Prijatelju, stani na tren molim te i reci mi gde žuriš?
Žuriš li to u svetliju budućnost gde se robuje?
Pokušavaš li da uradiš sve poslove koje si sebi zacrtao?
Znaš li da niko nije stigao da uradi sav posao jer ga je smrt pretekla?
Da li je tvoj cilj vredan tvog života?
Koliko materijalnih dobara treba da bi se umirila tvoja savest da možeš sretan umreti ostavivši gomile betona i cigala iza sebe svojim potomcima kako bi i oni nastavili trku za još većom gomilom betona i cigala i svi sretni umrli jer će zemljotres sve to poravnati.
Kud žuriš čoveče, podigni glavu i vidi da postoji nebo i da je plave boje.
Ugasi radio i TV jer iz njih kaplje krv slušača koji idu za parolama kao mala deca za bombonom.
Utihnuće graja, nestaće gneva i osvete, umiriće se prah.
Slavuj će i dalje u lugu pevati slaveći svoga tvorca i valjaće se talasi po pučini a neće imati ko da plovi.
Kuda žuriš prijatelju, da izabereš vođu koji će te voditi?
Vodi li te neko zato što voli tebe ili zato što voli sebe?
Vođe određuju put a ti ćeš ga morati preći mučeći se da bi vođi bilo bolje.
Da li žuriš da uzmeš svoje ili tuđe?
Zašto si sretan kada tuđe pališ a tužan kad tvoje gori?
Zašto plačeš za svojim detetom kad si tuđu ubijao?
Stani čoveče na tren i reci koliko ti prostora treba za život da bi ti toliko i po smrti dali?
Neboj se nećeš ti umreti, tako ti rekoše a ti im poverova misleći u srcu svom s kim ću ostati mlad kad svi ostare i nestanu?
Eto, sretan si zar ne?
Zastani prolazniče na groblju i poslušaj glas iz dubine i videćeš da je korisniji iako ti ništa nereče od svih onih što galame oko tebe.
Želiš li budućnost? stojeći na groblju ti si stigao do nje možda ti ne izgleda sjajna ali nemožeš je promeniti.
Kreni u svoj sadašnji stan i razmisli šta ti još treba učiniti dok ne stigneš do budućnosti?
Znaš li da cveće više ne miriše, da je sva voda zagađena i da mnoga stvorenja izumreše a sad je red na nas?
Kolo se vrti zemlja se ljulja a narod opijen igra a kome i zašto nezna.
Malo njih u barci stoji jer je svima smešna i ko se može izvući ispod palice novčane.
Bljesak budi neke i strah se širi brzinom potresa, izgubiše se parole, nestadoše junaci, jauk i lelek otkud sad to?
Oslušni ponovo glas iz dubine možda ćeš čuti tišinu i ona će ti sve reći.
Gde su tvoji snovi?
Gde su snovi svih predhodnih generacija?
Ko ti ukrade život?
Za čega si menjao život?
Prolazniče i putniče stena je pred tobom i moraš pasti na nju i razbiti se ili će ona pasti na tebe i vratiti te u prah.
Izvini na razgovoru, izvini što ti ne rekoh mile reči, oprosti na istini jer sam i ja u prolazu.
|