Citiraj:
SPOMENICI AMERIČKE OHOLOSTI: Zbog poštovanja prema čovječanstvu, zaboravimo 11. septembar
Citiraj:
U roku 24 sata poslije napada 11. spetembra 2001. godine, novine su već označile to mjesto u New Yorku kao „Nulta tačka“. Predhodno, ova fraza „nulta tačka“ je imala samo jedno značenje: Mjesto na kom se dogodila nuklearna eksplozija.
Prava činjenica o 9/11 je u tom smislu poprilično jednostavna. To nije bio nuklearni napad. Nije bio apokaliptičan. Oblak gdje su tornjevi stajali nije bio u obliku pečurke. Nije bio događaj koji je mogao izazvati kraj civilizacije. Nije čak okončao postojanje naše zemlje – pa čak ni New Yorka. Iako spektakularno izvedena i sa zapanjujućim brojem žrtava, operacija je malo tehnološki naprednija od propalog napada na jedan od tornjeva Trgovačkog svjetskog centra 1993. od strane islamista koji su koristili kombi napunjen eksplozivom.
Sljedeća neistina dolazi zajedno sa prvom. Skoro odmah, ključni republikanski senatori kao John McCain, praćeni Georgeom Bushom, i njegovim zaposlenicima u administraciji, zajedno sa mainstream medijima objavili su da smo u „ratu“. Ovo je bio, kako je Bush rekao tri dana poslije napada „prvi rat dvadeset-prvog vijeka“
Postoji samo jedan problem: što to nije rat. Uprkos naslovima, "Nulta tačka" nije Pearl Harbour. Al Qaida nije Japan, niti je nacistička Njemačka. Nije Sovjetski savez. Nema vojsku, niti finansije o kojima bi govorila, i ne posjeduje državu (iako je imala minimalnu zaštitu u Avganistanu, jednoj od najnazadnijih, i najsiromašnijih zemalja na planeti).
I još jedan znak prema čemu se krećemo-ko god je sugerisao da to nije rat, da je bio kriminalno djelo i da je u cilju akcija neke vrste internacionalne policije je ismijan. I tako se imperija pripremila da uzvrati napad (baš kao što se Osama bin Laden nadao da će) u apokaliptičnom ratu širom planete za dominaciju koju je maskirala kao rat za preživljanje.
U međuvremenu smotra stanovništva je vršena kroz ponavljajuće 9/11 obrede širom nacije ističući da smo mi, Amerikanci, najveće žrtve i najveći dominatori na planeti Zemlji. U ovom slučaju su nastradali 9/11 pretvoreni u moćne agente za regrutovanje za obnovljeni Američki način ratovanja.
Sve u svemu, misija je obavljena mjesecima poslije Kabula i pada Bagdada. Američka oholost izgleda da ne poznaje granice - i ovi momenti, ne sam 9/11, su prava ispiracija za materijalizaciju ogromnog „Tornja slobode“ i deset milijardi vrijednog projekata memorijalnog centra u New Yorku. Osjećaj oholosti je ono što ovi ogromni projekti trebaju da predstavljaju.
Na desetu godišnjicu 9/11, jedna imperijalna sila se jasno raspada viseći na ivici finansijske katastrofe, izmučena ratovima kojima se ne vidi kraj, politički paralizovana, dezintegrisane infrastrukture, sve ovo bi trebalo biti očigledno. To što navedeno nije očigledno govori nam da trebamo neku vrstu šok-terapije.
Sjećanja su često veoma važna, ali u ovom slučaju bolje bi nam bilo da ih zaboravimo. Uistinu je vrijeme da sahranimo, ne mrtve, već najgore američke porive od 9/11 i ceremonije koje se održavaju cijelu deceniju. Bolje je pustiti sve to zajedno sa Bin Ladenom u more i tugovati za mrtvima, svako na svoj način, u tišini, i iznad svega, u miru.
(BLIN MAGAZIN)
http://banjalukain.com/mediji/zbog-post ... -septembarIako tekst nije o umjetničkom doživljaju spomenika ono što sam vidio na TV je stvarno ruglo, voda koja se ulijeva dole negdje, mene asocira na kanalizaciju.