dzabaleban je napisao:
ja sam jednom prije nekoliko godina odlijepio toliko., hmm kakav početak...to je bila maligna zaljubljenost.
mislim da sam bio i anoreksičan kolika je to opsesija bila.
ta nazovi veza je trajala samo nekoliko mjeseci...tih nekoliko mjeseci su najluđi period mog života...totalni gubitak kontrole nad stvarima i događajima.
to nije bilo zemaljski...to se nikom ne događa. to je bila moja zasebna dimenzija, moja zasebna vjera i božanstvo...bio sam si "izgradio idola, rezanog lika"...
prošlo je skoro 9 godina od tad...ne znam da li je ukupno prošlo 10 dana da nisam pomislio na nju.
No, nikad se ne vraćam na staro, ne u istom životu i nemoguće je da više ikada budemo zajedno, što zbog mene, što zbog nje. hiljade stvari su ostale nedorečene između nas.
ponekad pomislim da bi imali toliko toga reći jedno drugome nakon toliko vremena...ali kad bolje razmislim znam da bi i dalje mogli samo da šutimo jedno pored drugog, kao onda kad je moja soba bila tamna oaza, a sav vanjski svijet daleka gomila ljudi iz nekog drugog svijeta.
iz toga sam eto, dobio ogromnu količinu kreativne energije za pisanje i komponovanje muzike.
sad sam u vezi koja traje više od 2 godine...ta veza je dosta stabilnija i prebrodila je one početne, "dječije bolesti"
da se razumijemo, ne patim, samo se sjećam.
Hvala na pažnji.
Hm... Ako zaista ne patis, nego se samo sjecas, onda je to jedno dobro iskustvo, i idemo dalje. Licno mrzim ostavljati stvari nedorecenim. I cesto sam trpila posljedice u takvim slucajevima, jer je to za mene psihicki neizdrzivo, ne mogu zivjeti sa cinjenicom da nekoj osobi imam nesto za reci. Cesto mi se desi da mi se odnosi s ljudima zakomplikuju. Onda imam zelju da vrisnem koliku potrebu imam da razgovaram s tom osobom, a iz nekog razloga ne mogu. Najcesce jer se plasim, pa kazem sebi da od toga nece biti nikakve svrhe. Tako to zna biti sa prijateljima, ljubavima...
Ali imala sam jednu veliku zaljubljenost. Mogu reci i da ona jos uvijek traje. Da, traje. U pocetku je islo jako dobro, i na kraju smo zavrsili kao obicni prijateji. Reklo se dosta stvari, ali nikad se nista nije reklo u potpunosti. I nesto manje od godinu kasnije sam napokon razgovarala s njim o svemu. I bila sam zadovoljna kasnije. Ali ipak, sad, nakon jos nekih pola godine-godinu, to mi opet nije dovoljno. Sve sto znam je da ta knjiga jos nije zatvorena. Jednostavno, ne dozvoljavam joj da se zatvori, barem ne zasad. Samo odmara koju godinu, otvorena tako na nekoj stranici prvog-drugog poglavlja.
Eto, kad se vec ispovijedamo
. To je dakle vise jedno staro, usljed mnogih prepreka, propalo muvanje. Ali mislim da stare ljubavi mogu da se obnove. Nekad to jednostavno prvi put bude pogresno vrijeme. Takav je bio moj slucaj. Samo, nekad je previse stvari komplikovano pa to kasnije ne bude isto. Ipak, sve se moze kad se hoce.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
...ma morati cu sad trgnuti jednu 
