banjalukaforum.com

Za prvi dio svaka čast, za drugi - vješala

_________________
Cause I'm tired of this scenes...

Ruža ...

Ruža nije orhideja
ima trn
pa se ubodes
i potece krv
isto crvena
pa se stopi
sa laticama
bacis je onda
i ona uvene
rasprsi se lisce
i neko u prolazu
se osvrne samo
za mirisom
a ruža ne bode
sto mrzi,
nego iz ljubavi
kao usne
kad se ljubi jako
puknu od daha
kad dusa jedna
ugleda sebe
u nepcu drugom...

Bozic ljeta Gospodnjeg 2008

_________________
Kiąa da pada, sunce da grije...

Dvije ulice dalje



U tebi su rasle ljubav
nada, sreca
uvijek jedna manja,
uvijek jedna veca.
Dve ulice dalje
U meni su rasli
bataljoni straha
ocaj,zavist
tuga sitno tkana
U tebi su rasla
obdanista djece
nepregledna tobom
oslikana neba
U tebi su rasle
Radosti najvece od svih
naivne pjesme
naivnije od ove
Dve ulice dalje
u meni su rasli
nemoc,osama i plac
bas sve sto prezires
raslo je u meni

Krive su dve ulice dalje...

na radiju je picio darknes
napirlitani plavusan sa crnim les polom
pjevao je o tome kako vjeruje u ljubav
ja sam sjedio sam sa svojim bolom
(sa u ruci koka kolom
za kuhinjskim stolom
spremao se da citam roman branka copica prolom
al tesko posto si me napravila prvoklasnim volom
vise nemam koncentraciju pod kontrolom
a i dupe mi se smrzlo jer sjedim na drvetu golom)

razmisljam da li da prebacim na drugu stanicu
ili jednostavno ugasim radio
(da me knjiga ovako pogodi presao bih na sljedecu stranicu
ili bih nesto trece...uradio)
ovako i dalje slusam kako je on sav hepi
kako hoce da te ljubi svakog minuta sata i dana
(sljedece na sta pomislim je da li ijedna knjiga ima dovoljno strana
da izdrzi moje promjene raspolozenja)
pod mojim nogama se porozao tepih

tad se nenadano sjetih
svih nasih trenutaka uglavnom lijepih
i od tuge dusa mi zastenja
kao neki jadnik koga stavise
u onu groznu spravu za mucenje sa siljcima
i ja sam sad takav razbijen i bez korijenja
ti si daleko i ne mislis na mene stavise

saljem ti zato ovo pismo u kojem
su poslozeni slovom i brojem
ostaci srca i duse moje
igraj se s njima ko sa opiljcima

_________________
Umro je Džimi Hendriks iz Sijetla,
Klepton i Pejdž su dva matora pijetla,
al' budućnost je ipak svijetla
sve dok nam je Popokatepetla...

cijelu noc
kisa udara po prozoru
i sliva se niz moje lice
cijelu noc
vjetar ulazi kroz dimnjak
i zavlaci se ispod mojih obrva
cijelu noc
mrak razmice zavjese
i otvara mi kapke na ocima
cijelu noc
brdo gori iznad potoka
i žar pada po mojim nogama
cijelu noc
radio pokusava da svira
a ja cujem samo uho svoje
cijelu noc
cijelu noc
cijelu noc
cijelu noc
dovoljno vremena
koje mi ne treba
cijelu noc
dovoljno vremena
koje mi ne treba
cijelu noc
za pticu da leprsa
sa rukom na celu
cijelu noc
kao grafit na prstima
lijepe se snovi
a dan je vec odavno poceo

Ponoc dolazi, za tren...


Sjedio sam i kisa je padala, vjetar je duvao, kapi su se skupljale po prozoru i tajanstveno prolazile kroz staklo.
I neka tisina je dolazila nekako odozdo…

Neko ce se pitati zasto je ovo ljubavna pjesma, ne spominje se na prvi pogled nista u vezi ljubavi,
ali jeste, vjerujte nekad na rijec

_________________
Kiąa da pada, sunce da grije...

ČUJEM VOJSKU (Džejms Džojs)

Čujem vojsku, što na kopno srne,
I topot konja kroz vodu, s pjenom oko koljena,
Osorni iza njih stoje, odjeveni u oklope crne,
Vozači preziruć uzde, uz zvižduk bičeva.

Oni uzvikuju u noć svoje bojne pokliče
Ja jecam u snu slušajuć smijeh im objestan.
Mrak mojih snova ko plameni bljesak rasporit će,
Kujuć na srce moje ko na nakovanj.

Dolaze pobjednički tresuć duge zelene vlasi:
Izlaze iz mora i s klicanjem jure po obali.
Moje srce, gdje ti je mudrost, tako očajno da si?
Moja ljubavi, ljubavi, ljubavi zašto me samog ostavi?

_________________
Kiąa da pada, sunce da grije...

Kako smo nekada bili mladi, ludi i lijepi,
a vidi kako sada stojimo u tisini nijemi.

Nekada ovdje bjese suva sreca,
a sada samo tuga sve veca i veca.

Gle, pod maskama sad smo svi isti:
isto srecni, isto tuzni, stari i mladi.

Samo...
Postoji, mora da postoji, jedan razlog...
Zbog cega bas sad napisah ove stihove.

Gizzzmo

_________________
Kad bih imao jednu malu, malenu kućicu.
Kad bih u njoj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje...

Strepnja-Desanka Maksimovic

Ne, nemoj mi prici! Hocu izdaleka
da volim i zelim tvoja oka dva.
Jer sreca je lepa samo dok se ceka,
dok od sebe samo nagovestaj da.

Ne, nemoj mi prici! Ima vise drazi
ova slatka strepnja, cekanje i stra'.
Sve je mnogo lepse donde dok se trazi,
o cemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prici! Nasta to i cemu?
Izdaleka samo sve ko zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek mi ne pridju oka tvoja

_________________
Samo budala pristaje na prvu ponudu!!

Jesenjin-Ana Snjegina

Nekad sa sesnaest ljeta
stajah kraj kapije te
i djevojce sred bijela cvijeta
rece mi stidljivo:"Ne".
Blazena ljubavi rana!
Jos uvijek cujem taj glas...
Voljeli svi smo tih dana
`al malo su voljeli nas!

_________________
Samo budala pristaje na prvu ponudu!!

Romantika

Cak su i jebeni semafori
culi za romantiku!
Zelim samo malo njeznosti,
lijepu rijec i nista vise...
samo malo romantike.
Budi njezan kao sto bi mogao,
budi dobar kao sto jesi,
budi romantican kao sto bi mogao,
kao sto bih i ja mogla...
A semafori...
u ujednacenom ritmu pale se i gase
i tako su jebeno romanticni da mi se povraca od njih!
Crvena, zuta, zelena...
u dalekom odsjeju,
kao u magli svijetle blago,
smjenjuju se nadopunjuju:
jedan se ugasi, drugi se upali.
Tako su jebeno sinhronizovani!
Muka mi je od njih!
.... i predivni u svojoj velicanstvenosti
krecu u ponovni ples...

A ti ljubavi...
Budi njezan kao sto bi mogao,
budi dobar kao sto jesi,
budi romantican kao sto bi mogao,
kao sto bih i ja mogla...

Crvena, zuta, zelena...

A ti...

Cak su i jebeni semafori culi za romatiku.

_________________
Kad bih imao jednu malu, malenu kućicu.
Kad bih u njoj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje...

Zazmiri.
Pusti da te samo moje tople ruke vode.
Stopi se sa mnom,
Pusti nove talase da te oslobode.

Jer ja sam kao I ti,
Drhtim pred saznanjem o nama
Ima nesto vise od pukih rijeci
Sada kad je noc puna plama.

Zazmiri.
Osjeti moj dah u dahu svome
Stopi se sa mnom,
Osjeti strast na putu tome.

Gizzzmo

_________________
Kad bih imao jednu malu, malenu kućicu.
Kad bih u njoj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje...

vjetar puše,

šljive otpadaju

trule šljive muhe spopadaju.

Krmci jedu da ne propadaju,

tvoje mi se oči dopadaju.

Tvoje oči ko farovi FIĆE

ti si moje omiljeno biće.

_________________
nisam ja luda, mene su samo proglasili ludom

:

Armuturu čupaš iz temelja sreećeee
niko tako dragi voleti te neeeeeeeećeeeeeee!!!"

M

_________________
nisam ja luda, mene su samo proglasili ludom

Ovaj gore primjer neka ide u djeciju poeziju.
Bez uvrede.
Ne morate pokvariti i ovu temu...
Toliko.
Od Manitua sam ocekivala nesto zrelije.
A od Entropije nisam ocekivala nista.

_________________
Kad bih imao jednu malu, malenu kućicu.
Kad bih u njoj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje...

sorry

evo nesto i od mene:

Lepa

Zašto si tako lepa?
Ne budi tako lepa.
Hoću da budeš od mesa,
ne od sunčevog sjaja.
Zašto si tako lepa?
Kad bi bar imala pege
da ih večno po tvom licu skupljam.
Kad bi bar bila razroka!
Celog bih života na kolenima
ubedjivao razroko oko.
Ali, ti si lepa.
Da, od sunčevog si sjaja.
Ali ja ne mogu stalno živeti u tom sjaju.
Ne mogu na pozornici živeti.
Sve mi se vidi!
Svaka moja ružnoća.
Svaki posrtaj.
Ne mogu živeti pod reflektorima.
Shvati to.
Nemoj plakati.
Ne mogu živeti s tobom.
Suviše si lepa.

Milan Kundera

_________________
nisam ja luda, mene su samo proglasili ludom

Entropijo, to je jako lijepa pjesma...

Vidis da mozes

_________________
Kad bih imao jednu malu, malenu kućicu.
Kad bih u njoj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje...

KAD BI COVJEK


Kad bi covjek mogao reci ono sto voli,
Kad bi covjek mogao uzdici svoju ljubav do neba,
Kao sto je oblak uzdignut u svetlosti;
Kad bi poput zidova sto se ruse
Da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u sredistu,
Kad bi covjek mogao razoriti svoje tijelo,
Ostavljajuci samo istinu svoje ljubavi,
Istinu samoga sebe,
Koja se ne zove slava, sreca ili ambicija,
Nego ljubav ili zelja,
Ja bih konacno bio onaj, kako sam se zamisljao,
Onaj sto svojim jezikom, svojim ocima i rukama
Objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu,
Istinu svoje istinske ljubavi.

Ne poznajem slobodu, osim slobode
Da budem zarobljen u nekome,
Cije ime ne mogu cuti bez uzbudjenja,
Zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju,
Za koga sam danju i nocu ono sto zeli,
A moj duh i tijelo plove u njegovu duhu i tijelu,
Kao izgubljeno drvlje sto ga more dize ili topi,
Slobodno, sa slobodom ljubavi,
Jedinom slobodom koja me ushicuje,
Jedinom slobodom za koju umirem.

Ti opravdavas moje postojanje.
Da te ne poznajem ne bih zivio,
Da umrem ne znajuci te, ne bih umro, jer nisam zivio.


Luis Cernuda (1902), Spanija

_________________
Kad bih imao jednu malu, malenu kućicu.
Kad bih u njoj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje...

Lj U B A V N I C A

U očima tvojim Neretva teče...
Davim se u njenim dubinama
i ne primećujem
kako je prekrasan Mostar uveče
kad se upale sve te zvezde
okupljene oko Meseca.
Osećam samo ruku,
tvoj dlan,
topao kao Hercegovina,
kako mi ljubav pruža,
i ti
kao najlepša ruža,
tek ispupela
izdigla si se nad tom
magijom celom,
obasjana,divna,
kao vila...
Tvoje latice nikada
uvenuti u mome srcu neće,
Jer u tebi
pronašao sam
deliće srece,
koji su mi bili potrebni
za ovu
slagalicu života..
. . . . . .
Goran Lazetic