
Kaznu???
Ne bih da otimam novac nastavnicima padobranstva jer ces bas sve sto te zanima saznati na samoj obuci.
Ali evo ukratko mog "utiska" Moj prvi skok bijase u proljece prije 3 godine. Negdje oko 11 casova dodje red na nas troje da izvedemo svoj prvi skok. Inace prvi skokovi se izvode sa visine 850 metara na "gurtnu" tj, padobran je povezan sa avionom i sam se otvara nakon par sekundi slobodnog pada. Kad je avion poletio bilo je straha naravno. Straha je bilo, naravno, ali sam znao da ne zelim odustati. Uostalom bez obzira na sve zelio sam to i nisam se pokajao...Kad smo dostigli potrebnu visinu od 850 m instruktor nam je komandovao da podjemo...I taj osjecaj...tih par sekundi slobodnog pada...tih 4-5 sekundi koliko sam ja propadao dok se padobran nije otvorio su nesto sto se ne moze opisati...to se mora dozivjeti...taj vjetar u licu, sunce iznad i zemlja ispod, taj adrenalin je neopisiv. Nakon otvaranja padobrana, dobijas opet onaj osjecaj kontrole nad situacijom, koji imas "citav zivot". Lebdis gore, dok te nastavnik padobranstva sa zemlje navodi sta da uradis, prateci smjer vjetra...I sve to traje par minuta 4-5 u zavisnosti od tezine...u svakom slucaju prekratko

Moje prizemljenje je bilo "katastrofalno". Sve sto sam naucio o doskoku sam "zaboravio"...salim se, ne bas zaboravio ali sam tako sjeo na dupe da me je boljelo bar 6 sati nakon skoka.
Inace nakon nekoliko skokova, u zavisnosti od pokazanih rezultata, padobranac prelazi na skokove sa "slobodnim dejstvom" - otvara samostalno padobran. Jos nisam skakao "slobodnim dejstvom" ali imam namjeru, kao sto jedva cekam lijepo vrijeme da skocim tandem jer skok sa 800-900 m i 3000 nikako nije ista prica
Eto, ako sam ikako pomogao, nema na cemu

A za ostalo - kao sto rekoh na pocetku...
Ne bih da ljudima otimam "hljeb"
