e ovako! ja sam prebolela mononukleozu. i nije bilo bas lepo, posto sam bila jedan od tezih slucajeva. greskom lekara opste prakse, lako se moglo desiti da jednostavno slezina pukne i iskrvarim. sreca, pa keva ima prijateljicu na infektivnom i u to vreme je bila epidemija, pa j eodmah znala sta je. krvna slika je bila uzasna, jetra i slezina natecene, a da n egovorim da sam izgledala kao na samrti. tad sam imala krajnike koji su bili u ocajnom stabju. duz celog zdrela sam imala skrame koje su posle otpadale u komadima, pa sam se nocu cesto davila. najgora je terapija, linkocin injekcije koje stvaraju uzasne bolove posle nekoliko sati i drze te ceo dan, a primala sam ih dva puta dnevno, i kroz infuziju. 15 dana nisam smela da sedim, a kamoli da hodam. smrsala sam dosta, a na klinickoj dijeti sam bila mesec dana. posle toga mi je trebalo jako dugo da povratim kilazu. do dana danasnjeg masno uopste n emogu da jedem, cak ni obican cips. sto i nije tako lose!
ono sto je dobro kod ove bolesti je da se ona ne moze vise puta dobiti, kao vodene ospice. kroz injekcijes dobijaju ta neka antitela. neko preboli mononukleozu, a da ni ne oseti, a neko se posteno namuci.
drugi naziv ove boelsti je bolest poljupca!

tj, prenosi se pljuvackom. ja sam je zaradila preko case u kaficu! mnogi mogu da budu samo prenosnici , ne i oboleli.