dzabaleban je napisao:
Kako da čovjek vaskrsne u današnje vrijeme?
Da pere ruke prije obroka, da pere zube redovno, da ne prelazi ulicu na crvenom, da pomaže starim ljudima da pređu ulicu, da marljivo uči u školi, da ne krade voće iz tuđeg dvorišta, da baca otpatke u kantu za smeće na ulicu, da ne pljuje po ulici...
dzabaleban je napisao:
Šta treba da radi konkretno? Čega da se pridržava?
Da radi duhovnu izgradnju i da se pridržava učenja Svetog Pisma, ili da radi duhovnu izgradnju kroz druge svete spsie, a najbolje je kroz sve zajedno, to je kao raznovrsna ishrana koja je bolja i zdravija od jednolične jer duhovna izgradnja i jeste duhovna ishrana "čovjek ne živi samo od hljeba nego od svake riječi koja izlazi iz usta Božijih".
A onda da čeka da uđe u vječni život, to će samo biti prelaz, možda toga u tom trenutku neće biti svjestan, već će samo ući u vječni život tj. više neće umirati. To nije moglo prije jer vrata za ulazak u vječni život nisu bila otvorena pa ako je neko i imao dovoljno izgrađenosti za vječni život u njega nije ulazio, a sada ko ima dovoljno bodova taj ulazi. Ta vrata neće biti otvorena vječno, ima određen period. A vaskrsnje kao neko ustajanje iz grobova je samo simbolika, i neki vječni život tamo negdje na nebu nije to to, vječni život je na Zemlji i u njega će ljudi ulaziti u toku samog života, jer poenta svega i jeste vječni život na Zemlji do kojeg se dolazi kroz duhovni rad pa je logično i da se u njega ulazi u toku života. Možda se u gradu očešeš o nekog prolaznika koji je već ušao u vječni život. A što se tiče odlaska u neke nebeske sfere nakon života i ostajanja tamo ima i toga koliko znam, dešava se i to. Neki od onih koji su otišli i ostali "gore" su stanovnici onoga što se zove Carstvo Nebesko a njih čine one 144000 koji su od Boga izabrani krajem prvog vijeka i koji su od tada Hristovi suvladari sa neba. Taj broj je odavno popunjen. Za ostale je vječni život na Zemlji ili ako već na nebu onda u nekim drugim sferama, ali ne i Carstvo Nebesko.
dzabaleban je napisao:
Zar je dovoljno moliti se i biti dobar čovjek?
Kakve molitve trebaju biti?
Molitve tipa "oprosti mi i daj mi", "Ako može da ne bude ovo, neka bude ovo drugo ako može" ili "budi volja Tvoja"?
Koliko ja znam sada treba puno više zapeti sa duhovnim radom na sebi a ne previše se oslanjati na molitve, iz više razloga. Samo se moliti a ne raditi vrlo ozbiljno na sebi je kao da upišeš fakultet i onda ništa ne učiš već samo profesorima dosađuješ moljakajući ih da te puste na ispitima a ti da se zezaš po kafićima i žurkama do rane zore, pa onda sa podočnjacima opet ideš na fakultet i moljakaš profesore da te puste na ispitu, što oni naravno neće učiniti jer traže tvoj rad, tvoje znanje, traže da ispuniš svoj dio obaveza. Zato se i kaže ono "pomozi sam sebi i Bog će ti (pri)pomoći". Nažalost većina radi suprotno.
Inače od ove tri molitve koje si naveo ubjedljivo je najbolja zadnja, ali je i najteža, tj. teško je tako živjeti jer se tu ne radi samo o molitvi nego o načinu života i to onoj predaji Bogu o kojoj se često priča ali malo ko tako živi, predaja Bogu znači da apsolutno nikad ne kukaš ni za šta, da ti je sve ravno, da primaš i prihvataš sve što ti dođe ma šta to bilo. Znači neko te iz čista mira ošamari na ulici a ti potpuno iskuliraš, još se zahvališ Bogu, okreneš drugi obraz bez da pitaš "pa zašto", dakle šta god da te snađe kažeš ono što je Hrist rekao "čaša koju mi dade Otac zar da je ne pijem?". Koliko je onih koji to mogu? Čuo sam da je u ovo sadašnje vrijeme to najjači vid duhovne izgradnje i da bi od svega bilo najbolje to postići. I kad pogledaš sve to već piše u Evanđeljima "ko te udari po jednom obrazu okreni mu i drugi"... "neka bude volja Tvoja"... "čaša koju mi dade Otac zar da je ne pijem". Lako je to čitati ali je teško to živjeti, malo je duhovnih. A Hrist je naglasio upravo izvršavanje Božije volje a ne samo čitanje i slušanje, pogledati besjedu na gori i njen završetak (Matej, poglavlja 5-7).
dzabaleban je napisao:
Zar su zaista blaženi samo siromašni duhom? Zar ta rečenica nije mnogima izgovor da ne rade ništa na sebi, da ne čitaju, na mijenjaju se i ne razvijaju?
Zavisi kako se to shvati. Po meni, a možda griješim, se radi o tome da će neko ko ozbiljnije radi duhovnu izgradnju vremenom vidjeti koliko je malen i neduhovan, koliko nema pojma, što više nauči i iskusi to će više vidjeti koliko ništa ne zna, kao što je Sokrat proglašen za najmudrijeg jer je spoznao ono "znam da ništa ne znam". Dakle to siromaštvo duha, ali ne lažna skromnost gdje će mnogi reći "eto ja sam siromašan duhom i skroman (jer u Evanđelju piše da sam kao takav faca)", već spoznaja toga, zato sam i rekao da će do toga doći oni koji ozbiljnije rade duhovnu izgradnju.
dzabaleban je napisao:
Zar stvarno mislite da čovjek može zaslužiti carstvo nebesko, ako jednom sedmično ode u crkvu, a tamo dok sveštenik vrši obred
Kao što sam rekao Carstvo Nebesko je odavno popunjeno, ko ušao - ušao, nema više.