Prvi put sam prilično ravnodušan gledao utakmicu, već nakon uvodnih par minuta, jer je bilo jasno par stvari... Španci su maksimalno podigli formu i u takvoj situaciji, teško da im trenutno bilo ko može parirati. Pa Grke su u polufinalu razbili sa 18 razlike. Druga stvar je da su reprezentativci Srbije bili maksimalno ispražnjeni i emotivno, a bogami i fizički, a u takvoj situaciji teško je parirati onoj brutalnoj odbrani. Valjda košarkaški "stručnjaci" znaju da je poslije 20-ak minuta nošenja sa odbranom poput španske, teže pogoditi i otvorene šuteve... Treća stvar je pomnuti ogroman respekt prema Gasolu, a on potiče od nekoliko stvari. Ogromne reputacije i kredita koji dotični ima kod sudija i prilično sumanutog sudijskog kriterijuma u polufinalu. Jednostavno je u takvoj situaciji, teško odrediti na koji način da se pristupi odbrani protiv njega...
Elem, Gasol je i pored sve timske igre, vrlo dominantan faktor u igri Španaca i bez njega to jednsotavno nije isti tim. Vidjećemo da li će dogodine uoopšte igrati ili sa kakvim motivom će da zaigra za reprezentaciju, budući da se i ove premišljao, a više stvarno nema šta da osvoji. Špancima je ovo maksimum, dok Srbija recimo ima ogroman prostor za napredak i to je ono što treba da raduje, uz recimo činjenicu da stasava još igrača sa ogromnim potencijalom, koji ovo prvenstvo nisu igrali. Kešelj, Marjanović, Musli i da ne nabrajam..
O utakmici, nema puno riječi, ali mi nije jasno da neko može da kritikuje...
Citiraj:
cuj svoj cilj ispunili??? to je opravdanje za ovakvu igru? oni su cilj svoj ispunili ulaskom u cetvrtinu finala i tu su trebali prestati igrati??? ne razumijem poentu? ovako igrati je ispod svakog opravdanja jer nema ni trunke zelje ni htjenja da se ista uradi ili da se proba nesto promjeniti.
Čuj, jesi ti to sve vidio sa dešavanja na parketu? I šta si očekivao prije prvenstva od ove reprezentacije?
Možda momci jednostavno ne mogu više da pruže, nakon tolikog broj napornih mečeva, a posljednji igraju protiv najtežeg protivnika. Postoje i limiti u pogledu ljudskih dostignuća. Protiv Slovenije su odigrali i preko svojih mogućnosti i to ih je po meni dotuklo, ali nema šanse da pomislim da im je nedostajalo borbenosti i želje. To je jednostavno nepojmljivo, kad se pogleda na osnovu dosadašnjih izdanja ove reprezentacije. Bjelica igra povrijeđen zaboga i sad treba da neko ko finale posmatra iz fotelje, da mu dođe i kaže da nije imao želje i volje... Molim da se to ne radi...
I opravdanje za "ovakvu" igru može da se potraži i u činjenici da se u objektivnim situacijama, igra između ostalog i onoliko koliko ti protivnik dopusti. A Španci su kvalitetniji tim i to su pokazali...
Da nam je neko prije prvenstva, ponudio ulazak u finale i tamo poraz od Španaca sa 20-ak razlike, svi bi to bjeručke prihvatili jer:
1. Mislili smo da je maksimum ove reprezentacije Srbije, ulazak u finale
2. Španija je djelovala nepobjedivo
Kad su stvari krenule drugim tokom, Srbija demonstrirala da je Duda iz igrača koje je imao na raspolaganju, izvukao više od maksimuma, a sa druge strane Španci pokazali ranjivost, počela su da se stvaraju nerealna očekivanja. I traži se razlog za kritiku...