banjalukaforum.com

Ovi sjeverni psi bili su temelj za nekoliko pasmina koje su se kasnije razvile u Europi. Neki su zadržali pastirski karakter, a drugi su se prilagodili za vuču saonica. Drevno nomadsko pleme centralnog dijela sjevernog Sibira - Samojedi ili Neneci oduvijek su se oslanjali na svoje pse. Ovaj pas nikada nije postao lovac, ali se zato ubrzo prilagodio za vuču, postao čuvar i vjerni suputnik. Samojed nije tipičan pas čuvar, on jednostavno veselo najavi dolazak svakog gosta. Samojedi su bili jedinstveni među eskimskim plemenima po osobnom i radnom kontaktu sa psima. Često su članovi obitelji uzimali pse da s njima spavaju u velikim šatorima od sobove kože (Chooms) pod pokrivačima od topla sobova krzna jer su ih psi dodatno utopljavali. Djeci su dopuštali da se igraju sa štencima, a ako su kuje iz nekog razloga bile nesposobne ili nepodobne za dojenje, žene su osobno hranile i podizale mladunčad. Ta činjenica najbolje pokazuje koliko je pleme Samojeda cijenilo i ustrajno socijaliziralo svoje pse


Sl.1) Štenac Samojeda izgleda poput polarnog medvjedića Sl.2) Ice King Lira u dobi od 23 dana


Prvi europski istraživači tog područja opisivali su dugodlake bijele, crne i crno-bijele pse. Pustolov Took napisao je 1779. godine da Samojedi "upotrebljavaju svoje pse za vuču saonica .... i da nose odjeću od čupavog psećeg krzna". Trgovci krznom koji su putovali u Sibir radi samurovine doveli su u Englesku prve primjerke te pasmine. Godine 1889. Ernest Kilburn-Scott doveo je kući jednog psa, a on i njegova žena postali su veliki obožavatelji i uzgajivači pasa samojeda.

U svoju prvu polarnu ekspediciju 1890. godine Fridtjof Nansen poveo je bijele i crno-bijele samojede. Kuja imenom "Etah" predvodila je zapregu norveškog istraživača Roalda Amundsena na njegovoj prvoj ekspediciji na Južni pol 1911. godine. Pasmina je rano ustanovljena i u Australiji, ubrzo nakon što je Scott poveo samojede u drugom pokušaju osvajanja Južnog pola.

Samo 12 pasa te pasmine dobilo je priznanje za utemeljenje pasmine samojeda kakve danas imamo. Većinu su doveli istraživači i engleski uzgajivači koji su putovali u te daleke krajeve.

Samojed je pas vučjeg tipa. Dojmljivom i raskošnom nastupu značajno pridonosi to što je samojed snažan, aktivan, graciozan pas s nevjerojatnom izdržljivošću. On je srednje velik pas s bogatim krznenim ogrtačem i karakterističnom grivom. Prvo što se uočava na glavi samojeda jesu njegove tamnosmeđe, tople i vesele oči, crni nos i uši koje su uspravne, trokutaste, zaobljene na vrhovima, relativno male i potpuno prekrivene dlakom. Tipičan rep je bogato odlakan, nošen savijeno prema naprijed preko leđa ili uz bok. Visine su 50-60 cm i težine 23-30 kg.

Crna boja krzna selekcijom je eliminirana, a čista, blistavo bijela danas je gotovo univerzalna. Dopuštene su još i bijela s kremastom i potpuno kremastom bojom, koja se na izložbama baš i ne preferira, ali je važna kod uzgoja zbog pravilne pigmentacije. Vanjska dlaka je gruba i ravna, ne smije biti čupava, svilena ili valovita, a duža je nego u drugih arktičkih pasmina. Unutarnja dlaka tzv. poddlaka je gusta i mekana. Takva struktura dlake daje tom psu maksimalnu zaštitu od vanjskih utjecaja, a zahtijeva minimum brige. Iako bijelo, njegovo krzno uvijek izgleda vrlo čisto, a blato se nakon sušenja jednostavno iščetka. Besprijekorno krzno ima blistav srebrnasti sjaj. Vrlo gusta dvostruka dlaka traži redovito češljanje, posebno u proljeće i ljeti. Mrtva dlaka iz poddlake, ako se ne odstranjuje, može se zamrsiti i izazvati probleme s kožom. Iščešljana dlaka može se sakupljati i kasnije korisno upotrijebiti tako da se isprede u finu vunu.

Za one koje ne odobravaju držanje pasa u stanu samo zato što psi smrde jedan mali podatak - samojedi su psi čija dlaka je gotovo bez mirisa!

Samojed Leda od 8-9mj



Iz davne prošlosti potječe čak i legenda o toj pasmini. Postoji legenda da su Samojedi, pleme koje je nekada naseljavalo centralnu Aziju, živjeli sa svojim psima još i prije nego što su napustili svoju postojbinu. Legenda govori o pustinjskim ljudima koji su prije više od 35000 godina, bježeći od neprijatelja prema sjeveru kroz Mongoliju, došli do ledom okovanog Arktika. Legenda dalje priča o psima krem boje, čije je krzno izblijedjelo na arktičkom suncu kada su jednom zauvijek napustili pustinju, poprimivši srebrni odsjaj teritorija okovanog ledom koji su naselili.

Oni nisu agresivni psi, a to možemo uvelike zahvaliti istoimenom plemenu koje je, zbog zajedničkog suživota, bilo koji oblik agresivnosti prema ljudima ili drugim psima kažnjavalo smrću. Višestoljetnim bliskim i neprekidnim kontaktom čovjeka i psa razvila se pasmina koja je radila ukorak s njim, odmarala se u toplini njegova doma, žestoko se borila uz njega u životnim bitkama, radeći marljivo i ustrajno imala je samo jednu želju - da ugodi čovjeku. Ali samojed nikad nije postao ponizan pas. On je veliki veseljak, koji je zadržao mnoge nonšalantne osobine svojih primitivnih predaka.

Danas su prihvaćeni kao prekrasni i izrazito ljupki psi za društvo. Sa zadovoljstvom prihvaćaju svaki zadatak ili igru s bezbrižnim izrazom lica i uz tipičnu radosnu opuštenost. Smiješak samojeda je zaštitni znak pasmine i njegove vesele osobnosti.

Ako vas na prvi pogled osvoji i odlučite imati takva psa, prvo savjetujem da ipak "popričate" s njim. Ne razumijete? Jedan susret sa samojedom i sigurno ćete shvatiti što sam time htjela reći

_________________
http://www.helada-hills.ru/img/cocker1.gif

ODLUCILI STE SE ZA STENE SAMOJEDA????

Stene Samojeda je stene koje brzo odrasta i jos brze postaje samostalno i neovisno.Zato nikad nije prerano da kupite samojeda
jer lakse cete sa samojedom koji je mladi nego s onim koji je stekao svoje navike.pa ce zbog toga tesko usvojiti ono sto vi
zahtjevate od njega.Ta mala snjezna pahuljica na kojoj se isticu samo njuskica i oci ne mogu ravnodusnim ostaviti nikoga.
Samojedi jako vole drustvo covjeka i jako su razigrani i veseli.


Ako trebate drustvo prijatelja koji ce vas postovati i voljeti nadam se da ce to biti Samojed

U to sam bila uvjerena svojim očima jednog lijepog dana usla je dom moja snježna bijela pahuljica I stvarno nabavila sam jednu prekrasnu lutkicu samojeda zenku imala je 3 mj bila je malen ko bombica imala je smede oci i crnu njuskicu odma sam se zaljubila u to prekrasno bice i rekla sam ova je samo moja preljepa samojedica.Bas nismo nista znali o Samojedu bila mi je jedna potpuna nova vrsta psa.Vodili smo ju park da se igra sa ostalim psima jako voli drustvo i ima puno prijatelja i prijateljica u parku sa kojima se druzi skacu laju,trce.Obozava snijeg i prirodu

Leda sa 3mj

_________________
http://www.helada-hills.ru/img/cocker1.gif

Leda u parku




Leda



Stenci Samoyeda




Pobjednik na tronu




Poziramo

_________________
http://www.helada-hills.ru/img/cocker1.gif

Lijep pas, samo mi se uvijek čini kako mu je puuuuno vruuuće u našoj klimi...

_________________
conquering the darkest places

HMMM nebi baš rekla oni se dosta linjaju sada preko ljeta.

_________________
http://www.helada-hills.ru/img/cocker1.gif

samojed - ljubav mog zivota

Kako si mogao?

Ako imate psa - pročitajte ovu priču
Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču
Ako želite imati psa - pročitajte ovu priču
Napisao Jim Willis, 2001.

Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj. Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušala sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), ljenčarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući.

Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila ljubitelj pasa - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse. Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam zatočenik ljubavi.

Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba. Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni.
Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene.

Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao "Znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo “Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!” A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao"? U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasiti. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam dužhodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.

Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako može"? Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti". Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako može? nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.

Poruka autora:
Ukoliko je "Kako si mogao" izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u američkim i kanadskim azilima za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umnožavanje.
Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost, te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neželjenih životinja.

_________________
http://www.helada-hills.ru/img/cocker1.gif

Uh moram ti reci da sam kopirao ovaj clanak dorazoo svaka cast.
A Leda ti je predivna.

10 PSEćIH ZAPOVIJEDI SVOM GOSPODARU

1. Moj život traje kratko 10-15 godina. Svako odvajanje od tebe za mene će biti bolno. Upamti to prije nego me nabaviš.
2. Daj mi vremena da shvatim što želiš od mene.
3. Iskaži mi svoje povjerenje. To je neophodno za moju dobrobit.
4. Nemoj se nikad dugo ljutiti na mene, i nemoj me zatvarati za kaznu. Ti imaš svoj posao, zabavu i prijatelje. Ja imam samo tebe.
5. Ponekad razgovaraj sa mnom. Iako ne razumijem tvoje riječi, ja razumijem tvoj glas.
6. Budi svjestan da bez obzira kako se prema meni odnosiš, ja to nikada neću zaboraviti.
7. Molim te, nemoj me udarati, jer ja ne mogu i ne želim uzvratiti udarac. Ali zato mogu gristi i grebsti, a to zaista ne želim učiniti.Moji jaki zubi i čeljust bi lako smrvile tvoju nježnu šaku,pa ipak nikad to ne bih napravio.
8. Prije nego što me prekoriš da ne želim surađivati s tobom, da sam tvrdoglav i lijen, pitaj se ne muči li me možda nešto. Možda ne dobivam odgovarajuću hranu, ili sam predugo bila vani na suncu, ili moje srce stari i postaje sve slabijim.
9. Brini se za mene i kad ostarim. I ti ćeš jednoga dana ostariti i trebati pomoć.
10. Isprati me na mom posljednjem putovanju. Nikada nemoj reći, "Ne mogu to gledati," ili "Neka se to dogodi u mojoj odsutnosti." Bit će mi lakše ako ćeš ti biti tamo. Zapamti, ja te volim

_________________
http://www.helada-hills.ru/img/cocker1.gif

kmeeeee baš me pogodilo jer ovo zadnje nisam ispunila

_________________
I am my alter ego,
I am subconsciously,
In depth but also shallow,
Or somewhere in between.

joj kako dirljive su ove zapovijesti.. ne smijem ni pomisliti, ne želim ustvari pomislit da će se moj pas jednog dana preseliti u Raj, zajedno s drugim anđelima



joj Bože tu komšinica moja ima veliko dvorište, ima 3 psa( sitni, mini psi) i 3 mačke... i sad ta jedna kujica skoro uginula ( 16 godina imala). .a svi su inače zajedno odrasli ( i psi i mačke).. i kaže, oni(njih petoro) su cijelu noć bdjeli nad njom prije nego što će uginuti, a taj dan kad je uginula bili kraj leša, cijeli dan ( ustvari tamo gdje ju je ukopala).. rekla mi je da će zasaditi jedan veliki grm crvene ruže puzavice na to mjesto gdje je pokopana. jadna mala curica

_________________
Šekspir je ukrotio svoju goropadnicu, ali mene još niko nije !

Znaš kako je to kod mene bilo...moj Lunja je imao 15 godina i jako je bio bolestan. Vodili smo ga kod veterinara i čovek je preporučio da ga uspavamo pošto se jako mučio, nije mogao da jede pošto su mu svi zubi poispadali i stalno je nešto drhtao i bljuvao neku penu, ne znam, ukoče mu se svi udovi i drhte, baš ga je bilo grozota gledati. I poslušali smo veterinara i tata ga je odveo, ja nisam mogla to da gledam. Kad mu je tata stavio povodac da ga odvede, onako uplakana sam izletela iz kuće i trčala kvartom kolko su me noge nosile...i samo kad sam se vratila videla sam da nema povodca , kao ni posudica za hranu Mi smo tugovali dugo dugo za njim moj Lux.

_________________
I am my alter ego,
I am subconsciously,
In depth but also shallow,
Or somewhere in between.

pitanje za ove oldskul uzgajivace samojeda.... kad prvi put mogu da ga okupam? posto mi je receno da se 2 puta godisnje kupaju, a imam jednog malog smrdu od 2 mjeseca, bio je sa ovchicama jedno vrijeme, pa ne znam kako da se rijesim smrada?

avvvv mali smrdo

pa uvijek oni tuknu, mali ili veliki, okupani ili neokupani

okupani, dakako, manje

pa ne znam, kad je tako mala beba.. možda trebaš oprezno, .. ja imam psa od 7 godina i kupam ga jednom u 2 mjeseca, a ljeti jednom mjesečno, jer je lakše sušiti..... oni ne vole zimi da se suše kraj radijatora i sl.. to njima iritira kožu

prosjek kupanja psa je jednom mjesečno, češće ne bi bilo dobro.. obavezno bebi šampon, ili neki pseći šampon... nemoj slučajno pokušavati parfem, ja sam okušala na "svom malom smrdi" kad je bio mali.. pa je dobio crvene fleke na koži gdje sam špricnula parfem

ugl, što lakša "ligh n baby" formula šampona.. svaki dan ga možeš iščetkati, eventualno prebrisati NIVEA baby maramicama, s losionom..

hrani ga više biljnom hranom, daj mu palente i kamilice za čišćenje organizma- i prehrana utiče na smrad, kao kod ljudi.. kao i hormoni.. sterilizirani psi mnogo manje smrde, gotovo ni ne smrde.

ja imam labradora, sve ovo primjenjujem
vjerujem da ni sa samojedom nije puno drugačije..

_________________
Šekspir je ukrotio svoju goropadnicu, ali mene još niko nije !

hvala 19ka, imacu ovo u vidu za jos koji mjesec

mislim da je ipak necu jos kupati, jos je beba.. a smrad ce valjda uskoro nestati, posto samojedi inace ne smrde, to je pokupila od ovce.. ma par puta se izvalja po snijegu, dobro je ocetkam i bice fina Lu, sad je pravo debelo&prljavo&smrdljivo prasence

Ja imam labradorku staru 5,5 meseci i tek pre neki dan sam je okupala sa samponom za stenad.
Mada labradori obozavaju vodu i sretna sam sto nemam problem s njom, cak i voli kad je ubacim u kadu i operem samo vodom.
To i radim, ne znam sad bas koliko cesto, ali kad vidim da dodje u kupatilo i sama pokusava da uskoci u kadu, ja je kupam.

Ona nije moja smrda, uz redovno cetkanje i dobru ishranu, ne osete se.

zasto moj cuko svaki cas pishka po plochicama? izvodim je svaki put kad hoce vani, al; dzhabe, cim se okrenem, ona pish

Pa zato sto je jos mala beba i ne moze to kontrolisati.
Moja devojcica je isto to radila, a onda sam ja nju naucila da ide na balkon, bar mi je lakse pocistiti nego po stanu.
Kupovala sam pelene za kucice i naucila je da ide na njih, to mi se nekako cinilo mnogo bolje nego da joj stavljam novine.
Sada izlazimo vani normalno, ali ipak kad ostane sama ostavim joj balkon otvoren da obavi nuzdu tamo i obe smo sretne i zadovoljne.

ok hvala sandra , ova moja bi pelene iskidala za cas...

a kakvi su to samponi za 'suvo' pranje, tj ciscenje, gdje toga ima da se kupi?

za suvo pranje, imaš u svakom pet shopu, barem u Bg.
Ja ih nikada nisam koristila, to mi je nekako kad pomislim, ono, daj mi sipaj neki prašak, iščešljaj me i kosa mi čista.
Znam da ima i tih šampona za pranje kose, ali mi je to baš bljak.

Ti svog malog smrdu, ubaci u kadu, operi samo vodom, ali da ti ne napravi džumbus u kupatilu, samo ne kvasi uši i njušku.
Jedino tada se stresaju.
Možda, ako baš jako smrducka, da uzmeš šampon za male kučiće, ali sad, pa nemoj par meseci.

Inače, te pelene su meni bile super. Prostreš ih kao novine što bi na nekom određenom mestu, samo što mnogo bolje upijaju i nije ih gadno skupljati kao novine, koje kad se skvase raspadaju se.

Moraš imati i strpljenja za malu bebu, ja sam uvek vrebala kad hoće da piški, pa je prekidala i nosila na pelenu, a onda pohvale.
Na kraju je sama shvatila da tada dobija nagradu i da se radujem kada ode na pelenu. Onda ode da obavi to i sama dođe mašući repom da je nagradim, kao, vidiš kako sam te poslušala.