Najgora je napisao:
Evo, vidiš Vaderu, od prvih 11 rečenica ovog tvog posta 10 govori o neznanju medicine, a samo u jednoj se škrto pominje da "i o duhovnosti nemamo potpuno znanje"
Samo zbog prirode teme i posta.
Zašto što je tema takva i govori o nekim specifičnim stvarima i zato što je moj post trebao biti takav da mišku nešto objasnim. Zato je post bio sa te strane. I uz sve sam se trudio da navedem kakve takve primjere i tu ne vidim nešto nejasno.
Ne radi se ovde o ratu o tome ko je bolji, duhovnost sa jedne ili nauka i materijalizam sa druge strane. Taj rat je glupost. Nauka može zaći u neke stvari gdje duhovnost možda ne može zaći a duhovnost može zaći u stvari gdje nauka možda ne može. Bar je zasad tako. Ne znamo dokle će napredovati i jedno i drugo.
Kad kažem da medicina nešto ne zna mislim na zvaničnu medicinu koja se uči na fakultetu. Ali među školovanim doktorima ima onih koji priznaju i koriste duhovnost i duhovna znanja u svom radu. Ako su svoje studiranje medicine kao i proučavanje duhovnosti odradili čestito oni onda
znaju više od onoga ko je samo studirao medicinu a o duhovnosti ne zna ništa. Isto tako duhovna osoba koja je svestrana, koja je studirala nešto i/ili koja se interesuje za svašta, uči, čita i književna i naučna djela,
zna više od osobe koja se samo bavi duhovnim radom.
Nauka ne isključuje duhovnost niti duhovnost isključuje nauku. To samo može privremeno tako djelovati zbog nepotpunog znanja koje imamo o duhovnosti i nauci. Dokaz za to su naučne potvrde duhovnih saznanja koje su došle tek kad je nauka uznapredovala. A tih potvrda će biti sve više.
Kada neko otopi šećer u čaši vode i pokaže je nekome i traži da kaže šta je čaši ovaj će reći da je u čaši voda jer osim vode ne vidi ništa više. On vidi
nešto i dijelom je u pravu ali mu se s pravom može reći da nije sasvim u pravu. Tako se i medicini koja vidi da je čovjek materijalno biće ali ne priznaje da je i duhovno biće može reći da vidi
nešto ali da nije sasvim u pravu. To je pogotovo jasno onima koji su se putem nekog spiritualnog iskustva uvjerili da je čovjek i duhovno biće. A takvih ima i među ljekarima. Moj prijatelj koji ovde u Banjaluci studira medicinu je radio energetske vježbe i osjećao je energiju i zna da je to duhovna energija a ne neka energija koja potiče od materijalnog tijela.
A u krajnjem slučaju tu je i ovo istraživanje o kome je pisano na ovoj temi.
Vidio sam i ranije da ljudi iz onog što se smatraju kao ovosvjetske matrijalističke nauke polako ali sigurno počinju da čačkaju oko duhovnosti, neki lično na sebi a neki i kroz ovakva naučno podržana i finansirana istraživanja. I rezultati su tu. A u nekima ti rezulatati i njihovo objavljivanje stvara odbojnost, zbunjenost, čak neku ljutnju i nezadovoljstvo. Pogotovo kad ih prezentuje neko prema kome ispoljavaju netrpeljivost.
Pisanje o tome nije pretjerivanje sa duhovnošću već postavljanje duhovnosti na njeno zasluženo mjesto a pošto je duhovnost dugo bila previše zapostavljena i bačena u neki ćošak sada njeno vraćanje na njeno mjesto nekima djeluje kao pretjerivanje. To je stvar navike. Onima koji su navikli sve posmatrati bez duhovnosti sada bode oči pominjanje i pričanje o duhovnosti a pogotovo u slučajevima kad se ona može argumentovati. I misle da o duhovnosti pričaju ljudi koji ne vide ništa osim duhovnosti, to misle jer im je gledajući same sebe nesvatljivo da neko može toliko ozbiljno i duboko ući u duhovnost. A ne znaju da ti ljudi koji pišu o duhovnosti žive u mnogo čemu obične živote kao i svi ostali: školuju se, studiraju ovosvjetske fakultete, izlaze, druže se, gledaju filmove, slušaju muziku, piju alkohol, imaju svoje porodice, izdržavaju djecu, bave se nekim sportom, idu na ljetovanje itd.; oni koji ih ne poznaju ili ih slabije poznaju pa ne znaju o njihovom duhovnom životu ne bi rekli da su i u čemu drugačiji od ostalih.
Nema ništa od duhovnog fanatizma, samo vraćanje duhovnosti na njeno mjesto.
Ako nekome ovo i dalje nije jasno pa i dalje misli da je u pitanju pretjerivanje sa duhovnošću onda možemo i ovako: ako je češće pominjanje Boga i duhovnih stvari na ovom forumu (ili bilo gdje u životu) jedna krajnost koja iskazuje potenciranje duhovnosti i ako je to nekome fanatizam i pretjerivanje - šta je onda
nepominjanje Boga i duhovnih stvari?
Da li je to onda druga krajnost - materijalističko pretjerivanje i fanatizam?!?Koliko ovde na forumu ima postova i koliko učesnika koji uopšte ne pominju Boga ni duhovnost? Pa da li je onda i to neka krajnost? Neki fanatizam? Neko pretjerivanje? Ko je od ateista uvidio da je to krajnost i fanatizam? Niko.
Ja sam ovde na forumu napisao dosta postova gdje uopšte nisam pominjao duhovnost ni Boga (na Nauci, Muzici, Kulturi, Filmu, Hardveru, Softveru, Igrama, Windowsu, Čovjek i Društvo, Humoru, Sportu...).
Pa ako je povremeno a ne stalno pisanje o duhovnosti i Bogu pretjerivanje šta tek reći za drugu
krajnost - za hronično stalno
nepisanje o duhovnosti i Bogu?!?
Imamo li onda pravo reći da je to materijalističko pretjerivanje i materijalistički fanatizam?!?Dakle uvidite da je pisanje o duhovnosti samo vraćanje duhovnosti na njeno mjesto. Ili ako tako hoćete - protivteža pisanju sa materijalističke neduhovne strane. A to pisanje sa materijalističke neduhovne strane je mnogo češće a što mnogi ne uviđaju jer su
navikli razmišljati isključivo materijalistički i navikli su imati takve ljude u svom okruženju. A kad se pojavila opozitna komponenta odmah dolazi do
reakcije, kao u hemiji. A nema potrebe da vodimo ratove i da se prepucavamo i nadmudrujemo. Mnogo je bolje da pisanja suprotne strane posmatramo sa bar malo više razumijevanja i tolerancije.
Citiraj:
A obrnuto, da osoba koja ne čita svete spise itd. nema pravo tu i tamo reći da i tu ima nekih nedostataka
Ima pravo.
Ali neka objasni, obrazloži.
A ne samo: "to što pišete su gluposti. zašto? pa eto...zato".
Stav: "ti mi se ne sviđaš pa ću zato ismijavati ono što pišeš" je nezreo i djetinjast.
Ovu temu sam otvorio baš zato što sam htio po ovom jednom pitanju pisati o spregi nauke i duhovnosti i u tu svrhu sam prekopirao neke tekstove. Baš zato upućujem na knjige, internet, nova zvanično objavljena otkrića. Ne važi to samo za ovu temu. Mnogi ljudi (pa i ja) ni ne znaju koliko je do danas u nauci otkriveno a što potvrđuje duhovna učenja, često se izenadim kad tu i tamo naletim na neka saznanja i istraživanja o tome. A kad ljudima sve i serviraš i argumentuješ (ne mislim samo na ovu temu) onda u onima koji su inače stekli odbojan stav prema duhovnosti, a pogotovo ako još onoga ko piše o duhovnosti smatraju i nekakvim neprijateljem, dolazi do bunta. No ne radi se više samo o iznesenim stvarima već se provlači i netrpeljivost prema onome ko je to iznio. Uz netrpeljivosti prema osobi dolazi i veće negodovanje prema onome šta ta osoba piše nego što bi bio slučaj da je to isto napisao neko drugi. To je na ovom forumu vidljivo iz aviona.
Meni je stvarno bezveze i neshvatljivo što oni koji nisu kao ja usmjereni ka duhovnosti mene smatraju za nekog protivnika i forumskog neprijatelja.