vim je napisao:
Problem ove teorije je mozda da neki nikad nebi mogli otplatiti negativne poene, kao Hitler na primjer
Uzimaš dio onoga što sam napisao a zanemaruješ drugi dio. Ja sam rekao da za one koji stradavaju postoji razlog za to. Pa tako i za ove koji su poginuli pod Hitlerom i Sadamom Huseinom i drugima. Stradavanja u 2. svjetskom ratu djeluju velika zato što su skoncentrisana na manjem vremenom intervalu i zato što su se desila u novijoj istoriji pa su dokumentovana, ali masovnih stradavanja na razne i teške načine je oduvijek bilo. Hitler i njegovi protivnici su imali jača oružja od onih iz prošlosti pa je i to učinilo da stradavanja budu velika, čak su i dve atomske bombe pale, ali to je samo posljedica modernizacije oružja, danas da ratuju nukleranim oružjima bilo bi stravičnije nego kod Hitlera.
A upravo je Hitler dokaz one teorije o karmi i stradavanju iz određenih (opravdanih) razloga, i to ne bi smjelo biti nepoznato nekome ko čita Sveto Pismo. Stari Zavjet se velikim dijelom bavi nastankom i istorijom Izraelske države. Izraelcima je dat Zakon, i jasno su im dati izbori.
Svjedočim vam danas nebom i zemljom, da sam stavio pred vas život i smrt, blagoslov i prokletstvo; zato izaberi život, da budeš živ ti i sjeme tvoje. (5. Mojsijeva 30,19)
U Starom Zavjetu se vrlo lijepo može vidjeti kakav je bio Božiji "odziv" na ponašanja Izraelaca, kakve su bile posljedice. Bilo je perioda kada su slijedili Božije zakone i možemo vidjeti kako im bilo u tim periodima. Bilo je perioda kada su dosta odstupali od Božijih zakona pa su im poslani proroci da ih vrate na pravi put ali oni opet nisu slušali, i lako možemo vidjeti kako im je bilo u tim periodima. Stalno je bila akcija i reakcije, uzrok i posljedica, sjetva i žetva, karma. Zato je apostol Pavle osvrćući se upravo na ponašanje Izraelaca u prošlosti rekao:
Ovo se pak sve događaše ugledi njima, a napisa se za nauku nama, na koje pošljedak svijeta dođe... da mi ne želimo zala, kao i oni što želješe. (1. Korinćanima 10,6-11)
I kao što na drugom mjestu kaže da nam je Sveto Pismo dato za učenje, izvlačenje pouka iz tuđih iskustava:
Sve je Pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi, da bude savršen čovjek Božij, za svako dobro djelo pripravljen. (2. Timotiju 3,16-17)
Dakle mi svi i danas trebamo izvlačiti lekcije iz Izraelske istorije. A lekcija je puno.
U skladu sa tim možemo vidjeti u Starom Zavjetu da kada su Izraelci odstupali od Božijih zakona česta kazna (karmičko brisanje) je bila ta da im Bog pošalje neke okolne osvajačke narode da im upadaju u zemlju, pale, ruše, ubijaju, odvode u ropstvo. Takva dešava su bila Bogom izazvana, to tamo jasno piše...a neko neupućen bi ih nazvao "zlim". Bog na par mjesta u Starom Zavjetu poznatog Vavilonskog cara Navuhodonosora naziva "svojim slugom" kojeg je poslao na Izraelce da im razruši gradove, spali građevine, sruši čak i posvećeni hram, pokrade sveto posuđe iz hrama, odvede narod u ropstvo, mnoge pobije. A proroku Izaiji Bog za cara Asirskog otvoreno kaže ovo:
Na narod licemjerni poslaću ga, i zapovjediću mu za narod na koji se gnjevim, da plijeni i otima, i da ga izgazi kao blato na ulicama. (Izaija 10,6)
Dakle Bog je dosta puta koristio okolne i čak neznabožačke narode da ratuju na Izraelce, da osvajaju, odvode u rostvo, ubijaju, ruše, pale.
Izrael je bio izabrani narod, narod za koji se brine Bog, narod kojem se Bog javljao, kojima je dao svoje Zakone, koje je čuvao, izveo iz ropstva brojnim čudima i dao im državu. Taj narod je imao ono što drugi nisu imali. Ali kaže Hrist:
Kome je mnogo dano mnogo će se i tražiti od njega (Luka 12,48 )
Zato su Izraelci u svojoj starozavjetnoj istoriji često stradavali, u periodima kada su odstupali od Boga. To se lijepo može vidjeti u Svetom Pismu.
Ovde je zanimljivo primjetiti i šta se kroz istoriju dešavalo sa Jerusalimskim hramom. Taj hram je bio direktno od Boga posvećen jer kada se Solomon pomolio za hram desilo se čudotvorno posvećenje:
A kad svrši Solomon molitvu, siđe oganj s neba i spali žrtvu paljenicu i druge žrtve, i slave Božije napuni se dom, te ne mogahu sveštenici ući u dom Božiji, jer se slave Božije napuni dom Božiji. A svi sinovi Izraelovi videći gdje siđe oganj i slava Božija na dom saviše se licem k zemlji do poda i pokloniše se i hvališe Boga, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova. (2. Dnevnika 7,1-3)
Ovde se može izvući velika lekcija.
Da li je Bog štedio hram koji je sam
čudotvorno posvetio i priznao?
Nije. Nego ga je preko okolnih naroda uništavao kada su Izraelci duhovno padali. Vrlo velika lekcija se nalazi ovde (a koju nažalost mnogi ne znaju), ta da je Bogu mnogo bitnija stvarna duhovnost naroda, duhovnost u samim ljudima, slušanje Boga, nego hramovi od drveta i kamena, pa makar bili i posveći i priznati od strane samog Boga.
Isto tako je i Hrist za Jerusalimski hram u svoje vrijeme rekao:
"neće ostati ovde ni kamen na kamenu koji se neće razmetnuti" (Matej 24,2)
A da li danas imamo više hramova ili duhovnih ljudi? Na šta se danas polaže pažnja? Na stvarnu duhovnost naroda ili na što veći broj vjerskih objekata, što ukrašenijih, većih po dimenzijama, i to hramova koji nisu posvećeni od strane Boga kao Jerusalimski hram? I onda se čude kada se vjerski objekti ruše, pale, i čak u svom nepoznavanju Svetog Pisma idu dotle da kažu da je to zlo, da to nije od Boga
. Jedan "vjernik" je tamo 2004. godine kada je bilo paljenje manastira na Kosovu rekao sledeće, citiram:
"Da Bog postoji...
Da li bi dopustio ovu patnju i rusenje manastira iz 12 veka?
Verujem u Boga ali ponekad se zapitam da li sve to postoju i da li je sve ovo jedna velika zabluda?..."
On je svoju "vjeru" vezao za hramove a ne za Boga, pa čak dovodi u pitanje postojanje Boga zbog toga što su tamo neki vjerski objekti spaljeni. Da je vjeru vezao za Boga i proučavao Sveto Pismo bilo bi mu jasno paljenje manastira i crkava, jer kad Bog zbog neduhovnosti naroda nije poštedio ni svoj posvećeni hram šta onda da drugi očekuju za hramove koji nisu tako posvećeni?!?
A i ovo je vrlo zanimljivo:
...te ne mogahu sveštenici ući u dom Božiji, jer se slave Božije napuni dom Božiji. (2. Dnevnika 7,2)
Po učenju Novog Zavjeta Hram Božiji smo mi sami, naše tijelo, u koji trebamo da uselimo Duha Svetog. Kada uselimo Duha Svetog u nas onda nam sveštenici ne trebaju, za njih više nema mjesta, jer imamo Boga u sebi. Zato sveštenici nisu mogli ući u hram koji se napunio slavom Božijom.
O ovome je detaljnije pisano na temi "Božija upozorenja Srbima i pravoslavnoj crkvi" pa nećemo ovde više o tome.
Sad da se vratim na ono što sam počeo, iako je i ovo prethodno vezano za ljudska gledišta na "dobro" i "zlo", pri čemu se vidi da se odgovori jasno nalaze u Svetom Pismu. Ko ima previše nedoumica oko ovoga znači da još uvijek nije ozbiljnije proučio svete spise.
Dakle za Izraelce, tu je posebno značajno legendarno 28. poglavlje 5. Mojsijeve knjige, tu je Izraelcima dat izbor, da slijede Božije zakone ili da odstupe od njih, a obećan im je blagoslov ako slijede Boga i prokletstvo ako ne slijede. Tu je nabrojano kakve će sve blagoslove imati ako slijede Boga i kakva će prokletstva imati ako odstupe od Boga. I to je stupilo na snagu za buduća vremena.
Ako dobro uzaslušaš glas Boga svoga držeći i tvoreći sve zapovijesti njegove, koje ti ja danas zapovijedam, uzvisiće te Bog tvoj više svih naroda na zemlji. I doći će na te svi ovi blagoslovi, i steći će ti se, ako uzaslušaš glas Boga svoga........ (5. Mojsijeva 28,1-2)
Ali ako ne uzaslušaš glasa Boga svoga da držiš i tvoriš sve zapovijesti njegove i uredbe njegove, koje ti ja danas zapovijedam, doći će na tebe sve ove kletve i stignuće te....... (5. Mojsijeva 28,15)
Dakle, ako su Izraelci dosta puta stradavali kroz svoju istoriju zbog neduhovnosti i odstupanja od Boga, i ako im je dato više nego drugima (kontakt sa Bogom i sve što sa tim ide) i ako će se od onih kojima je mnogo dano mnogo i tražiti, i ako im je jasno dato da biraju između blagoslova i prokletstva...zar je onda čudno stradavanje Jevreja u drugom svjetskom ratu?!? Zar su stradali nešto mnogo drugačije od svojih prethodnih stradavanja?
Evo upravo u tom 28. poglavlju 5. Mojsijeve knjige, za...možda logore?
Jer nisi služio Bogu svome radosna i vesela srca u svakom obilju. I služićeš neprijatelju svome, kojega će Bog poslati na tebe, u gladi i u žeđi, u golotinji i u svakoj oskudici; i metnuće ti gvozden jaram na vrat, dokle te ne satre. (5. Mojsijeva 28,47-48 )
To je Bog rekao. Još kod Mojsija, davno, u sklopu ovih unaprijed najavljenih prokletstava za odstupanje od Boga.
Pošto nisu služili Bogu u obilju i blagostanju onda će za kaznu služiti neprijatelju, u gladi, žeđi, golotinji, dok ih se ne satre. Zar se nije ostvarilo?
I još nešto za Izraelce, naciju koja je poznata po tome da je rasuta po cijelom svijetu, po svim zemljama, država im je klimava, imaju je ali nemaju blagoslova, ratuju odavno, nikad ne znaju kad će neko ili nešto pored njih eksplodirati, i žene i muškarci služe vojsku godinama itd. To rasipanje Izraelaca po cijelom svijetu je na više mjesta jasno najavljeno u Starom Zavjetu od strane Boga:
I goniću ih mačem i glađu i pomorom, i učiniću da se potucaju po svim carstvima zemaljskim, da budu uklin i čudo i potsmijeh i rug u svih naroda (antisemitizam?)
, u koje ih pošaljem. (prorok Jeremija 29,18 )
A u slučaju da se Izraelci vrate Bogu rečeno im je:
Tada će Bog tvoj vratiti roblje tvoje i smilovaće se na tebe, i opet će te sabrati između svih naroda, po kojima te bude rasijao Bog tvoj. (5. Mojsijeva 30,3)
Ima još ovakvih stihova.
Dakle Izraelcima se desilo ono što im je najavljivano u slučaju da krenu ovim ili onim putem, koji sami izaberu. Dakle "zlo" koje im se dešavalo je bilo kao bumerang, nešto što im se zbog nečega vraćalo, po Božijoj volji, zbog "anuliranja negativnih poena", zakone sjetve i žetve, a na sve to su unaprijed upozoreni.
Čuo sam da među današnjim Izraelcima ima onih koji smatraju da im se ono u 2. svjetskom ratu desilo upravo iz ovih razloga. Jednostavno su čitali Sveto Pismo i "sabrali 2 i 2", jednostavno je, nema nikakve misterije.
A za nas to može biti važna pouka:
Ovo se pak sve događaše ugledi njima, a napisa se za nauku nama, na koje pošljedak svijeta dođe... da mi ne želimo zala, kao i oni što želješe. (1. Korinćanima 10,6-11)
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
