banjalukaforum.com

Ma k'o sto rekoh, nema uvreda, sve je ok, i postavio sam komentara tj. kritika radi, pa kakve god da su

Postavicu jos pesama iz zbirke, samo da skupim hrabrost posle ostrih kritika Salim se... Evo jos jedne...

Ostao sam sam

Zašto moju ljubav, puštaš da se gasi,
u nepovrat da se gubi i da vene,
zar je sve međ' nama uzaludno bilo,
to sad niko ne zna, pokazaće vreme...

Ja ne mogu više ovako da živim,
rastrzan na pola od sreće i tuge,
izjeda me sumnja, isceljuje ljubav,
al' ne želim biti pokraj žene druge...

Svaki dan me drugoj u zagrljaj teraš,
ne daš duša s' tobom da mi nađe mira,
skrhan bolom noćas ulicama lutah,
kad najednom začuh, ciganin da svira...

Pa ja znam tu pesmu, poznajem te reči,
zašto ovaj čovek, sad peva o nama,
boli me da slušam, mada dugo znam već,
kad se ljubav gasi da nastaje tama...

Nikada taj svirač nas video nije,
ali peva kao da nas zna godina sto,
tad' videh da bore, krase staro lice,
pa njega je život naučio to...

Kol'lo god ja hteo, da je naša ljubav,
posebna, po svemu jedinstvena baš,
obična je ona, kao mnoge druge,
ti je takvom činiš, to moraš da znaš...

Običnom je čini tvoje hladno srce,
godinama nikad što volelo nije,
samo na se' misliš celoga života,
samo svoja sreća, dušo važna ti je...

Saslušah ja pesmu i osetih slabost,
na kolena padoh, duša mi krvava,
stari svirač i ja zaplakasmo skupa,
dal' smo ikad znali šta je ljubav prava...

Kad sebe daš celog, kad iskreno voliš,
pa kad onda shvatiš, sve je bio san,
takva bol se više isceliti ne da,
i celog života ti ostaješ sam...

Uhvati me tada, ciganin za ruku
i prošapta tužno kroz svoj zadnji dah,
ostavit' je moraš, brate moj po bolu,
ja znam kako ti je, to je duše krah...

Napaćenu svirač ispustio dušu,
napokon je naš'o zasluženog mira,
od sada pa navek negde on na nebu,
anđelima, Bogu, pesme će da svira...

Uzeh tad gitaru iz mrtve mu ruke,
nemam nigde nikog, ostao sam sam,
moj je red sad' doš'o, kad ljubavi nemam,
ovu tužnu pesmu drugima da pevam...

Zoran Petrovic

e ova je bolja.

_________________
Bio jednom jedan djecak, u ocevoj kuci, nad rijekom, koji je sanjao zlatne snove, jer nista nije znao o zivotu.

* * *

I opet mi duša sve o tebi sanja,
I kida se srce i za tobom gine,
A nevjera tvoja daleko se sklanja,
Kao tavni oblak kad sa neba mine.

I opet si meni čista, sjajna, vedra,
Iz prizraka tvoga blaženstva me griju,
Pa bih opet tebi panuo na njedra
I gledô ti oči što se slatko smiju.

Tako vita jela koju munja zgodi
Još u nebo gleda i života čeka,
I ne misli: nebo da oblake vodi
Iz kojih će nova zagrmiti jeka...


27. augusta 1896.

ALEKSA ŠANTIĆ

_________________
"Људи који себе сматрају великима шкртаре с властитим ја.
Свако ко је уображен, ништаван је.
Молим, пази на своју величину!"

mmmmmmmmmmmmm Aleksa!

JEDNA SUZA

Ponoć je. Ležim, a sve mislim na te.
U tvojoj bašti ja te vidjeh juče,
Gdje bereš krupne raspukle granate.

Mila, ko zlatno nebo poslije tuče,
U tihu hladu stare kruške one,
Sjede ti djeca i zadaću uče.

Nad šedrvanom leptiri se gone
I sjajne kapi, sa bezbroj rubina,
Rasipaju se, dok polako tone

Jesenje sunce... I, ko sa visina
Olovni oblak po duši mi pade,
Najcrnji pokrov bola i gorčina.

I kobna mis'o moriti me stade:
Što moja nisi, i što smiraj dana
Ne nosi meni zvijezde, no jade?

Što moje bašte ostaše bez grana
I slatka ploda, što rađa i zrije
Na vatri sunca?... Gdje su jorgovana

Vijenci plavi?... Gdi je kletva, gdi je?
Vaj, vjetar huji... a ja mislim na te,
I sve te gledam, kroz suzu što lije,
Gdje bereš slatke, raspukle granate.

Aleksa Šantić

(granata - šipak, nar, mogranj)

_________________
Kultne teme banjaluka foruma

U svakom slučaju te volim

Volim te uvijek, i kada se budis
i kad na licu sminke nemas
i kad si ljuta, i kada se cudis
i kad bez mene na ples se spremas
uvijek te volim, hocu da znas

Volim te, ne znam kako da odolim
u svakom slucaju te volim

Volim te kada si blijeda i sjetna
i kada bore imas na licu
volim te kada si divlja i sretna
i kad u ruci drzis pticu
kada neces nista da mi das

Volim te uvijek, i kada sanjas
kada ne pises mi, kada te nema
kada od mene stalno se sklanjas
volim te kada si posve nijema
kada sutis poput ribe bas

Volim te uvijek, cak i tada
kad ne volim te, kada si sama
kad vecer pada iznad grada
volim te kada se pravis dama
kad ne volis me kao sada

I u tome i jeste zivot nas
u svakom slucaju te volim

_________________
Bio jednom jedan djecak, u ocevoj kuci, nad rijekom, koji je sanjao zlatne snove, jer nista nije znao o zivotu.

NE VJERUJ...

Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kažu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime -

Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krša,
Tamo gdje u grmu proljeće leprša
I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,

Dođi, čekaću te! U časima tijem,
Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
Osjetiš li, draga, da mi tijelo dršće,
I da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!
Jer istinska ljubav za riječi ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove piše!


1905.

ALEKSA ŠANTIĆ

_________________
Kultne teme banjaluka foruma

ma Šantić je tata, šta ti je...
svaka čast na odabiru!
pozdrav ti veliki, nešto si mi na poeziji.
...
evo ti jedna veselija...

Tvoje oci

Tvoje oci
kao zrele sljive padaju po meni
tvoje oci vrlo dobro znam
napolju svice
otici ces iz moje sobe brze
nego svetlost
sto kroz prozor ulazi zrak po zrak

Kada spavas
ne mogu da ne mislim sta sanjas
ne mogu da ne mislim sta mislis
kada spavas ti

Tvoje oci, tvoje oci
progone me, progone me
tvoje oci, tvoje oci
progone me, progone me
tvoje oci


Tvoje oci
kao ljetnja kisa padaju po meni
tvoje oci vrlo dobro znam

_________________
Bio jednom jedan djecak, u ocevoj kuci, nad rijekom, koji je sanjao zlatne snove, jer nista nije znao o zivotu.

STRAŠAN LAV

Bio jednom jedan lav...
Kakav lav?
Strašan lav,
narogušen i ljut sav!

Strašno, strašno!

Išao je na tri noge,
gledao je na tri oka,
slušao je na tri uva...

Strašno, strašno!

Ne pitajte šta je jeo.
Taj je jeo šta je hteo
- tramvaj ceo
i oblaka jedan deo!

Strašno, strašno!

Zubi oštri, pogled zao,
on za milost nije znao!

Strašno, strašno!

Dok ga Brana
jednog dana
nije gumom izbrisao.

Strašno, strašno!

Dušan Radović

:):):):))))))))

da malo skrenem sa teme:D

_________________
Liberate Tutamet Ex Inferis
http://www.youtube.com/watch?v=HQjsYL3-pDU

Ko me tako milo gleda
Ko mi daje sladoleda
Sam pogodi to je DEDA

da se prikljucim ovom skretanju sa teme

_________________
Carpe Diem,spavaćeš kad umreš...

Partija kantera

Desilo se to na partiji kantera,
stajao sam na bedemu, na rubu samom,
prišunjala si se svojim korakom pantera,
presjekla mi grlo oštrom terorskom kamom.

Sljedeći put bio sam pametniji,
nisam otišao na bedem već na drugi sprat.
Ipak, od tebe niko, dušo, spretniji,
na meni si upisala svoj dvadeseti hedšat.

Reko' 'ajd', preživjeću i ovo
(tad si me ubijala 55 put - tvoj 120ti frag),
znao sam da rađa se nešto novo,
svakom smrću bio sam ti sve više drag.

A ti si me ubijala, ubijala i uživala,
ja sam umirao, blaženo i spokojno,
dok sam ja sumanut trčao ti si se skrivala
da bi iznenada od mene načinila stvorenje pokojno.

Onda sam shvatio tajnu naše ljubavi hude,
to me saznanje pogodi poput milion ampera,
kako, jadan da se borim protiv tvoje taktike lude
kad sam nasuprot sebe imao kampera?

U meni se najednom nešto prelomi,
duša pusti tešku pravedničku suzu,
tvoji meci više nisu bili najslađi melemi
već đavolja zrna zbog kojih stavih pancir bluzu.

Iako zaslijepljen ljubavlju, već se izvještih u zanatu,
paklenu ti odlučih postaviti zamku.
U sljedećem krugu uštekah za fleš granatu,
za nju se uhvatih ko beznadnik za slamku.

Runda je počela silno, tebe ni na vidiku,
primirih se, spazih te, te emku otkočih,
potegnuh za fleš, izbacih ga u kriku,
bljesak te zaslijepi; zaklopiše se anđeoske ti oči.

Stajala si bespomoćna i nijema; svjesna skorog kraja
stjao sam silan i mrk i držao te na nišanu,
sitni pomak prsta na obaraču, i na vratima si raja
pala si kao kad na vašaru pogodiš igračku plišanu.

Na kraju borbe svi smo ludi il gubavi,
neki manijak me pokosi salvom iz svoga gloka
oboje smo postali žrtve naše ljubavi
bila je kratka, dušo, kratka, ali žestoka!

_________________
Umro je Džimi Hendriks iz Sijetla,
Klepton i Pejdž su dva matora pijetla,
al' budućnost je ipak svijetla
sve dok nam je Popokatepetla...

Bdate svaka ti cast..............znaci spojio si tri stvari meni najdraze u zivotu
Apsolutno izvanredno........

_________________
Carpe Diem,spavaćeš kad umreš...

Želja

Kad bih imao jednu malu, malenu kućicu.
Kad bih u noj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje.

Sto, mastilo, polica
I na prozorima moje zavese.
I na polici kad bih imao svoje knjige.

Kad bih imao jednu malu, malenu kuću
I u njoj ženu koja bi me bez para volela…
I kad bi ta žena bila moja.

Ma gdje i u ma kom mestu bilo,
Kad bih malu, malenu kuću našao,
Dovoljan bi bio jedan mali tepih,
Dovoljan, pa čak i suvišan.

Ma gde, u ma kom gradu bilo,
Bilo bi dovoljno da imam policu i svoje knjige,
Ženu koja me ne voli zbog para,
To bi bilo dosta, čak i suviše.

Dževdet Kuderk Solak

_________________
Kad bih imao jednu malu, malenu kućicu.
Kad bih u njoj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje...

i ja bih ovo.

_________________
Bio jednom jedan djecak, u ocevoj kuci, nad rijekom, koji je sanjao zlatne snove, jer nista nije znao o zivotu.

I ja...
Samo ovaj dio sa zenom mijenjam sa muskarcem

_________________
Kad bih imao jednu malu, malenu kućicu.
Kad bih u njoj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje...

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

Možeš li a da ne pomisliš
kad obuješ one cipele kojima si se nemoguće
ponosila i kad te vode ulicama
iznad kojih su lebdjeli naši snovi zaštićeni od negativnih uticaja uslovljenih ljudskom zlobom ili pohlepom
mozeš li a da ne pomisliš
pogledom koji prebiva na bijelim zidovima
koji okružuju ljude
koji opet leže i žure u bijele zidove
i dok se kupe suze
u očima tako tuđim i stranim
ili umornim
zar možeš a da ne pomisliš
kad slušaš ono što smo najviše voljeli... tišinu
dok smo maštali istom maštom
maštom koja potajno i polako uništava ljude
i gledaš iste ljude
koje smo sa zanimanjem posmatrali ili izbjegavali
a šta ja radim
vino
crno ili jeftino
jedna čaša i mnogo misli
a znala si i plakati
ucila si se smijati
moja pisaća mašina
tvoja kosa s mirisom vjetra
vino
crno ili dovoljno crno
dvije caše i dovoljno pozitivnih misli
ponekad si plakala
smijali smo se veći dio dana
smijali smo se veći dio noći
smijali smo se veći dio ovog stoljeća
vino
crno skroz crno
dovoljno riječi dovoljno pogleda
dovoljno vremena dovoljno ljubavi
a možeš li da ne pomisliš
potpuno slučajne scene u mnoštvu gužve i brzine
hodaš tražiš izgubljene emocije
posmatraš neke stare stvari
oči pogledom lutaju tamo gdje ne želiš (a možda
to nesvjesno želiš)
ili jesen ti vjetrom dira osjećaje
godi ti moj
spiritualni posjet moja slika na zidu
ili poklon iznad glave
zbilja možeš li a da ne pomisliš
kad ti mnogo prije jutra zažele dobro jutro
i tako grubo usiljeno počne dan
a sve ono što želiš počiva negdje drugdje
život izmiiče
čim se spremaš da zaspiš
a toliko snova ponovljenih
ili napornih
stvarno možeš li a da ne pomisliš gledajući u sat kako vrijeme prolazi
umorna ruka drži cigaretu koja bi da se ugasi
a s naporom suzbijaš eksploziju
dok mozak registruje samo prošlost
i svjetlo dana
tamu noći
ili umor postojanja
kažu
izlaziš kasno
u zbrci si i uvijek tražiš nekog
kažu da taj neko uopšte ne postoji
i da imaš iste pokrete rukama
imaš iste poglede
hod ti se nije promijenio
zato ne izuvaš one cipele i još uvijek si ponosna
na njih
puno pušiš
i nemaš koncentraciju
pitaš ih šta ja radim
i ubrzo odlaziš
a ja gledam kako kiša pada
kako kiša pada
ne razmišljajući o bogu.

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

BESMRTNA PESMA

Ako ti jave: umro sam
a bio sam ti drag,
mozda će i u tebi
odjednom nešto posiveti.

Na trepavicama magla.
Na usni pepeljast trag.
Da li si ikad razmišljao
o tome šta znači živeti?

Ko sneg u toplom dlanu
u tebi detinjstvo kopni.
Brige...
Zar ima briga?
Tuge...
Zar ima tuga?

Po merdevinama mašte
u mladost hrabro se popni.
Tamo te čeka ona
lepa, al lukava duga.

I živi!
Sasvim živi!
Ne grickaj kao miš dane.
Široko žvaći vazduh.
Prestiži vetar i ptice.

Jer svaka večnost je kratka.

Odjednom nasmejani
u ogledalu nekom
dobiju zborano lice.

Odjednom: na ponekom uglu
vreba poneka suza.

Nevolje na prstima stignu.
Godine postanu sivlje.

Odjednom svet, dok hodaš
sve više ti je uzan
i osmeh sve tiši
i tiši
i nekako iskrivljen.

Zato živi, al sasvim!

I ja sam živeo tako.
Za pola veka samo
stoleća sam obišao.

Priznajem: pomalo luckast.
Ponekad naopak.
Al nikad nisam stajao.
Večno sam išao.
Išao...

Ispredi iz svoje aorte
pozlaćen konac trajanja
i zašij naprsla mesta
iz kojih drhte čuđenja.

I nikad ne zamišljaj život
kao uplašen oproštaj,
već kao stalni doček
i stalni početak buđenja.

Miroslav Antic


Ovo je samo prvi dio...inace, meni veoma draga pjesma..

_________________
In viljamovka veritas

Anin rege

Gledam te prvi put
Iz ugla gledanja...
Stražariš u hramu samoće,
Sa ratnim bojama.

Previše ispraznih ljudi...
Previše čistih lažnjaka...

Usudi se

Što si osmijeh posudila,
nisi me začudila;
Što se kriješ iza ludila,
nisi fascinirala.
Sanjao sam te posljednji put
Iz ugla sanjanja,
čuvao sam te gorštačkim srcem...
I dosta o snovima.

Usudi se

Mirko Ponjević

_________________
Umro je Džimi Hendriks iz Sijetla,
Klepton i Pejdž su dva matora pijetla,
al' budućnost je ipak svijetla
sve dok nam je Popokatepetla...

Damn, ovo mi je strasno poznato ...neko je ovo u Life Clubu u Prijedoru pjevusio haha

_________________
In viljamovka veritas