Mr. Simpson je napisao:
nije tacno da Pravoslavna Crkva ne poziva narod da cita Sveto Pismo
SPC ne potencira čitanje Svetog Pisma i tu nema šta da se doda. Sve se vidi. Možda neko i procijedi kroz zube da ne bi bilo loše pročitati Sveto Pismo ali to nije potenciranje. Da SPC
potencira čitanje Svetog Pisma onako kako bi (zbog ugleda koji još uvijek ima) mogla i kako bi
trebala da radi i da to potencira jasno i energično da narod uvidi potrebu toga i da to prihvati - plodovi toga bi se vidjeli. Vidjeli bi se, ne bi se mogli sakriti.
Ali možda se SPC boji da bi u tom slučaju izgubila veliki broj svojih "vjernika".
Jer mnogima bi smetalo učenje Svetog Pisma, tačnije Isusa Hrista:
"ko pogleda na ženu sa željom već je učinio preljubu u srcu svom" kad mnogi "moderni tipovi" vole da se okreću za djevojkama, zvižde, bez srama daju ogavne komentare u kojima se vidi da nemaju nimalo poštovanja prema suprotnom polu već da u njima vide samo objekat svog sekualnog iživljavanja. A kad to bez srama izgovaraju možeš pretpostaviti šta misle u sebi. E takvima i mnogim drugima bi smetalo učenje Svetog Pisma ali im zato godi da se poliju vodom u crkvi, ponekad odu u crkvu, pričeste se, slave vjerske slave i obavljaju ostale "dužnosti" jer će ih tada okolina smatrati dobrim Srbima pravoslavcima, a takvim će ih smatrati i crkva, jer njima je najbitnije da dotični ima krštenicu. A sveštenik ne zna njegovo srce i šta sve dotični ima u srcu pa ga se opet usudi smatrati vjernikom i boljim od onoga koji nije kršten a da ni ne zna da onaj nekršteni možda ima sto puta čistije srce i redovno čita Sveto Pismo i trudi se da živi u skladu sa njim.
E pa takvi "moderni momci" i mnogi drugi bi odstupili od crkve kad bi im ona
potencirala (a ne samo tiho šaputala) prave unutrašnje duhovne vrijednosti, kad bi im potencirala da čitaju Sveto Pismo i da ga se drže, kad bi im objasnila da im čisto srce i život po Božijoj volji vrijedi mnogo više od jednog čina polijevanja vodom nakon kog nema duhovne promjene i od nekakvih rituala koji ne izazivaju unutrašnje pozitivne promjene.
Kad bi im crkva objasnila da im sve te površne formalnosti ne mogu zamijeniti čisto srce i predanu ličnu duhovnu izgradnju da li bi "vjernicima" godilo da čuju tako nešto?
Pitam se koliko bi "vjernika" i donacija crkvi ostalo kad bi crkva potencirala ove prave vrijednosti.
Ispada da crkva i "vjernici" žive u simbiozi, odgovaraju jedni drugima takvi kakvi su.
Crkva ima ugled i donacije a "vjernici" imaju jeftino i jednostavno sredstvo čišćenja savjesti i grijeha (bar misle da to imaju).
Mr. Simpson je napisao:
Radi se upravo o tome da vi pozivate ljude da sami tumace te dublje stvari
Mi bismo bili prezadovoljni kad bi narod čitao i razumio i one skroz osnovne stvari, a još kad bi i živio u skladu sa tim već bi nam svima bilo mnogo bolje nego što je sada.
A što se tiče tih dubljih stvari, to šta je kome duboko je relativno. Ono što je tebi i meni duboko nekome je možda plitko.
Stvari koje se ovde iznose ne spadaju pod te mnogo duboke stvari, i mnogi bi do toga mogli sami doći kad bi čitali Sveto Pismo i upoređivali ga sa ovom situacijom, kad bi vidjeli kako se trebamo ponašati a ako se ponašamo pa kad bi vidjeli šta je unaprijed u prorocima najavljeno da će biti onima koji ne slušaju Boga i kad bi to uporedili sa ovim što nam se dešava, vidjeli bi jasne paralele i ispunjenje mnogih Božijih upozorenja. Ali da bi se to znalo treba čitati Sveto Pismo, treba pratiti stanje u svijetu i kod nas da bi se vidjelo da je Sveto Pismo svevremena knjiga koja svojom aktuelnošću baš ovih godina ima posebno veliki značaj.
Koliko ljudi u narodu to zna? Koliko od onih koji dolaze u crkvu, koji se pričešćuju, koji se ispovijedaju, koji slave slave i ostalo, koliko njih redovno čita Sveto Pismo?
Mr. Simpson je napisao:
a to je da covjek kada sam tumaci Pismo, ko nije primio blagodat Boziju za to, dolazi do pogresnih zakljucaka, a dokaz za to je - ljudi dolaze do suprotnih zakljucaka
A gdje stoji da ljudi iz prve moraju o nekom pitanju imati sasvim tačno i jasno mišljenje? Gdje stoji da je pogubno ako neko jedno vrijeme po nekom kom pitanju vjeruje pogrešno ako se trudi u duhovnoj izgradnji i ako ima šanse da vremenom dođe do pravih spoznaja? Niko se od ljudi nije rodio kao sveznajući i svemudar pa da sve savršeno shvata iz prve.
Mnogo je vrijednije kad neko iskreno traži, kad teži pravoj spoznaji, kad istražuje, čita, proučava, kad se pozitivno mijenja i napreduje nego kad se iz straha od pogrešnog mišljenja učahuri u neko kruto učenje koje je i samo po sebi veoma diskutabilno.
Zar ćemo od straha da jedno vrijeme imamo pogrešno mišljenje radije stvoriti neko učenje i držati ga se kao pijan plota, iako je i samo to učenje na klimavim nogama?
Ja bih mnogo radije izabrao lični napredak, istraživanje, proučavanje, pozitivno mijenjanje, rast u saznanjima, spoznajama, duhu, pa i ako jedno vrijeme na tom Putu imam neka pogrešna gledišta (što je sastavni dio života, učenja, napretka) nego što bih izabrao da prihvatim neko učahureno učenje koje je veoma diskutabilno i klimavo, što je vidljivo kad se njegova valjanost provjeri i u osnovnim učenjima u Svetom Pismu.
Tako da trenutna neslaganja i pogrešna mišljenja i tumačenja nisu kraj svijeta, ne ide se u pakao zbog toga. Kad neko iskreno radi na svojoj duhovnoj izgradnji - to je najbitnije, usputne zabludice (koje svi imamo) su prolazne.
Bitan je iskren pristup duhovnosti, to otac Nebeski više cijeni nego učahureno i u mnogim stavkama sumnjivo učenje.
Ovo ti je ujedno odgovor na to što smo kao aharon i ja imali suprotno mišljenje po nekom pitanju, čega se da budem iskren ne sjećam.
A koliko sam ja primjetio baš pravoslavci između sebe imaju veoma različita gledišta.