SIJUKS je napisao:
Jos treba dodati da cemu Ricard Holbruk jedan od najvecih srbomrzaca u istoriji Amerike biti glavni igrac po pitanju Balkana.
nije mi jasno sto su ga jevreji izgurali do predsednika ,sta mute koji im je plan
Citiraj:
Protokol broj 1.
Pravo je sila. Sloboda je ideja. Liberalizam. Zlato. Vjera. Samouprava. Despotizam kapitala.
Unutrašnji neprijatelj. Gomila. Anarhija. Politika i moral. Pravo jačega. Neoborivost masonsko -
jevrejske vlasti. Cilj opravdava sredstva. Gomila je slijepac. Politička azbuka.
Partijski razdori.
Najcjelishodniji je način uprave autokratija. Alkohol. Klasicizam. Razvrat. Princip i pravila
masonsko - jevrejske vlade. Teror. Sloboda, jednakost, bratstvo. Princip dinastičke uprave.
Uništenje privilegija gojske aristrokratije. Nova aristrokratija. Psihološki račun. Apstrakcija
slobode. Smjenjivanje narodnih predstavnika.
...Odbacivši frazerstvo, mi ćemo govoriti o značaju svake misli, a sravnjavanjem i
zaključcima osvjetliti okolnosti !
Dakle, ja formulišem našu sistemu sa našeg i gojskog* gledišta.
Treba napomenuti, da su ljudi sa rđavim instiktima mnogobrojniji od dobrih, pa
prema tome najbolji rezultati u upravljanju njima postižu se nasiljem i
zastrašivanjem, a ne akademskim rezonovanjem. Svaki čovjek teži ka vlasti, svaki
bi htio da bude diktator, kad bi samo mogao, ali je pri tome rijedak onaj koji ne bi
bio gotov da žrtvuje sveopšte dobro radi postignuča svoga ličnog blaga.
Šta je zadržavalo grabljive životinje koje se zovu ljudi?
Šta ih je rukovodilo do danas?
U početku društvenog uređenja oni su se potčinili gruboj i slijepoj sili; docnije
zakonima, koji su u stvari ta ista sila, samo maskirana. Izvodim zaključak da je po
zakonu prirode pravo u sili.
Politička sloboda je ideja, a ne fakt. Ovu ideju treba umjeti primjenjivati, kad je to
potrebno, da se idejnim mamcem privuku narodne snage u svoju partiju, ako je
ona namislila da slomije drugu partiju koja se nalazi na vlasti. Ovaj zadatak
postaje lakši ako se protivnik i sam zarazi idejom slobode, takozvanim
liberalizmom, te zbog ideje popust u svojoj moći. Tu će se i ispoljiti trijumf naše
teorije: olabavljene i
__________________________________________________
*) Goj je jevrejska riječ kojom Jevreji zovu svakog onog koji nije
Jevrejin pa ma kojoj narodnosti on pripadao,
popuštene dizgine uprave onog časa, po zakonu bića, prihvata i prikuplja
nova ruka, jer sljepa sila naroda ne može ni dana probaviti bez rukovođe i
nova vlast samo zauzima mjesto stare koja je oslabila od liberalizma.
U naše vrijeme pojavila se vlast zlata koja je zamijenila liberale upravljače. Bilo je
vrijeme kad je upravljala vjera. Ideja slobode je neostvarljiva, jer niko ne umije da
se koristi njome umjereno. Treba samo za izvjesno vrijeme prepustiti narodu
samoupravu i ona se ubrzo pretvara u razuzdanost. Od tog momenta počinju
nicati međusobne rasprave, koje uskoro prelaze u društvene bitke, u kojima
države gore i njihov značaj pretvara se u pepeo.
Da li se država iznutra u vlastitim trzavicama, ili unutrašnje nesuglasice bacaju
pod vlast spoljašnjih neprijatelja, tek u svakom slučaju ona se može smatrati kao
nepovratno propala; ona je pod našom vlašću. Despotizam kapitala, koji je sav u
našim rukama, pruža joj slamćicu za koju se država, htjela ne htjela, mora držati; u
protivnom slučaju ona se kotrlja u propast.
Onoga, koji bi po svojoj liberalnoj duši rekao, da su rezonovanja ovakve vrste
nemoralna, ja ču da upitam: ako svaka država ima dva neprijatelja, i ako joj je u
odnosu prema spoljnom neprijatelju dopušteno i ne smatra se za nemoralno da
upotrebljava svakojake mjere u borbi, kao na primjer, neupoznavati neprijatelja sa
planovima napada ili odbrane, napadati na njega noću ili sa neravnim brojem
ljudi, zašto bi se onda takve mjere u odnosu prema gorem i opasnijem
neprijatelju, rušiocu društvenog stroja i blagostanja, mogle nazvati i
nedozvoljenim i nemoralnim?
Može li se zdrav, logičan um pouzdati da uspješno rukovodi gomilama pomoću
razumnih ubijeđenja ili savjeta, kada su moguće protivrječnosti, pa ma i
besmislene, ali koje se mogu učiniti prijatnije narodu koji površno shvata i
razumjeva? Rukovodeči se isključivo sitnim strastima, praznovjericama,
običajima, tradicijama, i sentimentalnim teorijama, ljudi u gomili i ljudi gomile
podležu partijskom cijepanju koje ometa svaki sporazum, čak i na podlozi
potpuno razumnog savjeta i
uvjerenja. Svaka odluka gomile zavisi od slučajne ili podmetnute većine, koja,
zbog neznanja političkih tajni, donosi apsurdnu odluku koja unosi klicu anarhije u
upravu.
Politika nema ničega zajedničkog sa moralom.
Vladalac koji se rukovodi moralom nije političar, te stoga nije ni čvrst na svome
prijestolu. Ko hoče da upravlja mora pribjegavati i lukavstvu i licemjerstvu.
Velike narodne osobine - otvorenost i poštenje - poroci su u politici, jer oni
obaraju sa prestola bolje i sigurnije nego najači neprijatelj. Ove osobine treba da
budu atributi gojskih država, mi pak ne moramo se rukovoditi njima.
Naše pravo je u sili. Riječ pravo je apstraktna i ničim nedokazana misao. Ta riječ
ne znači više nego: dajte mi ono što hoću, da bih time pribavio dokaz da sam jači
od vas.
Gdje počinje pravo? Gdje se svršava ono?
U državi, u kojoj je slaba organizacija vlasti, bezličnost zakona i vladaoca koji su
obezličeni umnoženim zbog liberalizma, pravima, u toj državi ja crpim novo
pravo: da jurnem po pravu močnog i da zbrišem sve postojeće poretke i ustanove
i da stavim svoju ruku na zakone, da preustrojim sve ustanove i da postanem
gospodar onih koji su nam prepustili prava svoje sile, odrekavši se njih
dobrovoljno, liberalno...
Dok se sve savremene vlasti kolebaju i ljuljaju, naša če vlast biti neoboriva i jača
od drugih, jer ona će biti nevidljiva sve dotle, dok se toliko ne učvrsti da je već
nikakvo lukavstvo ne može potkopati.
Od privremenog zla, koje smo sada prinuđeni da vršimo, proizaći će dobro
nepokolebljive uprave koja će uspostaviti pravilan tok mehanizma narodnog bića,
poremećenog liberalizmom. Rezultat opravdava sredstva. Obratimo pažnju u
našim planovima ne toliko na ono što je dobro i moralno, koliko na ono što je
potrebno i korisno.
Pred nama je plan, u kome je strategijski izložena linija, od koje ne možemo
odstupati bez rizika da vidimo rušenje mnogo vjekovnih radova.
Da bismo izradili i pripremili cjelishodna dejstva, treba imati u vidu: podlost,
kolebljivost, nepostojanstvo gomile, njenu nesposobnost da razumije i poštuje
uslove sopstvenog života, sopstvenog blagostanja. Treba pojmiti da je moć gomile
slijepa, nerazumna, da ona ne rasuđuje, da samo osluškuje na desno i lijevo.
Slijepac ne može voditi slijepe a da ih ne dovede do propasti - članovi gomile,
bukači iz naroda, ma i genijalno pametni ali bez razumijevanja u politici ne mogu
se pojavljivati u svojstvu rukovodioca gomile a da ne upropaste cijelu naciju.
Samo ono lice koje je iz djetinjstva pripremano za autokratiju može znati i čitati
riječi sastavljene iz političkih uslova.
Narod, prepušten samom sebi, to jest bukačima i vođama iz njegove sredine,
sam sebe ruši i lomi partijskim razdorima, izazvanom težnjom za vlašću i
počastima i neredima koji iz toga proizilaze. Mogu li se narodne mase mirno,
bez takmičenja, da razmisle, da upute poslove svoje zemlje koji se ne mogu
mješati sa ličnim interesima? Mogu li se one braniti od spoljašnjih neprijatelja? To
se ne da zamisliti, jer plan razdrobljen na toliko dijelova koliko je glava u gomili
gubi svoju cijelinu, pa prema tome postaje nepojmljiv i neizvodljiv.
Samo autokratno lice može izraditi planove opširne i jasne, u jednom redu koji
čini raspodjelu svega što se nalazi u mehanizmu državne mašine; iz toga treba
zaključiti da se cjelishodna za jednu zemlju uprava mora skocentristai u rukama
jednog odgovornog lica. Bez apsolutnog despotizma ne može postojati civilizacija
koju ne sprovode mase več njihov rukovođa, pa ma ko on bio. Gomila je
barbarin koji ispoljava svoje barbarstvo u svakoj prilici. Čim se gomila dočepa
slobode, ona je ubrzo pretvara u anarhiju koja je sama po sebi najviši stepen
barbarsva.
Pogledajte na pijane životinje, onesvješćene vinom, na čiju je neograničenu
upotrebu dato pravo zajedno sa slobodom. Nećemo valjda dopusti da i naši dođu
dotle....Narodi gojski zanijeti su alkoholnim napitcima, a omladina njihova
ošašavila je od klasicizma i ranog
razvrata, na koji ih je podbadala i nagonila naša agentura - guverneri. lakeji,
guvernante - u bogatim kućama, pomoćnici, kelneri, i naše ženskinje - u mjestima
gdje se goji vesele i zabavljaju. U ove posljednje ja ubrajam i takozvane dame iz
svijeta, njihove dobrovoljne sljedbenice u raskoši i razvratu.
Naša je parola sila i licemjerstvo. Samo sila pobijeđuje u stvarima političkim,
naročito ako se ona krije u talentima koji su neophodni za državnike. Nasilje mora
biti princip, a lukavstvo i licemjerstvo pravilo za sve vlade koje ne žele da stave
svoju krunu pred noge agenata kakve bilo nove sile. Ovo zlo je jedino sredstvo da
se dođe do cilja - dobra. Prema tome mi ne smijemo prezati od podmićivanja,
prevare i izdajstva. kad oni treba da posluže postignuću naših ciljeva. U politici
treba umijeti bez kolebanja uzimati tuđu svojinu ako se pomoću nje možemo
dočepati pokornosti i vlasti
Naša država, idući putem mirnog osvajanja, ima pravo da zamijeni strahote rata
neprimjetnijim i cjelishodnijim kaznama kojim treba podržavati teror koji dovodi
do slijepe poslušnosti. Pravična ali neumoljiva strogost največi je faktor državne
sile: ne samo radi koristi nego i u ime dužnosti, pobjede radi, mi se moramo držati
programa nasilja i licemjersva.
Doktrina računa toliko je jaka koliko i sredstva koja ona upotrebljuje. Prema tome
mi ćemo trijumfovati i potčiniti sve vlade svojoj nadvladi ne toliko pomuću samih
sredstava, koliko doktrinom strogosti.. Dosta je da znaju da smo neumoljivi pa da
prestane svaka neposlušnost.
Još u stara vremena mi smo u narodu prvi put uzviknuli sloboda, jednakost
bratstvo, tako mnogo puta od tada ponavljane od nesvjesnih papagaja koji
odasvud doletješe na ove mamce, sa kojima oni odnesoše blagostanje svijeta,
istinsku slobodu ličnosti, ranije tako dobro zaštićenu od pritiska gomile. Tobože
pametni, inteligentni Goji nisu se snalazili u apstraktnosti izgovorenih riječi, nisu
primijetili protivrječnosti njihovog značenja i uzajamni odnos među njima, nisu
uvidjeli da u prirodi nema jednakosti, ne može biti slobode, da je sama priroda
ustanovila nejednakost umova, karaktera i sposobnosti, kao i potčinjenost njenim
zakonima, nisu
razmislili da je gomila slijepa, da su njeni vođe - bukači izabrani od njene sredine
radi upravljanja, u pogledu politike takvi isti slijepci kao i ona sama, da čovjek
posvećen, pa ma bio i ludak, može da upravlja, a neposvećen, pa ma bio i genije
ništa neće u politici razumjeti. Sve su to Goji izgubili iz vida.
Međutim, na tome se temeljila i zasnivala dinastička vladavina; otac je predavao
sinu znanje toka političkih poslova, tako da ga niko nije znao sem članova
dinastije, i nije mogao izdati njegovu tajnu narodu kojim se vlada i upravlja. U toku
vremena smisao dinastičke predaje pravog stanja političkih poslova bio je
izgubljen, što je poslužilo uspjehu naše stvari.
U svim krajevima svijeta riječi "sloboda, jednakost, bratstvo" uvrstale su u naše
redove, preko naših slijepih agenata, čitave legione, koji su oduševljeno nosili
naše zastave. Međutim te su riječi bile crvići koji su podgrizli blagostanje Goja,
uništavajući svugdje mir, spokojstvo, solidarnost, rušeći sve pred osnove njihovih
država. Vi ćete vidjeti docnije da je to poslužilo našem trijumfu; to nam je pružilo
mogučnost, između ostalog, da dograbimo u svoje ruke najvažniji adut - uništenje
privilegija, drugim riječima same suštine gojske aristrokracije, koja je bila jedina
protiv nas zaštita naroda i zemlje. Na ruševinama prirodne nasljedne
aristrokracije, mi smo podigli aristrokraciju naše inteligencije, na čelu svega -
novčane.
Cenzus ove naše aristrokracije mi smo ustanovili u bogatstvu, koje od nas zavisi, i
u nauci, koju pokreću naši mudraci.
Naš trijumf je bio olakšan još i time što smo u opštenju sa potrebnim nam ljudima
uvijek uticali na najosjetljivije strane čoviječjeg uma - na račun, na pohlepnost, na
nezasitost i nezajažljivost materijalnih potreba čovjeka; a svaka od tih pobrojanih
čovjekovih slabosti, najposlije uzeta, sposobna je da ubije inicijativu, stavljajući
volju ljudi na raspoloženje kupcu njihove djelatnosti.
Apstrakcija slobode pružila je mogućnost da se gomile ubijede da vlada nije ništa
drugo nego upravnik na dobru sopstvenika zemlje - naroda, i da se ti, upravnici
mogu mijenjati kao pohabane rukavice.
Okolnost pak da se narodni predstavnici mogu smijenjvati stavljala ih je na
raspoloženje nama i našim ciljevima
http://www.radioislam.org/protocols/index-croat.htm
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
