CEIF
Pogledao sam predstavu, pa dok se jos nisu slegli utisci
Sama tema, kada procitate uvod prije gledanja...nimalo zanimljiva, jer koliko *** smo gledali filmove, serije o povratnicima u rodni grad, koji vise nije ni rod ni brat, sukob licnosti koja ode u stranu zemlju, pa se vrati, jos malo rata i tragedije...hiljadu ***.
Medjutim , Ceif se je uspio da temu, koja je prikazana nekoliko ***, prikaze jos jednom, na svoj nacin, kroz svoju tragediju, prikazavsi strance, rodjene u istom gradu, koji su postali nepoznati jedni drugima sticajem okolnosti.
Kombinacija jednog mentaliteta, sa svim ljudskim manama plus situacija u kojoj covjek gubi dostojanstvo daju onu posljedicu rata, koja se kroz narod siri brze od bilo kog tumora, i ostavlja rane koje ko zna kada ce i hoce li zarasti. Tako da 2 sestre, sestre vise nisu, niti ce ikada biti, svaka tuzna zbog svoje sudbine a jedna drugu ne razumije. I jedna i druga su majke, ijedna i druga zene muzeva, invalida , ciji fizicki nedostatak u svemu tome se cini najblazi i to pisac ne krije praveci te likove prijateljima koji ceznu za "onim" prijateljstvom, jedan se vratio, drugi bi otisao tamo odakle je ovaj dosao. I zivot nekako tece, do noci, kada im ostaje, kako kazu samo proslost o kojoj razmisljaju, djetinjstvo koje ostaje neko utociste, jednom koji zivi u siromasnoj zemlji i ne vidi cilj, a drugom koji zivi u bogatoj zemlji, kao stranac, tudjin, vanzemljac, koji i ne zna sta mu je cilj. I kada sve to covjeka drzi sve te godine i kada vidi one za kojima pati, pocnu izlaziti sve one frustracije, neizgovorene rijeci, poslije kojih kajanje bas i pomaze.
Dusnka Stojanovic u ulozi Esme je dobra. Ako uzmemo u obzir da ima definitivno najbolje napisanu ulogu ( aplauz i bis su rezervisani), moglo je i bolje. Pocelo je lose. Nisam je dozivio kao jednu Sarajku, recimo onu koja zivi iznad Sebilja, sa Vratnika...ali kako predstava odmice sve je bolja i bolja, ali vise zbog odlicnih recenica nego zbog nje same. Em je premlada za ulogu, kao dijete je.
Njen muz je dobro odglumio..sjajni Salko (Ljubomir Bandovic) ciji lik daje onu nadu u nesto bolje, ako nista drugo zbog toga jer je svaki dan vrijedan zivljenja. Drugi par ima glumicu, Radmilu Tomovic (Muneveru), koja je solidna, ne mozes je ni pohvaliti a ni naci pravu zamjerku,ali zato njenom muzu mozes naci zamjreku (Nebojsja Ljubisic) jer je tu ulogu mogao bolje odigrati Slobodan Custic (Hamo), apsolutno neiskoristen u predstavi.
Sta mi je najvise zasmetalo? Ona igra na kraju "covjece ne ljuti se", cija je simbolika jasna ali ako je odluceno predstaviti jednu onakvu porodicu, mislim da se covjeku ako nije robot ne moze reci da se " ne ljuti". Bilo bi dobro i pozeljno ali dajte molim vas...ko jos povrijedjen, osakacen, razocaran moze zbog narastaja da "igra" pomeneutu igru,. Imaju zelju ali koliko je to moguce? Mogu oni koji nisu zahvaceni metastazom, koje je tragedija postedila. Oni koji su izgubili mnogo...cisto sumnjam.
Tekst je taj sto cini ovu predstavu posebnom, sjani komicni dijelovi, svadje koje su najbolje napisane, mirenja, uloga Esme cine ovu predstavu vrijednu gledanja.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
"Divlje meso" će igrati i 14. i 15. juna, bar tako čuh. 
