I napokon dodje i ta famozna srijeda 09.09.2009.... Toliko ocekivanja, toliko srece, nade, alkohola:), potraznje za ulaznicama, kupovine zastava, popravljanja sirena na automobilima(neko rece da je bilo i toga:)), i sve za jednu kvalifikacionu utakmicu..... Sto bi rekao nas veliki prijatelj Milanko:), nekad smo redovno igrali u polufinalima i finalima a sada tolika radost zbog prvog mjesta u grupi, pobjede protiv, litvanije, austrije ili farana i toga da sami odlucujemo o svojoj sudbini....Sva ova euforija, samo zbog toga?.... Ali ipak, uzmimo u obzir nekoliko cinjenica, za Srbiju nikad nije igrao Safet Susic, Oblak, Hase, Vlak, Dzajic, Savicevic, Mijatovic, Mitic, Beara ili vec ko...Oni su igrali za mocnu Jugu, SCG i slicne federacije i konfederacije:), za drzave u kojima je cvjetala mrznja i bratstvo i jedinstvo, u kojima su braca bila i srbin i hrvat, i musliman i slovenac, i makedonac i crrnogorac....za mocnu drzavu sa nevjerovatno mnogo sportskog potencijala, takmicarskog duha i sportskog fer pleja, zdrave konkurecije(do devedesetih) i sa mnogo vise ljepote i umijeca nego sada..... E TA DRZAVA je bila je bila u finalima i polufinalima svjetskih i evropskih prvenstava, toj drzavi se divio sav sportski svijet, klanjale se i danasnje velesile poput spanije, italije, engleske, argentine...... Sad je realnost mnogo drugacija...Zivimo u Srbiji(ili RS, al volimo Srbiju), drzavi od nekoliko miliona stanovnika, napacenoj, osiromasenoj, osramocenoj, ponizenoj od bivsih saveznika, drzava za koje su nam djedovi zivote davali, drzavi u kojoj je kriminal i korupcija na visokom nivou, politika na najnizem a postenja gotovo da i nema....Svi smo je zeljeli, svi smo je trebali, dobili smo je al za veliku cijenu...dio te cijene je i sunovrat sporta, pogotovo klupskog ali i reprezentativnog.. Prema tome, pomirimo se vec jednom sa cinjenicom da smo mala drzava, talentovana za sport ali mala i siromasna, drzava u kojoj se ne ulaze u sport, u kojoj propadaju sportski objekti, klubovi velike tradicije, ugled sportskih radnika i velikih legendi Srpskog sporta je na nikad manjkem nivou, sve u svemu, nikad gore..... I baz zato Milanko(njegovo ime uzimam kao sinonim za sve ogorcene ljude sa prevelikim ocekivanjima:)), ova utakmica nam je vaznija i donijece nam vise srece od bilo kakvog uspjeha bivse Juge, SCG ili bilo koje druge drzave...donijece nam malo toliko potrebnog ponosa i uzivanja koje odavno nismo imali, donijece nam postovanje ostalih drzava, i prije svega donijece nam toliko potrebnu radost i osjecaj zadovoljstva sto smo Srbi! Donijece nam nadu da mozemo vise, da nam novac i mala ulaganja u sport ne smetaju, da iz toga izlazimo snazniji, drcniji i hrabriji, i da ce sportski svijet od danas na nas gledati drugacije, da ce nas spominjati po nasoj reprezentaciji a ne po ratu, siromastvu i raznim drugim negativnim stvarima......Zelimo radost, zelimo nadu u bolje sutra, ZELIMO POBJEDU! Naprijed Srbijo, svi smo uz tebe!
Malo sam pretjerao al posto mi je ovo prvi malo duzi post nadam se da mi necete zamjeriti
_________________ Radonjic je kriv!
|