Nije on ljutio
Rođenje vodom datira od početka Božijeg govora naciji.
Eseni su p.n.e. imali obavezno ritualno pranje potapanjem u vodu pred šabat.
Kasnije Jovan krstitelj javno obavlja taj čin na otvorenom što je predstavljalo želju za čistoćom.
Ljudi su to TELESNO pranje tako i gledali ali im je poruka i smisao promakli,jer je traženo očišćenje celog bića a ne tela.
Jovan je glas onoga što viče dakle glasnik koji im pokušava objasniti smisao pranja uslovljavajući narod pokajanjem i tako se čisti iznutra a formalni čin je pranje tela vodom odnosno porinuće jer ono predstavlja pravo pokajanje što znači umiranje starog čoveka kao buntovnika i gašenje pohotljivosti i požuda.
Rođenje Duhom je dolazak dara od Boga kad Božiji Duh ulazi u naš duh i poučava nas svakoj istini i vodi kroz život sve dok mu to dozvoljavamo odnosno dok god dajemo Bogu prvo mesto u našem životu.
Takav čovek oprašta jer ima u sebi ljubav a Bog je ljubav.
Takav čovek ne ostaje u grehu i draga mu je reč Božija i služba Bogu po Duhovnom daru koji je dobio.
Prostije rečeno bez pokajanja iz srca i odbacivanja zla ne može nas Bog voditi jer poštuje naš izbor i trpi nas da dođemo u pokajanje i spasemo se verom u jagnje koje uze grehe sveta.
Božiji životni Duh je u nama još od oživljavanja u majčinoj utrobi i sa nama je do trenutka kad se on vraća Bogu koji ga je dao a telo ide u zemlju odakle je i uzeto.
Ako ima potrebe ići ćemo dublje i opširnije.