banjalukaforum.com

Halil Dzubran (1883 - 1931), rodjen u Libanu i zivio u Sjevernoj Americi, u svojim djelima (pjesnickim, filozofskim i slikarskim) nalazi put ujedinjenja istocne i zapadne misli. Njegove rijeci se provlace kroz moje postojanje skoro dvije decenije. Ovdje cu postavljati fragmente iz njegovih dijela. Ako neko hoce da se pridruzi...



PLAVI PLAMEN

"Plavi plamen" su pisma koja Halil Dzubran razmijenjuje sa knjizevnicom Mej Zijadom, njegovom spiritualnoj ljubavi tokom dvadesetak godina.
Na jednom forumu sam nasla njen fragment na nasem jeziku...


"...Ti i ja cemo se i dalje uzdati u zlatni kovceg, sve dok se ne oslonimo jedno na drugo.
Pogledaj, slatka voljena moja, kako nas je sala odvela onome sto je najsvetije u zivotu. Kada rekoh jedno na drugo, srce mi uzdrhta u grudima, ustadoh i podjoh gore-dole po sobi, kao neko ko traga za onim svojim drugom. Cudno, sta nam ponekad ucini jedna jedina rec! Ta ista rec slicna je zvuku crkvenog zvona u sumrak. Ona skriveno "ja" u nama pretvara u cutanje, iz cinjenja u molitvu.
Kazes mi da se bojis ljubavi. Zasto se bojis, malena moja? Bojis li se sunceve svetlosti? Bojis li se plime? Bojis li se zore? Bojis li se dolaska proleca? Zasto se bojis ljubavi?
Znam da te malo ljubavi nece zadovoljiti? Isto tako znam da malo ljubavi nece zadovoljiti ni mene. Ti i ja se ne zadovoljavamo, niti cemo se zadovoljiti malim. Mi zelimo mnogo. Mi zelimo sve. Mi zelimo potpuno.
Kazem, Mari, da je u zelji ispunjenje, i ako je nasa zelja jedna od Bozijih senki, doseci cemo sigurno nesto od Bozije svetlosti.
Ne boj se ljubavi, Mari. Ne boj se ljubavi, saputnice moga srca. Treba da joj se predamo, i pored bola, zudnje i potistenosti koje nosi, i pored nedoumice koju nosi.
Slusaj, Mari: Danas sam ja u zatvoru zelja. Te su zelje rodjene sa mnom. Danas sam ja vezan starom idejom, starom koliko i godisnja doba. Mozes li biti sa mnom u mom zatvoru, dok ne izadjemo na svetlo dana. Hoces li biti pored mene, dok se ne raskinu ovi okovi pa cemo slobodni ici do vrha..."