Trofeji ostaju tamo gde im je i mesto!Crno-beli su danas u finalu Lav kupa Srbije 2008/09 ostvarili i svoj drugi cilj zacrtan prošlog leta pre početka ove sezone. Sevojno je u finalu savladano sa 3:0 i tako je Partizan odbranio možda jedan „manji“, ali trofej koji nam je takođe veoma drag, tim pre jer ga u prošlosti nismo osvajali tako često kao titulu šampiona. Ova generacija fudbalera Partizana je tako, osvojivši ove godine 4. duplu krunu u istoriji FK Partizan, odbranila duplu krunu iz sezone 2007/08, a to je nešto što nijedna ranija generacija fudbalera ovog kluba nije u prošlosti uspela da postigne! Sada se naš klub može podičiti sa ukupno 32 domaća trofeja osvojena u svojoj istoriji – sa 21 titulom šampiona i sa 11 trofeja namenjenih pobedniku nacionalnog kupa.

Odstupićemo večeras od „šablona“ kojeg smo ove sezone uglavnom koristili u pisanju izveštaja sa utakmica Partizana. Večeras je vreme slavlja, a vala i vaši izveštači su, nadamo se, zaslužili da malo proslave ovaj veliki uspeh, pa smo baš u žurbi. Ne zamerite nam...
Napisaćemo da je večerašnje finale bilo „tvrdo“, mnogo „tvrđe“ nego što bi se to reklo po krajnjem rezultatu. Pred tačno 13.434 gledalaca u Hramu fudbala, ekipa Sevojna je još jednom pokazala da ni slučajno nije „zalutala“ u finale kupa. Momci iz Sevojna su pošteno mučili i naše igrače, ali i navijače Partizana. Dugo su odolevali, nisu našem timu ostavljali slobodnog prostora, šanse u prvom poluvremenu pred golom Sevojna su bile baš retke. Sve se u tih prvih 45 minuta, kada je Partizan u pitanju, svelo na par pokušaja sa distance (Moreira u 11. i Tomić u 42. minutu), kao i na jednu jedinu pravu šansu koju je, u 20. minutu nakon kornera Tomića sa desne strane, propustio da u gol pretvori Vošington – šutirao je glavom sa 7-8 metara u donji levi ugao gola Nikolića, ali je golman Sevojna bio na mestu i sprečio vođstvo Partizana. Sevojno je sa druge strane u 25. minutu veoma ozbiljno pripretilo kada je Kamberović, divno upošljen u dubinu, krenuo sam samcat ka Božoviću, ali se na sreću naših navijača okliznuo i pao na 30-ak metara od gola Partizana, u trenutku kad je stizao tu loptu.

U drugom poluvremenu se Partizan prenuo i dominirao je terenom. Pokušao je iz slobodnog udarca kapiten Đorđević (49. minut) ali je zamalo bio neprecizan, divnu priliku je propustio Dijara (58. minut) nakon pasa Bogunovića kada sa 14 metara šutira preko gola, a onda stiže vođstvo Partizana:
61. minut (1:0 za Partizan): Ljajić je oboren na 25 metara od gola, poludesno. Slobodnjak izvodi kapiten Đorđević, a lopta je tako precizna da malte ne „liže“ levu stativu sa unutrašnje strane i odseda u mreži!

Narednu šansu za crno-bele propušta Gavrančić (64. minut) kada posle kornera Tomića sa desne strane glavom šutira pravo u Nikolića, a onda u 69. minutu Miloš Bogunović izbija potpuno sam ispred golmana Sevojna, gađa desni ugao, ali se Nikolić sjajno baca i uspeva tu loptu da „skrene“ pored stative u korner. Potom beležimo jedan pokušaj Stevanovića (83. minut) sa desne strane, ali lopta pogađa spoljni deo mreže, da bi minut kasnije (84. minut), nakon kornera Sevojna sa desne strane, došlo do jedne prilične konfuzije u našem kaznenom prostoru, ali gosti to nisu uspeli da kazne. U istom tom 84. minutu Partizan u kontranapadu najpre pogađa stativu (Dijara), a odmah zatim Moreira sa samo 5-6 metara pogađa golmana Nikolića, a lopta odlazi u korner...

86. minut (2:0 za Partizan): Korner sa desne strane izvodi Tomić, u petercu Sevojna dolazi do karambola, lopta pogađa i mesto gde se spajaju prečka i desna stativa, odbija se, a u velikoj gužvi je najsnalažljiviji „Robi“ Stevanović koji uspeva nekako da loptu uputi u mrežu. Tu je pobednik već odlučen, ali golovima ovde nije kraj...
90. minut (3:0 za Partizan): Prekid sa leve strane za Partizan. Tomić se sprema da ga izvede, Raća Petrović pre toga utrčava u teren menjajući Dijaru i stiže na divan centaršut Tomića koji ide na prvu stativu, naleće na loptu i „kreše“ je taman toliko da ona završava u bližem, donjem levom uglu gola Sevojna!

Na kraju da konstatujemo još dve lepe, ma prelepe stvari...
Prvo, navijači Partizana pozivaju igrače Sevojna da im ovi otpozdrave. Igrači Sevojna to i čine, dobijaju za to velike aplauze, Grobari kreću sa tradicionalnim prozivkama našeg najvećeg rivala iz komšiluka, a neki igrači Sevojna (znamo im i imena i prezimena, ali nećemo na ovom mestu da ih navodimo) pokazuju da bi komotno mogli da konkurišu i za mesta među vođama navijača Partizana! Zapevaše momci iz sveg glasa naše navijačke pesme i odadoše svoja navijačka opredeljenja ne mareći ni za šta i ni za koga na ovom svetu! Svaka čast momci!
Drugo, izjava trenera Partizana Slaviše Jokanovića nakon utakmice. Alal vera Jokane! Čovek je jednostavno pozvao navijače Partizana da u subotu budu pre uz košarkaše, nego uz njegove fudbalere Partizana! Reče Jokan otprilike ovako nešto: „Ma pustite naše slavlje u subotu protiv Napretka, nego svi da se toga dana zaputimo u halu „Pionir“, da pomognemo našem košarkaškom klubu da osvoji 8. uzastopnu titulu!“ Jednom Grobar, uvek Grobar...
