijanju mira, tolerancije, iskrenosti, poštenja, čistote, milosti, vjere, krotosti, ljubavi prema bližnjima.

Radi se ono što ne daje neke plodove već samo stvara iluziju pobožnosti a ne radi se ono što treba da se radi i što čini pravu pobožnost.

A o svemu ovome jasno piše u Svetom Pismu i sve se može tamo provjeriti što ću i pokazati u narednim postovima. Mada bi i zdrav razum pa i obična logika trebali reći da je to tako.

Sad ću prenijeti jedno skoro cijelo poglavlje proroka Jeremije uz malo analize.

U ovom postu je analiza a u naredom je to poglavlje.



Činjenica je da naš narod ulazi na vrata crkvenih objekata da na neki način iskažu svoje viđenje pobožnosti, ili da samo budu viđeni u crkvi (kao političari) jer je to sada postalo moderno i daje određene poene kod drugih koji su jednako neuki kao oni koji na taj način stiču poene. Činjenica je dakle da se Srbi diče svojim crkvama i uzdaju u njih smatrajući ih vratima do Boga pa misle i govore "crkva Božija, crkva Božija ovo je" a sam Bog kaže da su to lažne riječi i lažna uzdanja. I upravo bi njima koji ulaze na vrata crkve trebalo ukazati na određene stvari a koje su jednim dijelom ovde iznesene, a jasno ih je iznio i prorok u ovome što slijedi, da prije svega treba popraviti svoje puteve u životu i svoja djela a ne uzdati se u lažnu pobožnost i oslanjati se na crkve iluzorno misleći da one približavaju Bogu.

Takođe činjenica je da kod Srba ima dosta muljaže i nepravde u sudovima, ne samo onim na sudu kao ustanovi već i sudovima koje obični ljudi donose po pitanju drugih ljudi, recimo pod uticajem mita i drugog će se izmijeniti mišljenje o nekome (bolji je onaj koji je dao mito a lošiji onaj koji nije). A zapravo treba suditi pravo između čovjeka i bližnjega njegova.

Takođe je činjenica da Srbi zapravo imaju veoma mnogo bogova a to je jasno kad se pogleda crkveni kalendar u kome ima mnogo lažnih bogova kojima se Srbi klanjaju, odaju im priznanje iako su u pitanju obični ljudi koji su se možda nešto duhovno isticali ali to je samo njihova zasluga a ne povod da se od njih prave bogovi. Srbi imaju mnogo bogova kojima slave nekakve krsne slave i mole se "svetitelju" kao što se treba moliti Bogu, smatrajući "svetitelja" za posrednika između sebe i Boga čime direktno krše učenje Svetog Pisma:

"Jer je jedan Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus" (1. Poslanica Timoteju 2,5)

A mnogi Srbi se mnogo više mole "svetiteljima" nego Bogu i jedinom posredniku, Isusu Hristu. A ne bi smjeli da se ni malo mole nekom drugom osim Bogu.

Narodi su se uvijek molili samo onima koje su smatrali bogovima, njima su priređivali svetkovina, njima prinosili žrtve. Dok god Srbi imaju ovakav stav prema "svetiteljima" oni ih time (u očima pravog Boga) smatraju za bogove, htjeli to priznati ili ne, bili toga svjesni ili ne.
Tako da Srbi imaju mnogo bogova, za koje misle da ih paze i izbavljaju, a koje su sami sebi načinili, i drže njihove ikone kao sramotne oltare na kojima kade tim lažnim bogovima kao što su Izraelci kadili Valu (a po Mojsijevom zakonu se kadilo samo pravom Bogu što potvrđuje da Srbi "svetitelje" kojima kade priznaju za bogove), kao što sve lijepo piše u Svetom Pismu:

"A gdje su bogovi tvoji koje si načinio sebi? neka ustanu, ako te mogu izbaviti kad si u nevolji, jer imaš, Juda, bogova koliko gradova." (Jeremija 2,28)

"Jer imaš bogova, Judo, koliko gradova, i koliko ima ulica u Jerusalimu, toliko podigoste oltara sramotnijeh, oltara, da kadite Valu." (Jeremija 11,13)


Takođe u ovom gore stihu se poziva da oni koji imaju lažne bogove vide da li ih ti lažni bogovi mogu izbaviti u nevolji, da li nam je kao narodu bolje sad kako se umnožavaju lažni bogovi, slave, svetkovine, kako se grade crkveni objekti. Sad to treba iskreno pogledati i analizirati.

Takođe Jeremija u ovome što dole slijedi kaže da se narod uzda u lažne riječi, o tome je već pisano, uzda se u nauku o tradiciji i nekakvom bogoštovlju kroz to, a što zapravo ne pomaže.

Takođe Jeremija kaže upravo ono što se ne može ne vidjeti, da mnogi koji idu u crkve zapravo sa strane kradu, ubijaju, čine preljube (ovo masovno i na više nivoa, mislima, željama i djelima), kunu se krivo, kade i slave druge bogove o kojima zapravo ne znaju ništa, a onda se nakon svega okupljaju i stoje u crkvama kojima daju božija imena i smatraju da su se time izbavili i očistili od onoga što su radili, i da sad mogu u drugi krug nedjela. Time ni ne poštuju crkve kojima daju božija imena i koje tim svojim djelima smatraju hajdučkim pećinama.

I zar ne kupe sinovi drva, očevi lože oganj a žene mijese tijesto i peku slavske kolače i sve ostalo da bi slavili lažne bogove? Zar ne slave Srbi veoma mnogo "svetu Petku" kao da je nekakva carica nebeska? Kao što sam nedavno pročitao da je rekao jedan monah, citiram: "U vaseljeni sveta Petka je uzvišena. Slavi je svo pravoslavlje".

A ne slave li Srbi i "svetog" Nikolu koga prikazuju kao ratnika koji ubija aždaju, a koga smatraju da sada stoji na nebu kao kakav nebeski ratnik, i koga takođe svojim djelima i kađenjem smatraju za boga, iako je Otac Nebeski jasno rekao u Svetom Pismu:

"Ako se nađe kod tebe u kojem od mjesta tvojih, koja ti da Bog tvoj, čovjek ili žena da učini zlo pred Bogom tvojim prestupajući zavjet njegov, i otiđe te služi drugim bogovima i klanja im se, ili suncu ili mjesecu ili čemu god iz vojske nebeske, što nijesam zapovijedio, i tebi se to javi i ti čuješ, onda raspitaj dobro; pa ako bude istina i doista se učinila ona gadna stvar u Izrailju, izvedi onoga čovjeka ili onu ženu, koji učiniše ono zlo, na vrata svoja, čovjeka onoga ili ženu, i zaspi ih kamenjem da poginu." (5. knjiga Mojsijeva 17, 2-5)


Takođe se može vidjeti iz Svetog Pisma da Bog nije potencirao vanjsko iskazivanje pobožnosti kroz rituale i crkvene službe ("Jer ne govorih ocima vašim, niti im zapovijedih, kad ih izvedoh iz zemlje Misirske, za žrtve paljenice ni za prinose") već je potencirao slušanje Boga i samim tim unutrašnje duhovne plodove ispoljene pozitivnim djelima ("Nego im ovo zapovjedih govoreći: slušajte glas moj i biću vam Bog i vi ćete mi biti narod, i idite svijem putovima koje vam zapovijedih, da bi vam dobro bilo").

Kao što na drugom mjestu jasno i nedvosmisleno kaže:


"Zar su mile Bogu žrtve paljenice i prinosi kao kad se sluša glas njegov? Gle, poslušnost je bolja od žrtve i pokornost od pretiline ovnujske." (1. Samuilova 15,22)


Ali umjesto da se prevaziđe nekadašnje spoljašnje služenje Bogu, koje je još davno trebalo biti unaprijeđeno i transformisano u pravo duhovno unutražnje bogosložje, narod to iz svojih interesa i neduhovnih misli još do danas, unatoč ovim kristalno jasnim stihovima, učenjem, upozorenjima iz Svetog Pisma nije polušao, i umjesto da napreduje i ode korak unaprijed narod je nazadovao i vratio se unazad, u staro površno ritualno služenje Bogu. Kao što prorok Jeremija lijepo kaže:


"Ali ne poslušaše, niti uha svojega prignuše, nego idoše po savjetima i mislima zloga srca svojega, i otidoše natrag a ne naprijed"


Bilo je pojedinaca koji su ukazivali na sve ovo, a koji i sada ukazuju, ali narod ne sluša, ni sama crkva ne sluša,


"Govorićeš im sve ove riječi, ali te neće poslušati; i zvaćeš ih, ali ti se neće odazvati."


U sledećem postu prilažem skoro cijelo to poglavlje koje mi je prije par večeri dosta zvonilo u glavi kad sam ga čitao, i koje sam tada povezao i sa hramom koji se uskoro završava u centru Banjaluke. A Bog je zaprijetio:


"Nego idite sada na moje mjesto, koje je bilo u Silomu, gdje namjestih ime svoje ispočetka, i vidite što sam mu učinio za zloću naroda svojega Izrailja"

"Zato ću učiniti tomu domu, koji se zove mojim imenom, u koji se vi uzdate, i ovomu mjestu, koje dadoh vama i ocima vašim, kao što sam učinio Silomu"


Bog je odbacio svoj dom koji je blagoslovio i koji je bio izgrađen po Njegovoj volji (ovaj u Silomu a kasnije i Solomonov hram). Pa kad je odbacio i uništio svoj dom koji je blagoslovio šta li se tek može očekivati da će uraditi od onih koje nije blagoslovio i koji se više suprotstavljaju duhovnosti koju Bog želi nego što joj doprinose?!?

Je li ono Hilandar gorio?
Jesu li rušene pravoslavne crkve i manastiri na Kosovu?
A šta je sledeće?

7. poglavlje proroka Jeremije



Riječ koja dođe Jeremiji od Boga govoreći: stani na vratima doma Božijeg, i oglasi ondje ovu riječ, i reci: čujte riječ Božiju, svi Judejci, koji ulazite na ova vrata da se poklonite Bogu. Ovako govori Bog nad vojskama, Bog Izrailjev: popravite svoje putove i djela svoja, pa ću učiniti da stanujete na ovom mjestu. Ne uzdajte se u lažne riječi govoreći: crkva Božija, crkva Božija, crkva Božija ovo je. Nego doista popravite svoje putove i djela svoja, i sudite pravo između čovjeka i bližnjega njegova. Strancu, siroti i udovici ne činite krivo, i krvi prave ne proljevajte na ovom mjestu, i ne idite za drugim bogovima na svoje zlo. Tada ću učiniti da stanujete od vijeka do vijeka na ovom mjestu, u zemlji koju sam dao ocima vašim. Eto, vi se uzdate u riječi lažne, koje ne pomažu. Kradete, ubijate i činite preljubu, kunete se krivo, i kadite Valima, i idete za drugim bogovima, kojih ne znate; pa onda dohodite i stajete preda mnom u ovom domu, koji se zove mojim imenom, i govorite: izbavismo se, da činite sve ove gadove. Je li ovaj dom, koji se zove mojim imenom, u vašim očima pećina hajdučka? Gle, i ja vidim, veli Bog. Nego idite sada na moje mjesto, koje je bilo u Silomu, gdje namjestih ime svoje ispočetka, i vidite što sam mu učinio za zloću naroda svojega Izrailja. Zato sada, što činite sva ona djela, veli Bog, i što vam govorim zarana jednako, a vi ne slušate, i kad vas zovem, a vi se ne odazivate, zato ću učiniti tomu domu, koji se zove mojim imenom, u koji se vi uzdate, i ovomu mjestu, koje dadoh vama i ocima vašim, kao što sam učinio Silomu. I odbaciću vas od lica svojega, kao što sam odbacio svu braću vašu, sve sjeme Jefremovo. Ti se dakle ne moli za taj narod, i ne podiži vike ni molbe za njih, i ne govori mi za njih; jer te neću uslišiti. Zar ne vidiš šta čine po gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim? Sinovi kupe drva, a ocevi lože oganj, i žene mijese tijesto, da peku kolače carici nebeskoj, i da ljevaju naljeve drugim bogovima, da bi mene dražili. Mene li draže? govori Bog; eda li ne sebe, na sramotu licu svojemu? Zato ovako govori Bog: gle, gnjev moj i jarost moja izliće se na ovo mjesto, na ljude i na stoku i na drveta poljska i na rod zemaljski, i raspaliće se, i neće se ugasiti. Ovako veli Bog nad vojskama Bog Izrailjev: žrtve svoje paljenice sastavite sa prinosima svojim, i jedite meso. Jer ne govorih ocima vašim, niti im zapovijedih, kad ih izvedoh iz zemlje Misirske, za žrtve paljenice ni za prinose. Nego im ovo zapovjedih govoreći: slušajte glas moj i biću vam Bog i vi ćete mi biti narod, i idite svijem putovima koje vam zapovijedih, da bi vam dobro bilo. Ali ne poslušaše, niti uha svojega prignuše, nego idoše po savjetima i mislima zloga srca svojega, i otidoše natrag a ne naprijed. Otkad iziđoše oci vaši iz zemlje Misirske do danas, slah k vama sve sluge svoje proroke svaki dan zarana i bez prestanka. Ali ne poslušaše me, niti uha svojega prignuše, nego bijahu tvrdovrati i činiše gore nego oci njihovi. Govorićeš im sve ove riječi, ali te neće poslušati; i zvaćeš ih, ali ti se neće odazvati. Zato im reci: ovo je narod koji ne sluša glasa Boga svojega, niti prima nauke; propade vjera i nesta je iz usta njihovijeh. Ostrizi kosu svoju i baci je, i zaridaj iza glasa na visokim mjestima, jer odbaci Bog i ostavi rod, na koji se razgnjevi. Jer sinovi Judini učiniše što je zlo preda mnom, govori Bog, metnuše gadove svoje u dom koji se zove mojim imenom, da bi ga oskvrnili.
(prorok Jeremija 7, 1-30)

Ако си завршио са овим досадним монологом, јави нам, па да наставимо дискусију... А успут не би било лоше да нам у 2-3 реченице кажеш шта пише у том тексту изнад, јер да читамо толику количину не долази у обзир.

_________________
Маран Ата

Hram u centru Banjaluke je sada baš onakav kakvim sam ga vidio u viziji 1998. (tada su postojali samo temelji).
Vizija glasi ovako:
Sa tačke koja se nalazi otprilike u visini 5. sprata plavog nebodera na Bulevaru Cara Dušana gledam prema bivšoj aleji Braće Pavlić (sada ulica Jovana Dučića) i čujem i vidim veliku gomilu ljudi koja uz potmuli žamor i sa transparentima ide alejom (kao da su velike demonstracije) i na uglu kod "Partizana" (odnosno "Sokolskog doma") skreće u ulicu Marije Bursać i dalje nastavlja svoj zlosutni hod. U vazduhu se osjeća velika tenzija, a "demonstranti" su uglavnom mladi ljudi (srednjoškolci i studenti) mada ima i starijih.
Gledajući ih slijeva na desno (od zapada prema istoku) odjednom mi pogled pada na toranj hrama koji je u izgradnji (koji je izgledao baš onako kao danas), koji se i nije vidio kako treba od guste konstrukcije skela oko njega. Iznenadio sam se, jer sam odranije imao spoznaju da taj hram ne bi trebao da bude tu. Tog časa na sam vrh tornja bi postavljen veliki zlatni krst i istom se sve srušilo kao kula od karata.

Ova vizija je pomenuta i o njoj je bilo diskusije na temi:

http://forum.blic.net/viewtopic.php?p=1 ... ht=#104783

http://forum.blic.net/viewtopic.php?p=1 ... ht=#104910

Ako nekoga to interesuje neka pogleda.

Vidjećemo šta će biti (ili ne biti).
Ali u ovo sam potpuno siguran: onome u čije ime je navodno taj hram sagrađen nije po volji njegova gradnja, pogotovo način i motivi njegove izgradnje i mislim da će na neki očit način to staviti svima do znanja.

_________________
UIOSDSAHA

Dobro si rekao: vidjecemo!

Ipak, vizija koju si iznio, po mom misljenju, ne mora da govori o tome kako ce se doslovno desiti da se ta gradjevina srusi kao kula od karata.
Mada ko zna...

Da, vidjecemo.

Хахахахахаха...

Који идиотлуци...

Сада овај "реикарнисани" пајац мора да подметне експлозив како би се његове фантазије обистиниле.

_________________
Маран Ата

DELETED

Vaderu, mislim da si išao preduboko u sam sadržaj i obrazlaganje. Lično mi je zasmetalo što si riječ svetitelj postavio pod znake navoda. Ipak to je prava srpska riječ, dok je svetac hrvatskog porijekla.

Elem, koliko su ljudi pristupili takoimenovanom idolopokloništvu, što u stvari i čine, jer se u rijetko kojoj kući može vidjeti ikona Majke Božije i Isusa Hrista, toliko si sam otišao u osuđivanje Bogougodnika koji svojom molitvom i podvizivanjem dobiše promislom Božijim dar da vide i čuju ono što mnogi obični smrtnici ne mogu. Mislim da si malo pretjerao ili ja nisam u potpunosti razumjela tvoj stav. Ipak, na kraju krajeva, postoje i molitve mnogim svetiteljima da mole Sina Božijeg za naše spasenje.

Kada je u pitanju izgradnja Hrama Hrista Spasitelja, mislim da će vrijeme pokazati koliko su bili u pravu glasovi protiv izgradnje istog. Na kraju krajeva to je ipak bila gradska crkva u koju se ulazilo u lakovanim cipelama i šeširom (cilindrom), pošto u nju nije mogao baš svako ući. Mislim da je ovo ipak malo poznata činjenica.

Marane, živ i zdrav ti meni bio, ali ipak se ne slažem sa nekim tvojim ciničnim komentarima. Naime, sudeći po tome na koji način pišeš, osoba koja čita tvoje komentare veoma lako dolazi do zaključka da ipak malo olako osuđuješ druge i njihovo razmišljanje, ipak to nije u skladu sa Pravoslavljem...ali ko sam ja u svemu ovome da bilo kome sudim.

Lično mi se ne dopada stav Crkve, da stavlja onoliko vode na mjesta gdje se pale svijeće, ne dopada mi se ni to da postoje dvije tarife plaćanja za krštenje i vjenčanje (ujutro i popodne a razlika je katastrofalna) i još mnogo toga, mislim da bi se sami zvaničnici Crkve morali zapitati kuda vode svoj brod, jer ipak stradanje Srba sa Kosova i Metohije, skrnavljenje Pravoslavnih hramova i za kratko vrijeme požar koji je uništio dio Hilandarskog kompleksa su više nego dovoljno upozorenje...

Ljude neću komentarisati...samo ću navesti njihovo ponašanje za vrijeme slave, za vrijeme običnih dana, za vrijeme sahrane, prema bližnjima svojim ma koje vjere bili...a vi sami donesite zaključak.

Toliko od mene

Сејо... рекло би се да мериш различитим аршинима. Мене оптужи за цинизам, и да осуђујем друге, а овамо "случајно" примећујеш "ponašanje za vrijeme slave, za vrijeme običnih dana, za vrijeme sahrane, prema bližnjima svojim".

Не иде то тако. Прво пред огледало.

А што се тиче прича о "ценовницима"... ја ево... стално у комуникацији са свештенством, и то различитим, и умешан и у свадбе, и крштења, и ово... и оно... И НИКАД НИКО И НИГДЕ не спомену никакава ценовник, акамоли "двострики" (за пре или после подне).

Па ме живо интересује одакле људи ископавају такве приче?

_________________
Маран Ата

Nado, radujem se tvojoj diskusiji ovdje jer mi djeluješ kao neko ko je dušom i srcem odan pravoslavlju (ili bolje rečeno pravoslavnom putu duhovnosti, kojeg, uzgred, niko ovdje ne negira i ne nipodaštava, osim onih koji navodno zalažući se za njega ponižavaju druge).
Ali tvoja te odanost ne zasljepljuje i ti vidiš isto što i većina ostalih učesnika ove teme koja je i započeta baš sa ciljem da na ta upozorenja, koja i sama pominješ, ukaže.
Ako nam je uzor Isus Hristos onda bismo svi trebali da se suprotstavimo religijskim biznismenima i formalistima (jer je i on to činio), i da podržimo one koji ljude upućuju na unutrašnji i lični istinski odnos sa Bogom Tvorcem i onima koje je On poslao da bdiju nad nama i da nas vode.
Bože, Oče naš, kamo sreće da je više takvih među pravoslavnima, koji su spremni da se suoče sa stvarnočću i koji se trude da se stvari promijene na dobrobit svih. Jer kad se ljudi unutar sebe masovno počnu mijenjati, i prestanu da aktivno ili pasivno podržavaju ono što je izopačeno i izobličeno, tek onda se može očekivati istinska promjena i oko nas i u našim životnim prilikama.

_________________
UIOSDSAHA

......