Travnička crna hronika
Eldin Hadžović
U Travniku je zabranjen rad odjelima svih pet fakulteta banjalučkog Univerziteta Apeiron, a u Vitezu Fakultetu primijenjene ekonomije, Pravnom, Kineziološkom i Fakultetu za privrednu i tehničku logistiku
U Kristalnoj sali Općine Bugojno tek je bilo počelo predavanje, kad je na vrata ušla službenica Općine. "Morate odmah napustiti salu, imamo zakazano vjenčanje", rekla je ostavljajući stotinjak studenata da se zgledaju u čudu. "Šta smo mogli, nego da izađemo van? Već tada je postalo savršeno jasno da smo prevareni", kaže Emina Vuković, jedna od studentica Fakulteta za poslovni menadžment u Gradišci koja - sa svojih četrdesetak kolegica i kolega - traži natrag pare koje im je uzeo poljoprivredni, a sada i fakultetski mešetar Ranko Bakić, vlasnik spomenute "visokoškolske" ustanove.
Emina priča: "Upisali smo prvu godinu, ali smo imali samo pet predavanja, koja smo slušali u Kristalnoj sali. Predavanja su se uglavnom svodila na razgovore s profesorima, koje je interesovalo šta se dešava u Bugojnu i slične stvari. Uglavnom, najmanje se pričalo o nastavnim predmetima. Imali smo ispit iz osnova ekonomije, na kojem su nas profesori pola sata ostavili same: normalno je da su svi prepisali. To je stvarno bilo smiješno. Mislila sam - zašto studenti toliko uče ako ovako izgledaju fakulteti?"
Nažalost, tako izgledaju studiji na području Srednjobosanskog kantona. "Fakultet" Ranka Bakića, da stvar bude gora, nije imao nikakvo odobrenje za rad na područjima van RS-a bez kojeg se direktno krše odredbe Zakona o visokom obrazovanju RS-a, potvrđeno je iz resornog ministarstva. Bakićevom fakultetu je zabranjen rad, a prevarenim studentima koji su svoj novac tražili nazad obratio se Antonije Pecikoza, jedan od asistenata na Fakultetu za poslovni menadžment: "Ne obazirite se na medije, sve je u redu." Možda iz njegove perspektive, jer je godišnja školarina za 96 bugojanskih studenata iznosila po 2.000 maraka!
"Ako idem na fakultet, želim da imam validnu diplomu", kaže Emina. "Ovako se ne može naučiti ništa. Naprimjer, dobili smo test iz komunikacija da ponesemo kući i to bi bilo to. Test iz engleskog može riješiti dijete od deset godina. U početku su pričali o Bolonji, o bodovima, vježbama, predavanjima, a nismo imali ništa od toga, pa ni predavanja. Znam studente koji noćima uče, a ja sam pripremala samo jedan ispit jer su nam za ostale ispite javljali samo dan ranije, tako da se nisam ni mogla posebno pripremiti. Najgore od svega je što sam ih položila."
Haj, što mi se je Travnik zamaglio Zagovornici poplave privatnih fakulteta objašnjavaju da je to isto kao i u Edinburghu, glavnom gradu Škotske i jednom od najrazvijenijih univerzitetkih gradova u Evropi: "Mali je grad, ali mu ne smeta da ima najviše univerziteta. Zašto da i Travnik ne bude bosanski Edinburgh?" Naravno, nije problem u broju univerziteta (kojih sada na području Travnika ima tri), ni u broju fakulteta (inspektori iz Ministarstva kulture, prosvjete i sporta SBK-a dokumentirali su čak 17), već u načinu na koji su ti fakulteti dobili dozvole za rad i, ako hoćete, kvaliteti predavanja koja, prema tvrdnjama studenata, više podsjećaju na vikend-škole, što u suštini i jesu.
Tako je i maleno Turbe kraj Travnika postalo univerzitetski grad, sa ciglo tri fakulteta: za privrednu i i tehničku logistiku, u vlasništvu nekadašnjeg neprikosnovenog gazde sarajevskog GRAS-a Ibrahima Bime Jusufranića, Saobraćajnim, u vlasništvu Biminog sina Jasmina Jusufranića, te Ekonomskim, u vlasništvu Branislava Petrovića iz Sarajeva.
I Vitez konja za trku ima, a i Fakultet za primijenjenu ekonomiju, koji je u sudski registar upisan polovinom novembra prošle godine, smješten u Poslovnom centru Vitez i u vlasništvu izvjesnog Radovana Klincova iz Banje Luke.
Na najužem gradskom području Travnika, pak, univerziteta i fakulteta bukvalno ima iza svakog ćoška. I svi su u iznajmljenim prostorijama, a većina čak nema ni fiksnog broja telefona. No, koliko se je Travnik uistinu zamaglio i koje je dno dotakao, svjedoči slika Fakulteta poslovne ekonomije, smještenog u zgradi osnovne škole Kalibunar, dok "studentska služba" ordinira u vikendici nedaleko od škole, sa psećom kućicom ispred plakata koji poručuje: "Mi ćemo vas naučiti kako se pravi novac." Sjedište samog fakulteta je u Banjoj Luci, a na dan posjeta inspektora nije bio upisan u sudski registar Srednjobosanskog kantona. Nije ni mogao biti jer prema članu 194. Zakona o obrazovanju RS-a fakulteti ne mogu imati odjele izvan sjedišta. Ko je i kako ovo omogućio?
Pravnička hronika Prije dvije godine je u travničkom selu Jankovići otvoreno istureno odjeljenje privatnog banjalučkog Panevropskog univerziteta Apeiron koje je za samo godinu dana proizvelo 149 diplomanata, osam magistara i dva doktora nauka! Resorni ministar u Vladi Srednjobosanskog kantona Branko Golub se nije miješao u svoj posao, pa je registraciju visokoškolskih ustanova prepustio svom pomoćniku Zoranu Matoševiću, koji je javnosti postao naročito interesantan kad je novinarku Federalne televizije Nađu Ridžić, nakon što se počela raspitivati o poplavi fakulteta u Travniku, po sopstvenom priznanju "poslao u neku stvar". No, Matoševiću se na teret stavljaju daleko teži grijesi: inspektori Refija Kulašin, Franjo Ljubas i Anto Zirdum došli su do frapantnih nalaza, i to tek nakon što je u medijima objavljena informacija da im Matošević u prvi mah nije dozvolio uvid u dokumenta vezana za registracije fakulteta u SBK-u.
Ministarstvo je, prije svega, moralo postupati prema rješenjima iz Ustava FBiH i po dosadašnjoj praksi primjene zatečenih zakona "ili zatražiti od zakonodavnog tijela ili Vlade drugačije određenje". Međutim, u ovom slučaju, Matošević se javno pozivao na podzakonske akte, upravo one na koje, prema nalazima inspektora, nije smio: "Oni su dobili dozvole temeljem ovlasti Ministarstva i temeljem Pravilnika o registraciji ustanova u našem kantonu." Uostalom, čak ni ta pravila nisu ispoštovana jer je, prema Pravilniku o postupku utvrđivanja uvjeta za upis u registar visokoškolskih ustanova, "osnivač podnosi zahtjev za utvrđivanje uvjeta za rad (...) najkasnije do 30. juna tekuće godine za sljedeću akademsku godinu". Upravo je u tom grmu zec: svi fakulteti, osim Fakulteta za menadžment i turizam, u vlasništvu Rasima Dacića, registrirani su mnogo kasnije - u novembru ili čak decembru 2006., i to za tekuću 2006./07. godinu! To praktično znači da su upisani studenti u samom startu izgubili po pola godine i to na fakultetima koji održavaju predavanja isključivo vikendom!
Dalje, na sijasetu travničkih fakulteta zaposlene su čak četiri osobe: Rasim Dacić, osnivač, vlasnik i dekan Fakulteta za menadžment i tri sekretarice! Svi ostali su zapošljavali nastavnike koji već rade na regularnim državnim fakultetima, čime su prekršili zakonski uvjet po kojem fakultet mora imati najmanje dvije trećina stalno zaposlenih nastavnika, sa najmanje polovicom radnog vremena. K tome su tri fakulteta: Fakultet za menadžment i turizam, Pravni fakultet i Kineziološki fakultet raspisali konkurs za izbor nastavnika u Dnevnom avazu od 26. 1. 2007., dakle, mjesecima nakon što su dobili rješenja za rad!
(Ne)potkupljivi autoriteti Obimna dokumentacija o kriminalu vezanom za travničke univerzitete i fakultete će uskoro biti prezentirana na Vladi Kantona. Poenta je da u ovim kriminalnim radnjama učestvuju svi: od ministra i doministra koji su izdavali dozvole za registraciju, preko osnivača koji su prihvatili zaobilaženje postojećih i iskoristili nepostojanje zakona o visokoškolskom obrazovanju, zatim profesora, predavača i asistenata, pa sve do samih studenta koji su u čitavoj priči namirisali lagan put do diplome.
A kad smo već kod profesora-predavača - sa zaista impozantne liste izdvajamo nekoliko zvučnih imena: Hasan Zolić, ugledni profesor i nekadašnji direktor Zavoda za statistiku; Hidajet Repovac, dekan Fakulteta kriminalističkih nauka; nepotkupljiva profesorica kriminologije i neosporni autoritet za krivično pravo Rajka Mlađenović; ekonomski stručnjak Mustafa Festić; profesor na Zeničkom univerzitetu Genc Trnavci koji je na sudu, uprkos svjedočenjima, oslobođen optužbi za seksualno uznemiravanje studentica "usljed nedostatka dokaza"...
Izjava Edine Velagić iz Bugojna, još jedne od prevarenih studentica, sve govori: "Profesor Hasan Zolić se ukazao samo na jednom predavanju, kada nam je rekao da nikom ne govorimo da imamo predavanja u općini. Naravno da smo posumnjali u regularnost svega."
|