casuals je napisao:
Ево одлучио сам да подигнем тему навијачка свијест,прије свега да видим како ви оцјењујете ситуацију на трибинама наших простора и дали сте свјесни наше ситуације када је у питању навијачка едукативност?Молио бих да на овој теми непишу људи који нису навијачи и који никада нису били на стадиону како би избјегли глупе постове
За мене лично трибина предстаља мјесто на којем се бодри свој клуб на све могуће начине,али као што знају људи који иду на стадионе ту је много клинаца који су на трибини само да би били виђени и фурају неки навијачки-кримо фазон да би били "зајебани".Ево молио бих да се укључите у тему и изнесете своје мишљење на ову тему...
Nakon ovako nepismenog uvodnog posta, teško je očekivati posebno smislenu diskusiju. Kao plag na tortu dolazi zadnja rečenica prvog pasusa.
Pošto mi stadion nije nepoznanica, to znači da po kriterijumima autora teme nisam kvalifikovan da "nepišem" na istoj. Navijanje, u svom užem značenju (dakle, isključujući casual navijače i simpatizere) mi je uvijek bio zanimljiv fenomen, kao neodvojiv pratilac sporta odvajkada. Međutim, ne mogu reći da o njemu imam posebno visoko mišljenje. Inače nisam posebno oduševljen fatalističkim pogledima na svijet, a ovo je jedan takav obrazac ponašanja. Jer kada nam na život bitno utiče nešto što je potpuno van naše kontrole, a mi to svjesno prigrlimo, to nije ništa drugo do fatalizam. Iako se ponekad stvara slika da su "navijači ti koji mogu da utiču na stvari", u suštini to nije istina.
Dalje, mislim da je to jedan od mehanizama kompenzacije, pomoću kojega se ljudi uspješnje nose sa nekim svojim kompleksima, nedostacima ili neuspjesima. To samo po sebi nije loše, jer je takvih mehanizama mnogo. Ali kako neki mehanizmi kompenzacije na duže staze oplemenjuju duh, i pomažu izgradnji ličnosti, sa navijanjem to nije slučaj. Na osnovu površne analize vodećih navijačkih grupa u Srbiji, ili Evropi, možemo vidjeti da su to uglavnom ljudi sa nižih socijalnih ljestvica, ne pretjerano obrazovani. Navijanje je tu izduvni ventil za kolotečinu teškog života, lošeg posla, sjebanih porodičnih odnosa. U "kopu", pojedinac ima osjećaj da negdje pripada, da njegovo djelovanje nešto znači i da nečim korisnim doprinosi. Zato nije čudna ni nadgradnja svega spomentuog, u vidu navijačkog nasilja, gdje se ova pojava graniči sa patološkom.