Tanja Šikanjić, Elma Duvnjak, Snežana Tasić
12.01.2008 18:51
Ljekari upozoravaju da postojeći kapaciteti psihijatrijskih klinika u BiH neće biti dovoljni ako se loše ekonomsko stanje u zemlji hitno ne promijeni.
Stručnjaci iz ove oblasti kažu da je reformom u oblasti brige o mentalnom zdravlju skraćeno vrijeme boravka u psihijatrijskim bolnicama te više nema dugogodišnjih smještanja bolesnika u bolnicama na periferiji gradova. Liječenje se provodi u sklopu kliničkih centara i maksimalan boravak pacijenata u ovim ustanovama je mjesec dana.
Međutim, da svi odjeli ovom reformom nisu dobili adekvatne uslove rada primjer je Psihijatrijski odjel u Kantonalnoj bolnici Zenica, čije su prostorije raspoređene u podrumu i visokom prizemlju, a u jednoj prostoriji borave bolesnici različitih dijagnoza zbog nedostatka kreveta.
"U jako nehumanim uslovima radimo. Odjel je sagrađen prije 50 godina i nalazi se u podrumskim prostorijama. Prije dvije godine je veći dio prostora humaniziran zahvaljujući razumijevanju rukovodstva ove bolnice, ali to nije dovoljno. Imamo 66 postelja raspoređenih na veoma loš način, nedovoljno. Upitajmo se ima li smisla osobe koje se liječe od alkohola, depresije, droge i šizofrenije držati u istoj sobi? To je nehumano i pacijenti su ti koji su najviše oštećeni, ali mi nemamo druge mogućnosti", kaže Bajro Torlak, načelnik Službe za psihijatriju u Kantonalnoj bolnici Zenica.
Psihijatrije na repu društva
Ističe da u Zeničko-dobojskom kantonu ima 500.000 stanovnika i da ovi kapaciteti Psihijatrijskog odjela Kantonalne bolnice u Zenici nisu dovoljni.
Torlak dodaje kako u krugu bolnice imaju veću zelenu površinu, ali niko ne želi da im pomogne kako bi na tom prostoru izgradili sadržaje koji bi pomogli pacijentima u rehabilitaciji.
"Ne treba nama puno. Napraviti manje igralište sa dva koša, plohu na kojoj bi pacijenti mogli igrati šaha. To bi im puno pomoglo. Ovako, samo su zatvoreni među četiri zida. Moram kazati da je Psihijatrija uvijek bila na repu društva. Činjenica je da je zbog teške situacije u zemlji sve više onih koji imaju psihičke probleme", upozorava Torlak.
On napominje da, kada ljekari, uprkos svemu, uspiju ljude povratiti iz stanja depresije i kada po povratku kući zateknu besperspektivnost i tešku situaciju, bivši pacijenti zapadaju u još teža psihička stanja.
"Šta da radi čovjek koji nema riješeno stambeno pitanje, nema posla, a mora izdržavati porodicu? Tu bi trebalo da stupe na scenu centri za socijalni rad, da pomognu ljudima, ali ne mogu jer su pretrpani socijalnim slučajevima. Ako se ovakva situacija u zemlji nastavi svakom drugom Bosancu i Hercegovcu će trebati psihijatar", naglašava Bajro Torlak, načelnik Službe za psihijatriju Kantonalne bolnice Zenica.
Prema riječima Radmile Ćeranić, načelnice Psihijatrijske klinike u Sokocu, i u ovoj klinici su nezadovoljavajući uslovi za smještaj pacijenata.
"Građevinski objekti u kojima je smještena klinika su dotrajali, paviljonskog su tipa, tako da ne možemo izvršiti ravnomjeran raspored pacijenata po standardizaciji, a i oprema kojom klinika raspolaže je u dotrajalom stanju", navodi dr Ćeranić, dodajući da se za opremanje klinike izdvajaju minimalna sredstva i to samo za tekuće održavanje.
Naglašava da je Odjeljenje za sudsku psihijatriju, nakon požara u aprilu 2006. godine, prinudno smješteno u neadekvatan objekat, pa tako pacijenti borave u skučenim prostorima, što, kako navodi, predstavlja kršenje i ugrožavanja ljudskih prava pacijenata, koji tu borave.
"Situacija u državi utiče na mentalno zdravlje"
Primarijus doktor Omer Ćemalović iz Javne ustanove Psihijatrijska bolnica Kantona Sarajevo smatra da situacija u BiH krajnje negativno utiče na mentalno zdravlje stanovnika.
"Kao da smo predmet nekog eksperimenta. Ovo beznađe nikako da prođe. Ljudi više nemaju snagu da se nadaju boljem kada ih svakodnevno bombarduju negativnim vijestima. Ako se nešto ne promijeni, trenutni kapaciteti za zbrinjavanje psihički oboljelih nam neće biti dovoljni. Nažalost, mentalno zdravlje ovdašnjeg stanovništva veoma je ugroženo", ističe doktor Ćemalović.
Tvrdi da u Kantonu Sarajevo postoji dobro uvezana mreža liječenja, od centara za mentalno zdravlje do bolničkog liječenja, a kao problem ističe to što se nikako ne razvija suosjećanje i human odnos okoline prema duševnim bolesnicima.
"U našoj bolnici za sada ima dovoljno kreveta i nikada se nije dogodilo da smo pacijenta morali vratiti. Imamo 70 kreveta za akutno (trenutno zbrinjavanje pacijenata), 15 na intenzivnoj njezi, zatim 20 na muškom rehabilitacionom odjeljenju i 25 na ženskom. Prosjek ležanja je 30 do 35 dana. Jako je bitna podrška porodice pacijentu", dodaje Ćemalović.
Elvir Selimbegović, načelnik Psihijatrijskog odjela u Kantonalnoj bolnici "Irfan Ljubijankić" u Bihaću, kaže da rade u zadovoljavajućim uslovima.
"Ako govorimo o mentalnom zdravlju naših stanovnika, apsolutno smo svjedoci da teška ekonomska situacija veoma loše utiče na njih. Situacija nije alarmantna, ali je teška. Sve je više depresivnih osoba", ocjenjuje Selimbegović.
Odjel za nervne bolesti u Regionalnom medicinskom centru "Dr Safet Mujić" u Mostaru raspolaže sa 20 bolničkih kreveta.
"Ovdje smještamo i pacijente sa područja Čapljine, Jablanice, Prozora", kazala je ljekar Senada Hrvić.
Psihijatrijska klinika Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli, prema ocjeni profesora doktora Alije Sutovića, ima odlične uslove za rad.
"Poslijeratni period našoj zemlji nije donio reformu, već revoluciju u oblasti brige o mentalnom zdravlju. Na našoj klinici je 70 kreveta i to je sasvim dovoljno za hospitalizaciju jer nema više držanja bolesnika godinama. Zahvaljujući napretku u ovoj oblasti mi za sedmicu-dvije ili tri izliječimo ljude i vraćamo ih u životne tokove. Tu je i veoma važna uloga porodice. U ondašnjem sistemu, kada bi nekome zasmetao komšija, političar ili član porodice, da bi ga se riješili smještali su ih u psihijatrijske bolnice. Neki bi tu i dočekali smrt", priča Sutović.
On se, iako je u BiH teška ekonomska situacija, ne slaže s ocjenom kako bi to mogao biti uzrok povećanja depresivnih stanja kod ljudi.
"Recimo, u zemlji poput Švedske je najviše suicida, depresije, a ima jako visok životni standard. Kod ljudi, kada su u teškoj situaciji, stvori se odbrambeni sistem. To što sada u BiH ima više onih koji traže pomoć psihijatara možemo gledati i pozitivno. Više ih nije stid potražiti tu vrstu pomoći", ocjenjuje doktor Sutović.
Dvadeset odsto više psihijatrijskih pregleda
Na Psihijatrijskoj klinici u Banjaluci tokom protekle godine zabilježen je veliki priliv pacijenata iz cijele RS, a ambulantnih psihijatrijskih pregleda na Poliklinici za 11 mjeseci prošle godine evidentirano je preko 9.000, što je za 20 odsto više u odnosu na 2006. godinu.
"Priliv pacijenata iz svih krajeva Republike Srpske je ogroman, pa je u prvih šest mjeseci prošle godine, sa područja Banjaluke na Psihijatriji liječeno 716 pacijenata, iz Bijeljine 25, Gradiške, Doboja, Teslića i Dervente po šest, Prijedora četiri, iz Trebinja tri pacijenta, te iz Sarajeva, Drvara i Srbinja po jedan pacijent", navodi dr Vesna Popović-Dujić, zamjenik načelnika Psihijatrijske klinike u Banjaluci, specijalista psihijatar.
Dolaskom novog rukovodstva prije dvije godine, uslovi na Psihijatrijskoj klinici u Banjaluci su se značajno poboljšali. Izgrađeno je nekoliko novih objekata u krugu Psihijatrije, a problem još predstavljaju dvije stare i neuslovne barake. U jednoj od tih baraka je smješteno odjeljenje za parcijalnu hospitalizaciju, odnosno dnevna bolnica, a u drugu baraku, koja je izgrađena prije sedam godina smješteno je Odjeljenje za bolesti ovisnosti.
Prema riječima Popović-Dujićeve, posljednjih godina ipak postoji napredak po pitanju izgradnje objekata za psihijatrijsku kliniku.
"Prije tri godine izgrađen je novi objekat na kome su smještena tri odjeljenja i to Odjeljenje za stres i krizna stanja, Odjeljenje za afektivne poremećaje i Odjeljenje za psihijatriju. Prošle godine je, zahvaljujući donaciji njemačke vlade, renoviran još jedan objekat u koji je premještena Akutno-urgentna psihijatrija, koja je prethodno bila smještena u jednu veoma neuslovnu i staru baraku i Odjeljenje za juvenilnu i dječju psihijatriju", navodi dr Popović-Dujićeva.
Ojačan je medicinski kadar, pojačana smjena, a prije otprilike dvije godine primljeni su i administratori, odnosno osobe koje pomažu pri čuvanju najtežih pacijenata.
"Kada bi se još renovirala ta dva stara objekta, stanje bi na Psihijatrijskoj klinici bilo zaista dobro. Trenutno se radi na otvaranju metadonskog centra, koji je već otvoren u Federaciji, čime bi se povećao obim posla, kao i potreba za novim kadrovima i pružanje novih usluga", navodi dr Popović-Dujićeva, dodajući da u cijeloj BiH jedino Psihijatrija u Banjaluci ima troje supspecijalista sistemske porodične terapije.
Ističe da je Psihijatrija u Banjaluci postala referentna klinika, kako za liječenje, tako i za edukaciju, jer je na ovoj klinici trenutno zaposleno 18 ljekara, od kojih je 16 specijalista i dvoje na specijalizaciji.
Ona je podsjetila da je stanje u ovoj klinici do prije tri godine bilo katastrofalno. Objekti su bili dotrajali, a u barakama rok trajnosti je bio istekao još 1972. godine.
"Mi smo 30 godina nakon isteka roka radili u tim neuslovnim prostorijama, gdje su krovovi prokišnjavali, a vlaga bila nepodnošljiva. Izgradnju novih objekata inicirao je raspad jednog objekta prije tri godine, na odjeljenjima tri i šest, gdje je u potpunosti propao krov i tek tada se odlučilo na izgradnju novih objekata", podsjeća dr Popović-Dujićeva, dodajući da su psihijatrije i u drugim gradovima gotovo uvijek na marginama društva.
Psihijatrijsko odjeljenje u sklopu Opšte bolnice Prijedor trenutno raspolaže sa 44 bolničke postelje, a od tog broja dvadesetak kreveta finansira Fond zdravstvenog osiguranja RS, potvrdila je dr Slobodanka Grujić-Timarac, načelnik ovog odjeljenja.
"Taj broj nije dovoljan za problematiku koju imamo i broj naših pacijenata. Veliki je broj pacijenata koji zahtijevaju bolničko liječenje jer mada smo registrovani kao akutna psihijatrija, mi zbrinjavamo i hronične slučajeve, jer ih nemamo gdje poslati", kaže dr Slobodanka Grujić-Timarac.
Što se tiče samo objekta, on je renoviran 2000. godine, ali urađena je fasada, moleraj i mokri čvorovi, međutim nisu mijenjane cijevi za vodu.
"Tako imamo sobe gdje je boravak pacijenata neuslovan. Nisu urađene instalacije, tako da je i to i dalje veliki problem", navela je dr Timarac.
U ovoj klinici rade tri psihijatra, jedan ljekar na specijalizaciji i jedan ljekar sekundarac, što svakako nije dovoljno ako se navede podatak da se na ovom odjeljenju liječe pacijenti iz Kostajnice, Kozarske/Bosanske Dubice, Novog Grada.
Depresivni poremećaji najučestaliji
U cijeloj Republici Srpskoj jedino se na Psihijatriji u Banjaluci izvodi elektrokonvulzivna terapija, a prema riječima dr Popović-Dujićeve, zbog povećanog broja pacijenata koje nekada zbog manjka smještajnih kapaciteta nije moguće primiti odmah, liječenje bolesnika iz udaljenijih krajeva se dogovara telefonski.
Liječenje na Psihijatriji Fond zdravstvenog osiguranja RS je ograničio na 21 dan, ali ljekari mogu da produže liječenje onoliko koliko je to potrebno.
"Mi nikada nećemo otpustiti pacijenta ukoliko znamo da on nije spreman da se normalno vrati u svoju sredinu, svojoj porodici i poslu. Najveći problem su nam hronični bolesnici, odnosno dugogodišnji pacijenti, od kojih je i porodica digla ruke, a koji nam zauzimaju kapacitete. Ministar je prije godinu obećao da će između Banjaluke i Prijedora da se izgradi klinika za trajni smještaj hroničnih pacijenata o kojima nema ko da brine", dodaje dr Popović-Dujićeva.
U posljednje vrijeme, prema njenim riječima, u porastu su najviše depresivni poremećaji, kao i bolesti ovisnosti, alkoholizma i narkomanije.
"Da bi čovjek bio zdrav, mora da bude psihički, fizički i sociomaterijalno zbrinut. Ta posljednja komponenta je vodeća u psihičkom obolijevanju, a jasno je kakva je ta situacija u našem društvu. Zbog toga na ovoj klinici ima pacijenata svih starosnih dobi", objašnjava ona.
Psihijatar Saša Arnaut takođe navodi da uzroke psihičkih poremećaja treba tražiti u kombinaciji bioloških, psiholoških i socijalnih faktora.
"Posljedice rata su sigurno narušile mentalno zdravlje stanovništva u BiH, ali rat nije značajnije uticao na broj oboljelih od šizofrenije. Mentalno zdravlje stanovništva jedne države zavisi od političkih, ekonomskih, kulturnih prilika, povezanosti zdravstvenih i socijalnih službi sa državnim i nedržavnim institucijama, od odnosa društva prema njenim zdravim i bolesnim članovima, ali i od odnosa pojedinca prema mentalnom zdravlju", objašnjava Arnaut.
Odnos prema mentalnom zdravlju, ističe Arnaut, sve više postaje lična odgovornost.
"Socijalna situacija značajno utiče na mentalno zdravlje, a najviše rat, nezaposlenost, egzistencijalna problematika, raspad porodice i ubrzan ritam života, ali ipak treba istaći da se psihička bolest javlja samo kod nekih ljudi. To opet govori da struktura ličnosti, karakter i temperament značajno utiču na nastanak psihičkih smetnji ili na njihovu otpornost. U tom smislu danas se govori o takozvanim otpornim, žilavim ili rezilijentnim ličnostima", navodi Arnaut.
I on smatra da je u stalnom porastu broj oboljelih od depresije i paničnih poremećaja.
"Ranije su bile izraženije neposredne posljedice rata, a sada su prisutni drugi problemi. Da je mentalno zdravlje ljudi narušeno, nedvosmisleno pokazuju podaci MUP-a RS o stalnom rastu broja samoubistava, ali i klinička zapažanja o porastu depresija, paničnog poremećaja, narkomanije, alkoholizma, zavisnosti od kockanja, demencija, posljedica posttraumatskog stresnog poremećaja, kao i akutnih stresnih situacija", navodi Arnaut.
Smatra da postojeća organizacija službi za mentalno zdravlje ne može u potpunosti adekvatno da odgovore naraslim potrebama, pogotovo ako se prethodnim poremećajima doda relativno konstantna prisutnost hroničnih duševnih oboljenja.
http://www.nezavisne.com/vijesti.php?vi ... 86&meni=25
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
to sto je realnost drugacija nema veze
Boli njih briga za pacijente,samo traze pare, ali djaba i kad im platis, pacijent mu prica o svom problemu, a doktor kobajagi ga slusa, a samo zapravo gleda na sat kad ce mu isteci termin razgovora. 
.. ni medju profesorima, ni psihijatrima, ni psiholozima, ni svestenicima, ni babama vracarama
..pa istrcim van ko da sam psihicki bolesnik
