Primećujte da sam se povukao sa političkod dela foruma i verovatno je mnogima drago. Čak ga nisam ni čitao, jer da jesam ne bih se mogao suzdržati da nešto ne kažem. Takođe ni u ovoj temi nisam pročitao predhodne stranice. Došao sam ovde samo da napišem par stvari, jer sam danas ceo dan sav van sebe, sav se tresem, Bože me 'prosti kao da mi je neko umro. Ovo je strašno! Ja ne znam šta reći. Ako postoji Bog i i ''onaj svet'' (raj i pakao), mi Srbi bi trebali svi kolektivno imati maksimalan mega ultra bonus za ulazak u raj, čak toliki bonus, da najgori i najnemoralniji srpski šljam (ubice, silovatelji, razbojnici i sl.) imaju dovoljno ''poena'' da ladno idu u raj. Eto toliko nas u ovozemaljskom životu karindža ko god stigne da je to strašno. A naši najveći jebači Hrvati, Turci, Amerikanci i mnogi drugi bi trebali biti pod takvim hendikepom da jedva 0.001% njih može ući u raj. To tako ako ima Boga i njegove pravde, al' ako nema, onda će naši ''jebitelji'' proći nekažnjeno i čak nagrađeni, a mi ko najveće budale. Definitivno na planeti zemlji nema ni jedna nacija da je ovako jebe u zdrav mozak, kroz celu večnost, ko god stigne kao nas Srbe. Ovo je nečuveno, u sudskoj praksi praktično uopšte nema slučajeva da se nekoga osudi na skoro maksimalnu kaznu, a onda se on žali i bude oslobođen, a u Hagu je to slučaj 3 od 3 hrvatska generala u slučaju ,,Oluja'', doduše, onaj prvi što je osuđen, pa oslobođen je možda bio za ,,Bljesak'' nisam siguran, jer bilo je to podavno. U sudskoj praksi to postoji samo u slučajevima kad recimo na primer nekoga osude za teško ubistvo, a on nevin, žali se i u međuvremenu se pojave neoborivi dokazi koji upućuju na to da je ubistvo počinio neko drugi, e samo u takvim slučajevima se taj nevinašac pušta i ide na slobodu i još mu se plaća odšteta. To su strašno retki slučajevi, a u Hagu u slučajevima protiv Hrvata, Šiptara i ovih zelembaća iz Tamnog vilajeta je to više od pola slučajeva. Hrvati nas konstantno ubijaju, kolju, masakriraju, siluju, pale, ruše i proteruju od 1941. ma može se komotno reći od 1914. do dana današnjeg, a mi se samo branimo od njih i mi smo sad svi krivi što se samo branimo, što ih više ne pustimo da nas sve jednog redom pokolju ko prasad. Pa je l' to pravda!??? Živote jebem li te nepravednog!!! Ako neko pita, kako to do dana današnjeg, kad sad nije rat, pa događa se to i sad, je l' pre par meseci izmasakriran tamo neki đed povratnik u nekom srpskom selu na teritoriji bivše RSK, a današnje, moderne EUNDH, a sad ovako okuraženi će to još i češće raditi. Nema ovo smisla, ovaj život je teško sranje. Biću najsrećniji čovek kad počne 3. Svetski rat, ako ga doživim. Mi Srbi treba da vidimo sami sa sobom šta ćemo, je l' nam važniji sigurno-postojeći ovozemaljski život ili upitno-postojeći nebeski život, a lično nisam optimista kad je u pitanju postojanje ''nebeskog'' života. Ako nam je važniji taj ''nebeski'' život, onda super, treba da pustimo da nas još više jebu, ma pozvati ih da nas odmah lepo pobiju, potpišemo saglasnost i Bog da nas vidi u bukvalnom smislu. A ako mislimo da jednom konačno stanemo na ''zelenu granu'' u ovozemaljskom životu i da ga živimo dostojanstveno, onda lepo treba da damo ovde Rusima i Kinezima prostor i sva ovlaštenja za vojne baze i raketna postrojenja, naravno sa nuklearnim bojevim glavama i da krenemo svi sistematski da pobijemo sve i jednog Hrvata, Šiptara, Turke i ove njihove Zelembaće iz Tamnog vilajeta, Bugare, Mađare, Nemce, Britance (Engleze) i Amerikance. Pitate se kako, pa lepo, krenemo od najbližih i najslabijih pa idemo redom, a kad oni nas napadnu dobiće nuklearke po glavi, a i mi ćemo, biće to kratak 3. Svetski Rat i nek' ide sve u pičku materinu. To je po mom mišljenju jedino pravo rešenje, sve srpske dušmane pobiti jednom za svagda. A pun mi je kurac priča tipa: ne, ne pozivati na ubijanja i zločine onda bi bili isti kao oni, volimo sve ljude, ko tebe kamenom ti njega hlebom, budimo ljudi, a ne neljudi, da sam poslednji Srbin pristao bih da nestanem, a da ne počinim zločin, neka Srbija bude još i manja samo da ne činimo zlodela i sl. Većinu ovoga je izgovarao pokojni Patrijarh Pavle, koji zbog toga treba da bude proglašen za sveca i njemu svaka žast, jedini je bio naš pop koji je išao gradskim prevozom, živeo skromno i pošteno i nije mu trebalo obezbeđenje jer je bio čist pred narodom, al' brateee, ta njegova priča nam je tokom 90tih godina jako naškodila, kamo lepe sreće da smo imali nekog ekstremno nacionalističkog patrijarha tad pa da smo stimulisani njegovim pričama pobili bar par miliona onih protiv kojih smo tad ratovali do 1994. (1995. se umešalo pola sveta protiv nas) i sad bi bili Baje, pobednici, a haški kazamat bi mogao da se puši. Al' jebi ga, mi smo se očito opredelili da budemo ''nebeski'' naraod, tako da nam ništa ne ostaje nego da verujemo u taj ''nebeski'' život.
|