_zoka je napisao:
Banjalucki_Behar je napisao:
Pa postoje dokazi eksperata UN, koji su konstatovali da je granata ispaaljena sa srpskih polozaja iz pravca Nedarica, kojima se vjeruje, upravo na osnovu tih dokaza Dragomiru Miloševiću, koji je prvostepenom presudom osuđen je na 33 godine zatvora zbog zločina počinjenih nad civilima u Sarajevu 1994. i 1995. godine koji ukljucuju i Markale. A ove ostale teorije zavjera u kojima vjecito zivimo su samo mlacenje u praznu slamu. Ovi dokazi i presuda su cinjenice, za razliku od ovih eksperata Velikoga nam djetica Dabica, a vidjecemo sta nam na kraju reci Dabicev drug u koji jos u Hajduciji, kada se pojavi pred sudom.
Jesi ti glup ili namjerno ignorišeš šta drugi pišu?Navedi mi ko je uradio ekspertizu i koji su to dokazi.Tad ćemo razgovarati.Do tada ti samo provociraš.
Prvi masakr se dogodio između 12:10 i 12:20 poslije podne, kada je minobacački projektil kalibra 120 mm ispaljen sa srpskih položaja na području sela Mrkovići pao u prepunu gradsku tržnicu Markale. Spasioci i ostali radnici Ujedinjenih Naroda su brzo stigli da bi pomogli brojnim civilnim žrtvama, dok su snimci događaja brzo postali glavne vijesti širom svijeta.[3] Kontroverza o događaju je počela nakon što je prvobitni izvještaj UNPROFORA došao do zaključka da je granata ispaljena sa položaja Armije RBiH.[1] General Michael Rose, britanski čelnik UNPROFOR-a, je otkrio u svojim memoarima da je tri dana nakon masakra rekao generalu Divjaku, zamjeniku zapovjednika snaga Armije RBiH, da je granata bila ispaljena sa bosanskih položaja.[3] Međutim, kasniji i opširniji izvještaj UNPROFOR-a je primjetio računsku pogrešku u originalnom izvještaju. Kad su ispravili grešku, Ujedinjeni Narodi su došli do zaključka da nije moguće utvrditi koja je strana ispalila granatu.[1]
Januara 2004. godine, tužioci u slučaju protiv Stanislava Galića, srpskog generala koji je komandovao opsadom Sarajeva, pred Međunarodnim krivičnim sudom za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije, predstavili su kao dokaz stručni izvještaj balističkog eksperta Berke Zečevića.[1] Zajedno sa dvoje kolega, Zečevićeva istraga je otkrila šest mogućih mjesta sa kojih je dotična granata mogla biti ispaljena, od kojih su pet bili položaji VRS-a, a jedno pod kontrolom Armije RBiH.[1] Mjesto pod kontrolom Armije RBiH je bilo vidljivo promatračima UNPROFOR-a, koji su potvrdili da tog dana ni jedna granata nije bila ispaljena sa tog položaja.[1] Zečević je dalje objasnio da su se neki dijelovi projektila mogli proizvoditi samo u dva mjesta, a oba su bili pod kontrolom Vojske Republike Srpske.[1] Sud je na kraju odlučio da je Galić kriv bez osnovane sumnje za svih pet granatiranja za kojeg su ga tužioci optužili, uključujuči i Markale, te je osuđen na doživotnu robiju.[1] Iako je o presudi opširno izvještavano preko međunarodnih medija, prema tvrdnjama Helsinškom odboru za ljudska prava u Srbiji, odluka suda je ignorisana u samoj Srbiji i Crnoj Gori.[3]
Ubijeni građani 5. februara 1994.
Tog dana ubijeni su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.
Postoje presude kojima su osudeni genrali na visegodisnje zatvorske kazne uz gore navedene dokaze, pokazuju sta se deselio toga dana. Ostalo sve samo obicna farsa, koja postoji na svim stranama, npr, zlocine na Kazanima muslimani nisu htjeli prihvatiti i danas dan postoje neki koji tvrde da se sami srbi tu ubijali. A jasano se zna koje cinio te zlocine.