lavić je napisao:
Mary
Izvoli:
Objasni najbolje što možeš prvih 5 stihova prve glave jevanđelja po Jovanu.
Da li se slažeš da 7-ma glava Otk. znači bukvalno u stihovima od 4 do 8?
Kako tvoje zasluživanje spasenja koje si nekoliko pta ponovio ide u korak sa recimo:
Efes.2. 8 ; I Jovan. 1. 9 ;
Šta govri Jovan 17. 26
Hvala.
Oficira i mene zanemari jer ne koritimo mali prst već kažiprstom pišemo.
Tako, ovo je hrišćanski pristup.
Dakle, Jovan 1:1-5, "U početku bila je Riječ, i Riječ je bila kod Boga, i Riječ je bila bog.
On je u početku bio kod Boga.
Sve je postalo preko njega, i bez njega nije postalo ništa. Ono što je postalo posredstvom njega bio je život, i život je bio svjetlo ljudima.
I svjetlo sija u tami, ali tama ga nije nadjačala."
Upoznavanje s 'Riječju' 1:1-18, divnom jednostavnošću Jovan navodi da je u početku "Riječ (...) bila kod Boga", da je sam život bio posredstvom nje, da je postala "svijetlo ljudima", i da je jovan (krstitelj) svjedočio o njoj. Svjetlost je bila u svijetu, ali je svijet nije upoznao.
Oni koji su je primili postali su Božija djeca, rođena od Boga. Upravo kao što je zakon bio dat kroz Mojsija, tako su "nezaslužena dobrohotnost i istina postale (...) kroz Isusa Hrista.
Što se tiče tvog pitanja za Otkrovenje 7. poglavlje, konkretno od 4. do 8 retka.
Pretpostavljam da tvoje pitanje ide u pravcu toga, da li se te riječi odnose na doslovni tjelesni Izrael?
ne, jer nabrajanje plemena u Otkrovenju 7:4-8 odstupa od uobičajenog nabrajanja (4. Mojsijeva 1:17, 47). Očito je da nabrajanje u Otkrovenju ne služi nabrajanju prirodnih Židova po njihovim plemenima, nego pokazuje da duhovni Izrael ima sličan organizacijski sustav kao prirodni Izrael. Taj sustav je uravnotežen. Nova nacija sastoji se od 144 000 članova - 12 000 iz svakog od 12 plemena.
U tom Izraelu Božijem nijedno pleme nije posebno izabrano za kraljeve i sveštenike.
Svi članovi tog naroda trebaju vladati kao kraljevi i svi moraju služiti kao sveštenici (Galaćanima 6:16; Otkrovenje 20:4, 6).
Prirodnim je Židovima i židovskim prozelitima prvima data prilika da postanu članovi duhovnog Izraela, ali je samo manjina iskoristila tu priliku. Stoga je Bog uputio poziv i poganima (Jovan 1:10-13; Djela apostolska 2:4, 7-11; Rimljanima11:7). Jednako kao i u slučaju Efežana koji su prije bili "otuđeni od izraelskog građanstva", sada su i ne Židovi mogli biti zapečaćeni Božijim svetim duhom i postati dijelom skupštine pomazanih hrišćana (Efežanima 2:11-13; 3:5, 6; Djela apostolska 15:14). stoga je odgovarajuće da 24 starješine pjevaju pred Janjetom: "Svojom si krvlju otkupio Bogu ljude iz svakog plemena i jezika i naroda i učinio si ih kraljevstvom i sveštenicima našem Bogu, i oni će vladati kao kraljevi nad zemljom" (Otkrovenje 5:9, 10).
Što se tiče toga da kako ti kažeš spasenje se zaslužuje, mi imamo samo nadu u spasenje kroz otkupnu žrtvu Isusa Hrista, i u tom pravcu se trudimo da ugodimo Bogu i činimo stvari koje Bog odobrava.
Dakle, spasenje dolazi od Boga preko Isusove otkupne žrtve.
Život je Božiji dar, dan preko njegovog Sina (1. Jovanova 4:9, 14; Rimljanima 6:23). Spasenje je moguće samo preko Isusove otkupne žrtve (Djela apostolska 4:12).
Također, potrebno je snažno raditi na tome da se postigne (Luka 13:23, 24; 1. Timoteju 4:10).
Jovan 17:26 "I obznanio sam im tvoje ime i obznanjivat ću ga, da ljubav kojom si me ljubio bude u njima i ja u zajedništvu s njima".
Dakle ,u 17 poglavlju Isus u molitvi priznaje svom Ocu: "ovo znači vječni život: njihovo usvajanje spoznaje o tebi, jedinom pravom Bogu, i onome koga si poslao, Isusu Hristu." Završivši svoj posao koji mu je dodijeljen na zemlji, Isus sad moli da bude proslavljen uz Oca slavom koju je imao prije nego je bio svijet. On je obznanio Očevo ime svojim učenicima i moli Oca da bdije nad njima 'zbog svog imena'. Moli Oca, ne da budu uzeti sa svijeta, nego da ih sačuva od zlog i da ih posveti svojom riječju istine. Isus proširuje svoju molitvu da obuhvati sve one koji će još iskazivati vjeru kroz slušanje riječi tih učenika, "da bi svi bili jedno, baš kao što si ti, Oče, u sjedinjenosti sa mnom, i ja sam u sjedinjenosti s tobom, da i oni budu u sjedinjenosti s nama, da bi svijet vjerovao da si me poslao". On moli da bi i oni mogli sudjelovati s njim u njegovoj nebeskoj slavi, jer je on njima obznanio Očevo ime, da Njegova ljubav može stanovati u njima.
Zaista, čitava svrha Isusove službe divno je izražena u posljednim riječima njegove molitve Ocu: "I obznanio sam im tvoje ime i obznanjivat ću ga, da ljubav kojom si me ljubio bude u njima i ja u zajedništvu s njima". Amin.