Citiraj:
Kada se 13. avgusta na ceremoniji svečanog otvaranja Olimpijskih igara u Atini na prepunom stadionu pojavila Björk i otpevala pesmu „Oceania”, puštajući da joj haljina prekrije hiljade sportista koji su stajali u njenom neposrednom okruženju, bilo je malo onih koji su ostali ravnodušni, bez obzira na to da li cene ili preziru muziku ekscentrične Islanđanke.
Premijerno izvođenje „Oceanie”, koja je namenski komponovana za potrebe ovog događaja, bilo je u isto vreme i svetska promocija petog solo albuma ove kontroverzne umetnice koji će verovatno imati velikog uticaja na tokove u savremenoj muzičkoj industriji. „Medúlla” (lat. suština ili srž) je naziv eksperimentalnog projekta koji je Björk odavno pripremala, ali do čije realizacije je došlo tek sada, kada su se stekli svi potrebni uslovi, prevashodno tehničke prirode. Ideja da album bude sastavljen od vokalnih kompozicija u kojima su instrumente zamenili elektronski modifikovani ljudski glasovi sama po sebi je dovoljno avangardna, ali se Björk nije zadržala samo na tome, već je otišla korak dalje producirajući kompletan materijal u HFS (High Fidelity Sound) tehnici koja podrazumeva zvuk visoke rezolucije i surround okruženje. Dakle, za razliku od većine DVD-A/SACD izdanja popularne muzike koja danas kruže na tržištu, a koja su remasterovana i naknadno miksovana tako da koriste potencijale 5.1 zvučnih sistema, „Medúlla” je ciljano pravljena za zvučne standarde budućnosti (umesto dva, korišćeno je svih šest kanala) i tako je postala prvi pravi vokalni pop album nove generacije. Njena CD verzija, koja je zarad komercijalnog faktora ipak morala biti objavljena, predstavlja, prema tome, degradirani derivat originala koji oko slušaoca stvara znatno drugačiju (pojednostavljenu) zvučnu sliku od one koju je njena autorka zamislila.
Nažalost, ova idilična priča ipak se završava jednom malom začkoljicom – da bi se pokrilo kompletno tržište potencijalnih konzumenata, „Medúlla” je izdata u šest različitih formata: standardni CD, SACD, DVD-A, DVD-A/DVD-V, Hybrid SACD i LP! I sada neka neko kaže da rata među formatima nema...
http://www.sk.rs/2004/10/sknt01.htmlNju i njenu muziku ne mogu da smislim, ali svaka joj čast na ovome.