jellyfish je napisao:
Isto kod nas kad udjes u voz ili autobus niko ne cita knjigu, dok u Njemackoj recimo kad udjes u voz svi citaju nesto. A kod nas samo zure kroz prozor. Mentalitet

Pa, ima to i do toga koliko se vozis.
Evo, ja s' obzirom da vec mjesecima trosim sate po busu i metroima, sam poceo vise da citam, ako nista, jednostavno da ubijem vrijeme. Tako je, vjerujem, i vecini.
Ono sto sam ja primijetio je da se knjige u stvari toliko ni ne citaju, ali svi zivi vise na telefonima!
Bas sam prekjuce u metrou uzeo nasumican uzorak 20 ljudi - barem nas je 12 tipkalo na telefonu ili se zatvorilo za okolinu koristeci slusalice.
Talija je napisao:
Nedavno komentarišu one koji su slavili 1. maj u smislu oskudacija šta će im to i bla bla i jedan reče jednu mudru "ne slavi onaj ko ima, nego onaj ko je navikao".
Super ti je ova!

Daniel. je napisao:
Svi mi bježimo u imaginarni svijet, da se bar malo nakratko otarasimo svakodnevnih obaveza, samo je malo zeznuto kad ti imaginarni svijet postane zamjena za onaj pravi..
Slazem se, nije to samo kod nas. Cak stavise, u razvijenijim drzavama je, nazalost, ekran postao skoro pa bliza realnost od svakodnevnog zivota.
Bas je prosle sedmice izasao super
clanak na ovu temu u NY Times-u, doduse ne o kaficima, vec o tehnologiji:
We often use technology to save time, but increasingly, it either takes the saved time along with it, or makes the saved time less present, intimate and rich. I worry that the closer the world gets to our fingertips, the further it gets from our hearts. It’s not an either/or — being “anti-technology” is perhaps the only thing more foolish than being unquestioningly “pro-technology” — but a question of balance that our lives hang upon.