Na jednoj drugoj temi, kada me je neko (mislim da mu je ime ''RSboljapolovinaBiH'') upitao šta je razlog nesretne istorije srpskog (i ne samo srpskog) naroda, njegovih trenutnih problema i prije svega budućih iskušenja, ja sam između ostalog naveo i psovku. Rđava riječ je uz lažljiv jezik, nepoštovanje i prkošenje najmrskije Bogu Stvoritelju, i Biblija i Kur'an su okrutni prema tom teškom grijehu, spominju se smrtne kazne neposlušnoj djeci i oduzimanje dobara hulnom i podrugljivom čovjeku.
Evo jednog poštenog teksta sa jednog drugog foruma, uz jednu napomenu - narod na ovim područjima zaista je ogrezao u hulnim riječima koje su mu praktički ušle u krv da ih prosto uobičajeno upotrebljavaju, kafanska politika uzela je maha čak i u porodičnim krugovima, a da ne govorimo o već odavno primjećenoj činjenici da se svi prave velikim vjernicima dok im je u intimi teško živjeti po zadatim pravilima.
Citiraj:
Ima kod našeg naroda jedan vrlo hrđav i ružan običaj, a to je „psovanje." Istina, psuju i drugi narodi, ali gore od našeg naroda ne psuje niko na svetu. Obično ljudi iz drugih naroda psuju ili ruže to, što je za njih najmržije i odvratno, dok naš narod ruži čak i ono, što za njega treba da bude najsvetije i najpoštovanije. Zar mi ne čujemo skoro na svakom koraku, kako pojedini ljudi psuju majku i samoga Boga. Ovaj ružni običaj Srbi su primili za vreme robovanja od Turaka. Ali ne mislite, da su Turci psovali svoje majke i svoga Boga; to nebi učinio ni jedan Turčin, jer za to krivca je očekivala smrtna kazna. Turci su psovali samo srpsku majku i srpskog-hrišćanskog Boga, a to su činili uvek iz velike mržnje prema Srbima, koje Turci i nisu smatrali za ljude, nego za prezrenu raju.
Na žalost, pojedini iz nas umesto toga da omrzne ovu psovku, kojom su Turci ružili Srbe, umesto najvećeg gnušanja prema ovome turskom bezobrazluku, počeše i sami da ponavljaju ove turske grdnje i, na svoju veliku sramotu, psuju i svoju majku i svoga Boga, kao da pravdaju time svoje bivše zulumćare.
O nesreće! Zašto to činite? Zašto psujete svoju majku i svog Boga? Turčin je mrzeo srpsku majku i za to je psovao nju, ali zašto psuješ svoju majku ti, o Srbine!? - Možda za to, što je ona tebe rodila, ishranila, postavila na noge, negovala, čuvala? Ili za to što je ona pazila na tvoje zdravlje i tvoj Život?
Turčin je mrzeo Boga hrišćanskog i za to je psovao Ga, a zašto Ga psuješ ti, Srbine? - Zar i ti mrziš svoga Boga? - Tad reci za što? - Možda za to, što je On očuvao tvoju državu i tvoj narod? Možda za to, što On šalje rod na tvoju njivu i sreću u tvoj dom? Možda za to, što On spasava tebe od svake nevolje?
Dakle, što možemo reći za čoveka, koji psuje majku i Boga?
Prvo, da ovaj čovek nema pameti, jer psuje to što treba poštovati, grdi to što mora voleti i ruži one kojima se treba da klanja. Pametan čovek nikad toga nebi učinio.
Drugo: čovek, koji psuje majku i Boga, nema morala u svome srcu, jer čak i životinje poštuju i vole svoju majku i odane su onome ko ih njeguje i hrani, a ovaj čovek psuje svoju majku i ruži svoga najvećeg Darodavca - Boga.
Treće: čovek, koji psuje majku i Boga, nema straha Božjeg u sebi, jer i Gospod nam je zapovedio da poštujemo oca i majku i volimo Boga iznad svega u svetu, a ovaj čovek ne boji se Boga i ne sluša Njegove zapovesti.
Kako treba da se ponašamo prema takvom čoveku? - Njemu ne treba davati nikakvog poverenja, jer onaj, koji psuje majku i ne boji se svoga Boga, može lako i pokrasti, i ubiti, i opljačkati, i izdati otadžbinu, i napraviti lažnu menicu i svaki drugi zločin učiniti. Zašto? A za to, što psovati Boga i ružiti majku to je najveći zločin u svetu, a koji čini najveći zločin, taj će lako učiniti i ostale manje.
Jedan pošteni Jevrejin imao je kod sebe sluge hrišćane, ali čim je čuo, da sluga psuje Boga, odmah ga je isterao, govoreći: „Kad se ti ne bojiš svoga Boga, zar možeš da slušaš mene? Kad ti ne poštuješ svoga Nebesnog Gospodara, kako možeš poštovati mene - tvoga gazdu? - Ko psuje Boga i majku, taj je dakle nemoralan čovek i takav mene može uvek i opljačkati i prevariti i pokrasti i ubiti".
Vidite, dakle, da čak i ljudi drugih vera gnušaju se ovog našeg gadnog običaja. I zato ostavite ga, ne sramotite sebe i svoje srpsko ime. Neka svaki vidi da vi poštujete svoga Boga i da ste zahvalni svojim roditeljima; tada vas i Gospod neće napustiti, kao što vas ni do danas nije napuštao.
Zašto? Zbog čega se tako ponašamo, tj. ne mi učeni mladi ljudi novog doba ali zato sigurno naši roditelji ili neki ljudi u okolini? Šta je razlog svega toga, 50 godina bezbožništva ili pak dugačka neslavna prošlost zbog koje moramo tražiti neke druge razloge?
Bože, spasi me psovke!
Komentarišite.