Silvio Dante je napisao:
_zoka je napisao:
U kojoj to školi?Gdje?
Моја стара нпр. (Добојска регија).
Моје комшије нпр. (Прњаворска регија).
Знам за таква дешавања и по Бањалучкој регији а и у Челиначкој.
Иначе, врх ми је био што је у томе предњачио по њиховој прили тадашњи извесни наставник који ће касније да постане једна од првих узданица СДС-а па онда и директор више обједињених школа.
To što je neki pojedinac (ili pojedinci) liječio vlastite komplekse i "htio da bude veći katolik od pape" ne znači da je to bilo ugrađeno u sistem.
Mogao bih se kladiti da je taj nesrećnik maltretirao samo djecu koja su posjećivala pravoslavnu crkvu, jer da je rekao nešto slično djetetu koje je išlo u katoličku nedjeljnu školu ili mekteb, dobio bi po prstima kao nacionalista i šovinista. Za katoličke i muslimanske vjernike bili su zaduženi drugi, iz "vlastitog" naroda.
Moje (banjalučko) iskustvo je bilo sasvim suprotno, niti je ko branio posjetu crkvi/džamiji, niti je tjerao ili savjetovao na to; nikad nisam ni čuo za neki takav slučaj. Svi smo mi znali ko su pravi vjernici, čestitali im praznike i ostavljali ih na miru. Svi ostali (u koje sam i sam spadao) smo "proslavljali" sve vjerske (uključujući sve religije koje postoje u velikom gradu) i državne praznike, jer je to uvijek bila prilika za dobar dernek.
Prvu izričitu zabranu posjete sakralnim objektima (generalno) sam dobio u JNA, ali sam lično prisustvovao (kao član počasnog voda) sahrani jednog oficira na kojoj je opijelo držao pravoslavni sveštenik. Nije baš bilo po PS, ali niko nije pravio pitanje. Napominjem, bilo jednom u SFRJ.
Religija je bila strogo privatna stvar i ko je htio, nije morao da radi za božić/uskrs/bajram, ali je morao da uzme slobodan dan, a ne da bude državno sankcionisan praznik, obavezan za sve.
Poznavao sam neke adventiste, kojima je vjera branila da rade subotom (da, i subotom se nekada radilo), oni su mogli da odrade svoje nedjeljom, samo da posao bude obavljen.