Kao uvod moze nam posluziti ovaj komentar S. Fetahagica iz Nezavisnih novina.
"Već duže vremena se vodi diskusija u vezi s nastavnim programima u našim osnovnim i srednjim školama. Mnogi profesori, posebno oni iz humanitarnih oblasti, upozoravaju na stravičan raskorak u tim nastavnim programima. Književnik i profesor Nenad Veličković eksplicitno kaže: "Primarni cilj nastave književnosti i jezika jeste reprodukcija nacionalizma." A, znamo da je nacionalizam predvorje fašizma.
A, kako se naša djeca uče netoleranciji i neznanju o onim "drugim" piscima, najbolje kazuje činjenica da nigdje tu nema mjesta za pisca Jevreja, Poljaka, Bugarina, Roma. Iz Programa hrvatskog jezika i književnosti izbačeni su, između ostalih, Raičković, Hozić, Radović, Dobrica Erić, S.M. Ljubiša, Branko Miljković, Izet Sarajlić, Nerkezi, Vuk Karadžić, Branko Radičević, Đura Jakšić, Laza Kostić, Laza Lazarević, Ćorović, Matavulj, Sijarić, Sušić.
U bošnjačkom Programu izbačeni su: Raičković, Crnčević, Ljubiša, Miljković, Franjo Jukić, Desnica, Karadžić, Branko Radičević, Stanko Vraz, Preradović, Jakšić, Lazarević, Kostić.
Kod Srba su isključeni: Seliškar, Hozić, Jakov Jurišić, Šimo Ešić, Alija Isaković, Franjo Jukić, Desnica, Izet Sarajlić, Vraz, Preradović, Kaštelan, Marinković, Sijarić i Sušić.
Samo su naši pisci talentovani, a oni drugi nedaroviti, samo se od naših pisaca može učiti o patriotizmu kao najvišoj društvenoj vrijednosti. I kakvi će to na kraju biti svršeni učenici koji ništa neće znati o piscima iz svog komšiluka? Ta kusa obrazovanost može voditi samo ka što većoj izolovanosti. A, to vodi ne samo ka postulatima nekog davno prošlog vremena, nego se sve više udaljava od modernog doba, od ideje svijeta kao globalnog sela".
|